Ova mlada djevojka ima 21 godinu a već sedam mjeseci radi u Službi zaštite i spašavanja Ulcinj. Počela je lani kada je sezona požara bila u jeku, a sudeći prema dosadašnjem angažmanu i iskustvu, gašenje vatre neće biti tek usputna stanica u njenoj karijeri, jer vidi sebe u vatrogasnoj uniformi.
- Uvijek mi je bio san da se bavim ovim poslom. Taj sam san ostvarila i čast mi je što sam prva žena u Crnoj Gori koja je i praktično pokazala da su teški poslovi podjednako izazovni i za žene i muškarce - kaže Ulcinjanka koja je izabrala da nosi, kako napominje, uniformu koja simbolizuje častan i težak rad.
Posvećenost
Ističe da je to zahtjevna profesija kojoj žene mogu da doprinesu na svoj način - možda ne snagom koliko muške kolege, ali svakako mogu jakom voljom i posvećenošću prema ovom zanimanju.
- Poslove ne treba dijeliti na muške i ženske, već na one koji vam odgovaraju ili ne. Uostalom, ako žene uspješno obavljaju rukovodeće pozicije u mnogim branšama, rade u policiji i vojsci, zašto bi nekome bio problem da smo zastupljene i među vatrogascima - ističe ona.
U kojoj mjeri je posvećena pozivu kazuje podatak da razmišlja da upiše višu školu za rad u vatrogasnim jedinicama. Menadžment je nakon završene prve godine na Fakultetu za mediteranske poslovne studije u Ulcinju ostavila po strani, i posvetila se spašavanju imovine i prirode od jedne od najopasnijih stihija za čije izazivanje je nerijetko odgovoran čovjek.
Upravo u tome je dodatna misija svih koji se bave tim poslom - da ličnim odnosom, doživljajem profesije, stave do znanja kako reagovati i doprinijeti da se spriječi ugrožavanje ne samo života i imovine već i prirode i opšteg dobra.
Na pitanje u čemu se ogleda njen angažman u vatrogasnoj jedinici, Almira kaže da radi kao i svaki drugi kolega, što znači da ide na intervencije, a u nekoliko navrata bila je u prvoj liniji u punoj opremi kada je na području ulcinjske opštine vatra prijetila imovini i kućama.
- Bila sam na nekoliko intervencija, ali najteža situacija bila je prilikom gašenja jedne kuće prošlog ljeta u naselju Kruče. Tu sam shvatila koliko je to težak posao, ali sam uz podršku i angažman svih kolega uspješno iznijela svoj dio posla kako treba i izašla na kraj sa vatrenom stihijom – objašnjava Almira.
Gdje smo u odnosu na region
Ako se u Crnoj Gori izuzme iskustvo iz perioda trajanja bivše države, kada su veliki privredni giganti, poput Titeksa ili Duvanskog kombinata, u redovima svojih dobrovoljnih vatrogasnih društava imali u članstvu većinu žena (budući da je kolektiv bio dominantno ženski) u profesionalnom vatrogastvu daleko smo za regionom, naročito Hrvatskom.
Prema podacima Vatrogasne mreže, centralne baze podataka koju koriste vatrogasne organizacije Hrvatske, nama najbližeg susjeda integrisanog u EU, žene u tamošnjem vatrogasnom sistemu čine 15 odsto zaposlenih, a najviše ih ima u kontinentalnom dijelu zemlje, najmanje u Dalmaciji.
U Sloveniji, prema podacima istog izvora, žene u vatrogasnom sektoru čine četvrtinu ukupnog profesionalnog sastava. Većina žena nije uključena direktno u intervencije na terenu, dok u Njemačkoj 10 odsto svih vatrogasnih službenika uključenih direktno u gašenje vatre, dakle prva linija borbe protiv požara, čine žene.
Primjer
Ulcinj i Crna Gora su male sredine u kojima je jak patrijarhalni uticaj još uvijek prateći doživljaj društva, zato smo pitali Almiru kako gleda na rodne stereotipe i da li smatra da nove generacije na pozitivan način pomjeraju stvari po tom pitanju.
- Moramo voljom i ličnim primjerom razbijati uvriježene stereotipe o muškarcima i ženama koji treba ili moraju da rade „samo ono što je njihov posao“. Treba pokazati na zdravim i konstruktivnim primjerima da se ne treba opterećivati zadatim okvirima već podržati žene i muškarce da rade ono što vole, odnosno u čemu se pronalaze. Tako sam ja i ostvarila svoj san. Tu sam i radim ono što volim – priča mlada Ulcinjanka.
Kao i u svakom zanimanju, kaže Almira, vrlo je bitan stav kolektiva prema novom članu. Od toga dosta zavisi. Mnogo olakšava stvari ako imate dobronamjerne kolege spremne da pomognu.
- Na početku su se kolege čudile otkud ja među vatrogascima. Tako su reagovali i ljudi kada bi me vidjeli na terenu. Vremenom su me prihvatili kao jednakog člana, bez ostatka, naučili me kako da se nosim sa izazovima i kriznim situacijama. Na tome sam jako zahvalna cijelom kolektivu - kaže ona.
Almira ističe da je imala nepodijeljenu podršku porodice u izboru i opredjeljenju, kako prema studijama tako i zanimanju.
Počeci u bivšoj Jugoslaviji
Prva žena koja je profesionalno bila angažovana u vatrogasnoj jedinici u bivšoj Jugoslaviji, prema navodima hrvatske Vatrogasne mreže, bila je Katica Valečić. Nakon završene Vatrogasne škole postala je „viša vatrogasna časnica“ i bila je angažovana u više hrvatskih vatrogasnih društava.
Gotovo tri decenije profesionalno je provela u toj branši, a nakon okončanja profesionalnog angažmana, ostala je dobrovoljna članica lokalnog vatrogasnog društva „Dragonožec“. Ujedno, Valečić slovi za pionirku borbe u razbijanju rodnih stereotipa koji su pratili vatrogasni poziv kao jedan od „tipičnih muških zanimanja“.
Poruka
Na pitanje da li je, možda, neko od prijatelja ili poznanika imao komentar u stilu „šta će žena u vatrogasnoj jedinici“ i kako je reagovala na takve stavove, Almira navodi da je bilo i takvih pitanja, ocjena, ali i odvraćanja. To je, dodaje ona, neminovnost upravo zbog vrste posla, pa se sa sličnim situacijama, moguće je, srijeće svako ko se odluči da bude vatrogasac, bez obzira kojeg je pola.
-Međutim, kada su shvatili da se ne kolebam, već da se meni taj posao sviđa i da ga radim sa oduševljenjem, bilo je jasno da nikakvi komentari ili brige drugih neće uticati na mene. Radim ono što volim i neću odustati zato što, eventualno, neko smatra da ženi nije mjesto u liniji sa vatrom - objašnjava Salaj.
Na pitanje kakvu poruku svojim primjerom i riječima bi najprije poslala mladim ženama, Almira ističe da je ključno - da ne odustaju.
- I da ih bude sve više, ne samo u vatrogasnim jedinicama širom Crne Gore, već u svakom poslu koji vole da rade - zaključuje ona.
