Nakon vijekova zabrana, današnje društvo zapalo je u sveopštu permisivnost. Jedan od društvenih fenomena koje je sa sobom donijelo potrošačko društvo i izostanak jasnih ograničenja jest tzv. 'dijete tiranin', koje zbog viška obožavanja i pažnje više ne podnosi nikakve autoritete i odbijanja.
Francuski nedjeljnik Le Nouvel Observateur posvetio je opsežni dosije toj temi.
Definicija kojom klinički psiholozi opisuju ovaj relativno novi fenomen jest: „Radi se o djetetu kralju, djetetu koje vole njegovi roditelji i koje posjeduje sva materijalna dobra koja idu uz status roditelja. No ima jednu dodatnu osobinu: preuzelo je moć u kući.“
To se odnosi kako na slučajeve neposlušnih trogodišnjaka koji spavaju i jedu kako njima odgovara, tako i na adolescente koji više i ne razgovaraju s roditeljima i koji reaguju nasiljem i na najmanje ograničenje.
Dijagnoza psihologa Didiera Pleuxa jeste ta da, dok šire tjeskobu oko sebe, ta se djeca istovremeno samouništavaju kroz svoj nabujali egocentrizam.
Ne žele autoritet
Izvori brzorastućeg fenomena datiraju prije nekih četrdesetak godina. Naime, danas u ambulantama dječijih psihologa u Francuskoj većinu slučajeva čine upravo djeca kod kojih se bilježi visok stepen netolerancije na autoritet.
Dok u prvoj polovici dvadesetog vijeka zbog niza porodičnih, profesionalnih i društvenih prisila na jedinku nije bilo mjesta za ugađanje hedonizmu, u sedamdesetim godinama na Zapadu se dešava obrat prema dominantnom načelu užitka, uz paralelan razvitak potrošačkih navika, kulta isključivo individualnog i instantnog zadovoljstva.
Povećana potrošnja
Niz statistika govori u prilog tome da su današnja djeca predmet svekolike, a ponekad i ekscesivne pažnje svojih roditelja.
Tako se dio kućnog proračuna namijenjenog kupovini igračaka udvostručio u posljednjih pedeset godina, a u Francuskoj se za protekli Božić izdvajalo 137 eura po djetetu, što je povećanje od 25 posto u odnosu na 2011. godinu.
Nekadašnje albume fotografija zamijenili su elaborirani digitalni zapisi tako da se, prema istraživanjima, oko četvrtine evropske djece pojavi na internetu prije samog rođenja, a oko 70 posto njih u dobi do dvije godine.
Vrijednost industrije dječije odjeće procjenjuje se na oko četiri milijarde eura, a počinje slijediti ista pravila marketinga kao i moda 'za odrasle' sa specijaliziranim magazinima, hit komadima sezone, izraženom smislu za biranu vintage modu i kolekcije s potpisima znanih dizajnerskih imena.
U slučajevima odgoja djece u posljednjih četrdesetak godina, valja dodati i faktor često loše komunikacije razvedenih supružnika od koje najviše strada upravo dijete.
Grešaka je bilo i među samim stručnjacima. Slavnu se izjavu psihoanalitičarke Françoise Dolto „Dijete je osoba“ danas treba očito revalorizirati. Naime, permisivno i ultraliberalno vaspitanje, posebno nakon '68., predugo se zadržao kao poželjna norma koju se primjenjuje bez ograda.
U praksi psihologa tvrdi se da je danas lakše brinuti se o djetetu koje je žrtva prejakog autoriteta, koje nije sigurno u samo sebe, nego dijete koje odbija bilo kakav autoritet. Takva djeca jednostavno nisu srećna, jer nemaju nikakvu toleranciju na frustraciju koja je bitan proces formiranja svake ličnosti.
Porazi roditeljstva
Dijete je danas rezultat veoma elaboriranog roditeljskog projekta. Stiže kasno, u optimalnom trenutku za par. Često se danas radi o slučajevima jedinaca koje roditelji od najranije dobi opterete raznoraznim ambicijama i projekcijama tako da stres počinje prerano, objašnjava jedna pariška pedijatrica.
U reportaži mnogo je svjedočanstava roditelja koji s jedne strane ne prežu ni od čega da bi ugodili hirovima svoje djece (primjerice, tematske rođendanske zabave koje je osmislio posebni animator koji je s djetetom proveo nekoliko dana da 'osluhne' njegov univerzum), a s druge, stalno imaju osjećaj krivnje da ne provode dovoljno vremena s njima zbog vlastitog radnog rasporeda.
Upravo je ta hiperprotekcija djece često kontraproduktivna, tvrde stručnjaci, kao i želja da im se maksimalno produži djetinjstvo i da ih se zaštiti od spoljnog svijeta.
Liberalna iluzija
Psihoanalitičari govore o fenomenu „produžetka roditeljskog ega“ kroz dijete pa dolazi do sljedećih pretjerivanja. Djetetu se permanentno ugađa, što poklonima, što pohvalama, a često se precjenjuje i olako proglašava „genijem“.
Kao moguće rješenje ne predlaže se, naravno, povratak na staru, strogo autoritativnu normu, već se ukazuje roditeljima na to da djecu trebaju što ranije pripremiti i na zabrane i na prisile, da se riješe liberalnih iluzija poput „dijete i ja smo jednaki“, te da svaki roditeljski zahtjev ne treba biti popraćen višesatnim objašnjenjima.
(tportal.hr)
