Najviše rangirana crnogorska oficirka zaslužna je za razbijanje tradicionalnog doživljaja vojske kao isključivo „muškog posla“, makar kod nas. Prije više od decenije bila je prva žena u Crnoj Gori sa oficirskim zvanjem. Od tada do danas mnogo se toga promijenilo: vojni poziv sve češće postaje opredjeljenje žena bilo da su vojnikinje ili kadetkinje na vojnim akademijama.
- Broj žena u sistemu odbrane Crne Gore ima tendenciju rasta. Trenutni procenat je 10,6 odsto žena u Vojsci Crne Gore. Imamo 39 profesionalnih vojnikinja po ugovoru, 27 podoficirki, 16 oficirki, a njih 107 su civilna lica. Na inostranim vojnim akademijama u ovom momentu školuje se devet kadetkinja. Do sada je sedam žena učestvovalo u mirovnoj misiji u Avganistanu, od kojih je jedna podoficirka učestvovala u dva kontigenta – kaže za Analitiku majorica Pejović.
Prema njenim riječima, prije 12 godina ona je bila prva i jedina oficirka, a danas ih je 16.
- Na moje veliko zadovoljstvo, vojni poziv sve češće postaje opredjeljenje žena i u Crnoj Gori, što nije bio slučaj u prošlosti, a što dovoljno govori o napretku i promjeni unutar sistema odbrane. Vojska Crne Gore ima sve pozicije otvorene za žene, u svim jedinicama, bez izuzetka - ističe naša sagovornica.
ANALITIKA: U kojoj mjeri su standardi i rodne perspektive ostvareni, odnosno ostvarivi, i kako su oni postavljeni u NATO-u?
PEJOVIĆ: NATO je postavio visoke standarde u ovoj oblasti, stoga je posvećenost Saveza ovoj tematici jasna. Prije svega, postoje strateške politike, direktive i vojne smjernice kojima je ova oblast definisana. Zatim, postoji jasna struktura rodnih savjetnika/ca na svim nivoima, od strateškog do taktičkog nivoa, kao stalnih pozicija sa punim radnim vremenom, definisanim opisom poslova i jasnim nadležnostima, sa srazmjernim brojem muškaraca i žena koji se trenutno nalaze na ovim pozicijama. Koordinacija i stalan rad sa njima jedan je od mojih ključnih zadataka. Trenutna struktura popunjena je od strategijskog do taktičkog nivoa, počevši od kancelarije specijalne predstavnice generalnog sekretara NATO-a i rodnog savjetnika u NATO štabu u Briselu, preko NATO Komiteta za rodne perspektive koji zasijeda jednom godišnje (kada sve države članice imaju priliku da predstave svoj napredak, i moguće izazove u implementaciji ovih politika), do savjetnika u strategijskim komandama na svim nivoima po dubini. Ipak, proces pune integracije rodne perspektive nije još realizovan u potpunosti u svim državama članicama Alijanse. U pitanju je proces koji će varirati u skladu sa različitim izazovima koje države članice imaju u svojim oružanim snagama, prilagođavajući se i društvenoj svijesti, postignućima i posvećenosti svake članice pojedinačno.
ANALITIKA: Postoje li mehanizmi koji u armijama zemalja članica NATO afirmišu žensko učešće na principu pariteta, ili se samo definišu standardi „jednakih šansi“ u pristupu, napredovanju?
PEJOVIĆ: Prosječan procenat žena profesionalnih vojnih lica na nivou država članica NATO je oko 10,9%, sa blagim porastom iz godine u godinu. Činjenica je da postoje određene razlike u implementaciji politika ove oblasti i u usvajanju NATO standarda.Tako imamo države članice koje su prepoznate kao lideri u integraciji ove oblasti, ali i one koje još rade na usvajanju određenih standarda u svojim oružanim snagama. U svakom slučaju, rodni stereotipi i tradicionalni pristup imaju svoju dimenziju u ovom procesu. Ministarstvo odbrane Crne Gore prepoznato je po ostvarenim rezultatima iz ove oblasti i pozicija u komandnoj strukturi NATO-a je došla kao epilog jedne uspješne priče.
ANALITIKA: Članica ste rukovodnog tima za rodne perspektive komandanta SHAPE-a (Supreme Headquaters Allied Power Europe). Kakva je vaša konkretna uloga i koji su to sve aspekti koje obuhvata definisanje i sprovođenje rodne ravnopravnosti u Alijansi?
PEJOVIĆ: Moja dužnost podrazumijeva obiman opis poslova koji se može grupisati u nekoliko cjelina. Prvo bih istakla sveobuhvatan rad na sprovođenju, monitoringu, evaluaciji, kao i predlaganju mjera za poboljšanje aktuelnih NATO politika i direktiva, koje su vezane za implementaciju R1325 SBUN i seta pratećih UN rezolucija. Moj posao podrazumijeva savjetovanje komandanta i komandne grupe u vezi implementacije rodne perspektive u vojnim operacijama, sa fokusom na interni nivo u SHAPE-u, kao i na nivou Savezničke komande za operacije. Ovaj posao podrazumijeva učešće na NATO vježbama, svakodnevnu saradnju i koordinaciju sa potčinjenim komandama, u kojima postoje rodni savjetnici na svim nivoima, zatim rad na eksternom nivou u smislu saradnje, učešće na mnogobrojnim međunarodnim aktivnostima, kao i saradnju sa svim državama članicama NATO i partnerskim zemljama.
Rodna perspektiva u vojnim operacijama vrlo je širok pojam i ne odnosi se samo na žene, već i na muškarce. Aktivno učešće muškaraca i žena u svim oblastima društvenog života od velikog je značaja za postizanje koncepta pune sigurnosti i stabilnosti NATO članica i njenih partnera i smatra se jednim od ključnih faktora za postizanje trajnog mira i stabilnosti, naročito u post-konfliktnim društvima.
Na Samitu održanom u Briselu 2018. godine, saveznici su se saglasili da NATO mora biti spreman da odgovori na sve bezbjednosne prijetnje i rizike, prilagođavajući svoje aktivnosti i pristup promjenama prirode prijetnji. U svom sveobuhvatnom pristupu u razmatranju mogućih rizika i prijetnji, rodne perspektive imaju posebno mjesto. Uzimajući u obzir da NATO obezbjeđuje punu sigurnost i stabilnost svojih članica, neophodno je razmatrati i sve moguće razlike u percepciji sigurnosnih izazova, prijetnji i rizika s aspekta rodne perspektive.
ANALITIKA: Do prije desetak godina u Crnoj Gori je bila rijetkost vidjeti ženu u vojsci, posebno s oficirskim epoletama. Vi ste bili prva kapetanica, simbolično rečeno zaslužni ste što je rodno osjetljivi jezik praktično zaživio i u vojnim zvanjima. Biti prva žena koja mijenja perspektivu na taj način sigurno nije bilo lako?
PEJOVIĆ: Nije bilo lako, to je tačno. Trebalo je vremena, i meni, i sistemu koji se mijenjao i konstantno unapređivao, pratio međunarodne standarde i svoje strateške ciljeve koji su podrazumijevali i integraciju rodne perspektive, tj. otvaranje sistema odbrane prema ženama jednako kao i prema muškarcima, te njihovo puno prihvatanje i integrisanje u sistem odbrane.
Društvo mora da prati dešavanja na međunarodnom, regionalnom i nacionalnom planu, mora biti svjesno svih bezbjednosnih rizika i prijetnji prihvatajući rodnu ravnopravnost, kako u razmišljanjima o mogućim izazovima i prijetnjama, tako i u redovima vojske na svim nivoima. Stereotipna jasna podjela uloga muškaraca i žena, iz ne tako davne prošlosti bila je nepisano pravilo, koje je prepoznavalo ženu u vojsci isključivo kroz administrativne uloge. Danas sam izuzetno ponosna na svoje koleginice koje su dio sistema odbrane, na brojke koje su u porastu kada govorimo o zastupljenosti žena na različitim pozicijama, i koje sa ponosom nose uniformu Vojske Crne Gore.
ANALITIKA: Jedno od stereotipnih pitanja koje se češće postavlja ženama nego muškarcima na istim pozicijama je - kako se u karijeru uklapa porodica. Smatrate li da se postepeno prevazilaze ti aspekti ili je, prosto, zbog uloge žene kao majke ta izoštrena percepcija opravdana i razumljiva?
PEJOVIĆ: Pronaći pravu mjeru i uspostaviti ravnotežu između porodice i posla veliki je izazov. Podrška porodice često utiče na donošenje bitnih odluka u životu, posebno profesionalnih. Kao društvo koje teži savremenim standardima, trebalo bi više da radimo na razumijevanju i implementaciji politika koje će biti usmjerene na pružanje podrške očuvanju porodice i boljem usklađivanju porodičnih i poslovnih obaveza, i za muškarce i žene. Žene odustaju od karijere ako smatraju da bi ona negativno uticala na porodicu, i ako nemaju adekvatnu podršku i razumijevanje. U prilog tome govore i niski procenti zastupljenosti žena na visokim pozicijama u bilo kojoj društvenoj djelatnosti. Naše društvo uglavnom ima veća očekivanja od majki nego od očeva, u smislu posvećenosti i odgovornosti prema porodici. Na taj način su svi na gubitku, i osobe koje se odriču svojih snova, ali i država koja ne razvija društvene potencijale do maksimuma. Ja sam majka dvoje djece, djevojčice od 15 godina i dječaka od 10 godina. Oni su moj svijet, ali isto tako su jednako i svijet za mog supruga, njihovog oca. Biti majka i podariti život jeste poseban osjećaj, ali svaki momenat sa svojom djecom jednako je dragocjen za oba roditelja. Zahvaljujući njihovoj podršci, ja sam danas ovdje.
ANALITIKA: U kojoj mjeri žene moraju napornije da rade, ostvare još bolje rezultate da bi, na neki način, kompenzovale i eliminisale neke rodne stereotipe. Bolje rečeno, moraju li više da se dokazuju nego muške kolege? Kakvo je vaše iskustvo?
PEJOVIĆ: U načelu, moraju, mada sve manje i manje. Polako pomjeramo granice tradicionalnih razmišljanja i stereotipnog ponašanja. Moje iskustvo to potvrđuje. U prvim godinama rada u vojsci definitivno je bilo momenata kada sam morala više da se dokazujem. Danas su rezultati rada vidljiviji i prepoznati, i nema potrebe za dokazivanjem. Ja sam žena, vojno lice, koja radi u vrlo dinamičnom vojnom međunarodnom okruženju.
ANALITIKA: Jeste li u profesionalnom angažmanu ikada nailazili na opstrukcije ili situaciju da je neko od nadređenih ili nižerangiranih na bilo koji način pokušao da problematizuje ili dovede u pitanje vaše rezultate ili naredbe zbog činjenice da ste žena?
PEJOVIĆ: U profesionalnom angažmanu ne, jer vojska počiva na principu subordinacije i jedinstva komandovanja, pa se vojna naređenja moraju izvršavati bez mnogo dileme. Da li je ranije bilo sumnje u sposobnosti jedne žene, vjerovatno jeste, jer je bilo momenata na početku moje karijere kada sam i sama imala određene dileme u smislu savladavanja svih prepreka i izazova vojne profesije ali, zahvaljujući podršci porodice i ogromnoj želji da se bavim ovim pozivom, uvijek sam nastavljala dalje.
