Nikolićevo prelaženje rampe

 

 

Predsjedik Srbije Tomislav Nikolic je prispio u prvu zvanicnu posjetu Crnoj Gori. Docekan je po protokolu za visoke zvanicnike. Primljen je bez pompe, ispracen s uvažavanjem onoga što je rekao. Nije obilazio „stari kraj”, nije tražio „poreklo” i pretke niti se raspitivao za potomke, nije se javljao babama i strinama po tradiciji nekih prethodnika i nije ritualno obilazio parohije i manastire...

Nije doveo ni sponzore za još jednu srpsku crkvu. Kako bi rekli Beogradani kretao se u „krugu dvojke”, tj. - u centru važnih institucija i licnosti na politickoj sceni. Medutim baš na toj sceni, prvi je srpski predsjednik našega doba, koji je priješao ’’rampu’’ a to u pozorištu znaci da je dopro do publike...

Teatar i politika: Ali politika nije, kako se cesto misli, grdno pozorište. Na crnogorskoj sceni je predsjednik Srbije porucio da Srbi u Crnoj Gori treba da se obrnu Crnoj Gori kao svojoj državi te da se ne žude za manjinskim pravima. „Mi Srbi kad volimo neki narod tražimo slicnost sa njim a kad govorimo o Crnoj Gori kažemo da smo skoro isti. Kako da sa takvim narodom onda ne saradujemo. Uvjeravam predsjednika Crne Gore da ona za nas predstavlja svoju državu na svome, clanicu UN i ne svojatam je kad kažem da bi željeli da saradujemo“, rece Toma posred Cetinja.

E, sad: prelaženjem rampe, protagonista može da napravi kiks i prozvede kontraefekat te da mu rijec ne dopre tamo de je naumio. Kad se ta radnja uspješno obavi i proizvede efekat onda artista izmami aplauz i podršku da tako nastavi. Kod fine publike to znaci...dobro si to izveo, razumjeli smo se...nastavi. Ali politika nema ’’finu’’ publiku nego raznorodnu i svakakvu u kojoj ponekad i zvižduk ispoljava podršku. Poruka Tomislava Nikolica nije izazvala aplauz Crnogoraca ali ni zvižduk Srba. Nije precutana ni u Crnoj Gori niti u Srbiji ali nije baš ni objavljana „na sva zvona” a u nekim medijima na obje strane je jedva procijedena. Nije bilo ni komentara na tu poruku ali je bilo usmenih prokazivanja - da je bezmalo precerao.

Nervoza vrha SPC: Jedini komentar indirektno je stigao od SPC u Crnoj Gori i njenog vrha. Gospodin Amfilohije je potegao vec poznato javno „oružje” izjavom da je priorit za obnovu Crne Gore vracanje crkve Svetoga Petra Cetinjskog na vrh Lovcena (Znamo cija je to bila crkva i ko je bio preduzimac!).

Da ne znamo današnjeg ktitora skupo bi ga platili za njegovu „obnovu” Crne Gore!? Rekli bi da favorizuje državu u kojoj stoluje i podržava Nikolicevu inicijativu makar nacelno. Pošto ga dobro poznajemo, kratko i jasno je potvrdio, da se on prvi javno suprostavlja racišcavanju srpsko-crnogorskih odnosa a u brkanju tih odnosa SPC je bila prva pratilja. Znamo i da Predsjednik Srbije nije posjetio Cetinjski manastir u srpskim rukama a ni Amfilohija nijesmo videli u protokulu kako žuri k Tomi, ka što je ita k Dacicu kad je ovaj nedavno dolazio iz Beograda na pokajanje u Podgoricu.

Muke žestokih Srba i žestokih Crnogoraca: Prigušenih reakcija je bilo i iz sjedišta ekstremnih srpskih partija u Crnoj Gore koje još ne mogu da shvate šta ovo bi. Treba reci da su i ’’žešci’’ Crnogorci to primili s rezervom i sa starim iskustvom koje seže u Garašaninova vremena i taktiku za pridobijanje i pokoravanje. Ideologa Nacertanija su ondašnji lobisti poducavali da s Crnogorcima treba oprezno razgovarati i „na lijepu”, nebi li se lakše zalijepili - za srpstvo.

Sve su takve strategije i taktike oprovane u posljednja dva vijeka i sve su imale jednokratnu upotrbu. Ozbiljnijeg rezultata nijesu postigli i ako je jedno od ’’necertanija’’ u jednom trenutku sravnilo Crnu Goru...sa Srbijom. Još životare te namjere ka ribe u plitkoj vodi i od nijedne se ne odustaje. U meduvremenu, pobijedila je jedna jedina crnogorska ideja. Za vijek i kvarat pobijedila je Nezavisnost dva puta.

Domet Tomine poruke: Što je sada u pitanju? Znaci li to da se Srbija alavertila i da se Nikolic prepoznao u Mesicu koji je odmah po stupanju na dužnost predsjednika Hrvatske, Hrvate BiH poslao u Sarajevo po svoju državu? Da li je to Srbija osvijestila svog predsjednika Nikolica ili Toma pokušava da osvijesti Srbiju?

Ova druga varijanta je mnogo teža a prva je odmah primjenljiva. Ne znaci ništa pozivati se na Njegoševu filozofiju’’vrijeme je majstrosko rešeto’’. Vrijeme je za politiku sad i odmah, jer su toliko zaribali odnosi izmedu Srbije i Crne Gore da ’’rešeto’’ mora odmah da krene s prosijavanjem. Kako god, poruka predsjednika Srbije jednima bila prihvatljiva a drugima sumnjiva; Tomislav Nikolic je na prvom politickom putovanju ’’najbližem narodu’’ i susjedu priješao rampu...Rubikon nije jer je Rubikon je prokopavan na obostranu štetu cetvrt vijeka i to više sa one strane koja je imala bolju operativu.

Sada ga je teško prijeci brez broda i dobre cuprije. Ukoliko se to ne (u)desi Tomina poruka je samo ulaznica za neki novi politicki teatar.