Djela za primjer: Cijela Crna Gora oduševila se herojskim djelom Nikšićanke, Konstantine Nine Vojinović, koja je, 2018. godine, tada nepoznatom momku, donirala bubreg. Iz medija je saznala da je njenom sugrađaninu Iliji Bulajiću potrebna transplantacija i od prvog momenta je bila hrabra i odlučna u spašavanju tuđeg života. Za naš portal kaže da sebe ne smatra heroinom, već običnom osobom koja sluša svoje srce.
“Često sam pričala o svom činu ne zbog samopromocije, već kako bih probudila svijest i kod drugih ljudi da urade iste ili slične stvari”, navodi ona za naš portal. U toj misiji je i uspjela.
Anđela Lukačević je, slijedeći njen primjer, donijela odluku da prijatelju Hamedu Hasanoviću donira kožu. Hasanović je, 1. avgusta ove godine, bio povrijeđen u strujnom udaru na pruzi, tako što je je preko šina prenosio žicu za armiranje. Zadobio je teške opekotine na 60 odsto tijela.
“Prije operacije doktori su me informisali o svemu, kao i o mogućim posljedicama. Iako na prvi pogled lagana operacija, ona sa sobom nosi određeni rizik. Bila sam prva na spisku. Sa svim pripremama, zahvat je trajao oko sat i po vremena. Laserskim putem se skidala koža sa obje butine. Kožu koju su mi skinuli direktno su stavljali na Hameda i, hvala Bogu, sve je prošlo u najboljem redu”, navodi Anđela.
Zauvijek će, kaže, pamtiti osjećaj poslije operacije – neopisiv bol, ali i neizmjernu sreću.
“Osjećaj je uzvišen i neopisiv. Taj osjećaj u srcu i duši kada nekome pomogneš na taj način ne bih nikome dala, jer je to nešto naljepše što čovjek može da doživi”, prisjeća se naša sagovornica.
Nina Vojinović pak navodi da nije osjetila nikakvu težinu prilikom transplantacije.
“Smatram da je najvažnije da sam spasila život jednom divnom mladiću”, kaže ona.
Zajedno u misiji: Nina je predsjednica nevladine organizacije Izvor života, a prije nekoliko mjeseci joj se priključila Anđela. Od kada su se upoznale, sjedinjene su u misiji da pomognu onima kojima je to najpotrebnije, a u tome ih, tvrde, ništa ne može zaustaviti. Tako je i bilo kada se dogodio zemljotres u Draču.
“Nina me je pitala hoću li s njom i još jednom drugaricom da odem i da, koliko možemo, pomognemo tim ljudima. Nijesam ni razmišljala, već sam odmah krenula. Vidjeli smo mnoge tužne slike, a najtužnije su one kad smo nailazili na povrijeđenu djecu. Cilj je bio da pođemo anonimno, ali s obzirom da smo otišle s vatrogascima, za to se saznalo i novčano smo nagrađene od strane ministra”, objašnjava Anđela.
One novac nijesu zadržale za sebe, već su pomogle jednoj porodici koja živi u jako teškim uslovima. U prethodnoj godini su učestvovale u brojnim humanitarnim akcijama, skupljale novac za one koji moraju na liječenje, pomagale u renoviranju domova, a zajedno s Djeda Mrazom podijelile čak 1.000 paketića.
Da daju da bi dobili: Naravno, i one nekad dožive teške trenutke, ali sve to prevaziđu kad vide radost na licima onih kojima su pomogli.
"Mislila sam da je sve to drugačije, ali kad vidim koliko za sve treba borbe i truda, desi mi se da pomislim da to ne mogu, ali tada se sjetim svih tih zadovoljnih lica za koja sam dijelom kriva i nastavim dalje. Kad nekome pomognem ili ga obradujem, tada je i moj dan nasmijan. Često kažem Nini da mi nije djelovalo da u ovom poslu ima toliko odricanja i da je potrebno toliko snage i volje”, kaže Anđela.
I pored svakodnevnog rada, njih dvije pronalaze vrijeme za svoje najmilije. Često i oni kojima pomognu postanu njihova druga porodica.
“Slobodno vrijeme provodim s mojom kćerkom Ivom, u njenom zagrljaju napunim baterije i idem ispočetka u novi dan. Volim i da odem kod Kristijana, dječaka zbog kojeg sam počela da se bavim ovim poslom jer on je napozitivnije biće na svijetu. Svaki moj dan je stvaranje novih ideja i uživanje u onome što radimo. Važno mi je da smo u našoj organizaciji jedno i da smo ispunjeni onim što činimo za druge. To je osjećaj koji ničim ne može da se kupi, najljepši od svih”, ističe Nina.
S njom je saglasna i Anđela, koja ima poruku za mlade.
“Poručila bih im da daju da bi dobili, jer svakim davanjem dobijaju, dobijaju puno srce i mir u duši. Rekla bih im i da ne vode brigu o materijalnim stvarima, koje dođu i prođu, a nemaju pravu vrijednost”, zaključuje ona za naš portal.
Neumorne, njih dvije u 2020. imaju velike planove – otvaranje još dvije narodne kuhinje, besplatne dječije igraonice i edukativne učionice za djecu samohranih roditelja samo su neki od njih. Uz veliku volju i ljubav koju posjeduju, ne sumnjamo da će u tome i uspjeti.
