Piše: Predrag Malbaša
Sic transit gloria mundi!
Način izbora Pape ima dugu istoriju. Prva tri vijeka hrišćanske crkve, rimskog biskupa, slično kao i svakog drugog, birali su sveštenici i narod, a kasnije su pravo da odlučuju o izboru imali rimski carevi i njihovi nasljednici kraljevi istočnih Gota. Njihov glas presudno je odlučivao kada su dva kandidata imala jednak broja glasova .
Poslije propasti istočno-gotske države ovo pravo je prešlo na vizantijske careve. Rimsko sveštenstvo, narod i visoko plemstvo zajednički su birali Papu, a preko egzarha u Raveni dobijana je potvrda od vizantijskog cara.Vremenom rimske plemićke porodice dobile su odlučujući uticaj na izbor.
To stanje se održalo sve do krunisanja cara Otona I Velikog 962 godine. Nekoliko dana poslije krunisanja, car Oto je ustanovio carska prava pri izboru Pape. Poslije više od 200 godina, prenio je papa Aleksandar III na trećem lateranskom koncilu 1179. godine pravo izbora isključivo na kardinale. Pravilo je podrazumijevalo da ako se kardinali ne slože, punopravno je izabran onaj kandidat koji dobije više od dvije trećine glasova. Ovakav red i pravilo za izbor Pape prijetilo je, a često se i dešavalo, da se izbor u vremenskom smislu prilično oduži.
Zatvorena soba: Papa Grgur X uveo je na lionskom Koncilu 1274. godine "konklave" da spriječi loše posljedice duge upražnjenosti svete stolice. Riječ konklave zapravo znači "zatvorena soba" i zapravo označava skup kardinala u jednoj prostoriji. Sve dok ne izaberu Papu, kardinali su morali da žive zajednički u konklavu, potpuno izolovani od spoljašnjeg svijeta, da bi se tako što prije sporazumjeli. Grgur X umro je 1276. godine, a još iste godine umrla su i dva njegova nasljednika. Odredba o konklavu, koji se u toku jedne godine morao održati tri puta, postala je teret za kardinale i oni su uvidjeli komplikovanost ovog načina izbora Pape. Zato je unešena još jedna izmjena da Papu bira 70 kardinala.
Kaže se da je svaki kardinal prestolonasljednik crkve i da je on eventualni budući papa. Kardinali koje imenuje papa sami su tvorci budućeg Pape. Sveti kolegijum je stalan i on odražava kontinuitet crkvene istorije.
Odredbe o konklavu izdali su još i Pije VI (1775-1799) i Pije VII (1800-1823). Oni su, s obzirom na nedostatak vremena, dopustili kardinalima da se prethodno međusobno dogovaraju, da se skrati ili produži trajanje upražnjenosti, a za punopravan izbor tražili su samo učešće većine živih kardinala.
Naročito su značajne dvije odredbe, koje je izdao papa Pije X, godinu dana poslije svog izbora. Papa Pije X je ukinuo tzv. "eksluzivu" pravo na protest pri izboru Pape, koji su ranije imale katoličke države (Austrija, Francuska i Španija). Kurija je ovo pravo na protest uvijek osporavala, ali je papa Pije X dao ovom stanovištu pravnu moć.On je zabranio da se svjetske sile na bilo koji način upliću u izbor Pape i zaprijetio ekskomunikacijom svakom učesniku konklava koji bi poslušao naređenje da protestuje.
Sem toga, svaki se kardinal učesnik morao obavezati da će do smrti ćutati o toku izbora.
Konklava počinje time što kardinali učestvuju u pjevanoj liturgiji u Paulinskoj kapeli i saslušaju govor na latinskom o dužnostima glasača. Zatim se pričeste, polože izbornu zakletvu u Sikstinskoj kapeli i odlaze u konklav. Pojedine ćelije im se dodjeljuje kockom. Svaki kardinal sa sobom može da povede sekretara i poslugu. U svakoj ćeliji ima jedan ležaj, sto i nekoliko stolica. Ranije je svaki kardinal morao da sa sobom ponese rezervu namirnica (hleba, vina i vode), ali je kasnije blizu konklava postavljena kuhinja, ili nekoliko njih, koje se brinu za hranu „zatvorenih” kardinala pod nadzorom ceremonijala.
Uoči prvog izbornog dana u sedam sati izjutra oglašava se zvuk zvona. Kod trećeg udarca ceremonijari riječima „Ekstra omnes” pozivaju nepozvane da napuste konklav. Camerlengo (komornik, blagajnik) praćen trojicom kardinala, provjerava da li sva vrata spolja zatvorena i iznutra zapečaćena.
Za Papu, u načelu, može biti izabran svaki odrasli katolik muškog pola, ali je od 1378. godine to uvijek bio samo kardinal. Ranije je postojalo "pravilo" da se bira onaj kardinal koji je porijeklom Italijan, koji nije u srodstvu ni sa jednom vladarskom porodicom i koji je navršio 55 godina.
Sami izborni akt počinje izjutra sljedećeg dana u Sikstinskoj kapeli. Tamo se održava svečana služba na kojoj učestvuju svi kardinali u ljubičastoj svečanoj odjeći sa bijelom rašetom. Oni govore molitvu "Veni ereatar spiritus".
Glasački listić: Izbor se vrši tajnim glasanjem pomoću listića. Za vrijeme glasanja kardinali zauzimaju mjesta na stolicama iznad kojih vise baldahini. Kardinali napuštaju jedan po jedan svoja mjesta i odlaze prema drvenom oltaru koji se postavlja ispred mermernog oltara. U podignutoj desnoj ruci nose savijen i zapečaćen glasački listić. Na drvenom oltaru gori šest svijeća. Kardinali jedan po jedan spuštaju se pred ovim oltarom na koljena i mole se, a zatim zaklinju da glasaju po svom najboljem znanju i savjesti. Zatim svaki kardinal stavlja svoj listić na patenu koja stoji na putiru. Kardinal podiže patenu i listić spušta u putir. Zatim se pokloni pred raspećem i vrati se na svoje mjesto.
Kada su svi listići predati, putir se protrese i iz njega se vade glasački listići. Broje se jedan po jedan i ubacuju u drugi putir, koji stoji na stolu usred kapele. Kod tog stola zauzimaju mjesta tri izabrana kardinala. Glasački listići su savijeni i zapečaćeni na takav način da se može vidjeti ime kandidata, ali ne ime glasača. Poslednji od tri izborna kardinala glasno saopštava građansko ime kandidata koji dobija glas, tako da glasači mogu kontrolisati tok izbora. Poslije završenog prvog glasanja izborni odbor saopštava cjelokupni rezultat, koji naročito izabrani revizori još jednom pregledaju. Ako ni jedan kandidat ne dobije većinu od dvije trećine, svi glasački listići nanižu se iglom na konac i spale se u peći koja se potpaljuje vlažnim sijenom i slamom. Otuda se na krovu Sikstinske kapele vidi dimljak. Mutni, tamni dim koji se formira zbog vlažnog sijena saopštava zainteresovanim ljudima napolju da je izbor bio bezuspješan i da će se ponoviti. Kada se dobije dvotrećinska većina, spale se glasački listići bez vlažnog sijena tako da se iz dimnjaka diže samo lagani, svijetli oblačić dima, koji saopštava da je novi Papa izabran.
Čim odbor ustanovi rezultat izbora, kardinali novoizabranom Papi odaju počast. Baldahini koji su sve dotle natrkivljavali kardinalske stolice odjednom se sklope, a samo baldahin nad novim Papom ostaje otvoren. Dekan kardinal obraća se najprije novom Papi i pita ga kakvo ime želi da dobije. Ovo davanje novog imena vrši se kao uspomena na detalj iz Novog Zavjeta kada je ribar Simeon, kad ga je pozvao Gospod, takođe, dobio drugo ime: "Ti si Petar, a to je stijena, i na toj stijeni osnovaću Crkvu svoju i paklena vrata je neće nadjačati". Na tim riječima zasniva katolička crkva papinsku moć.
"Dolazi novo ime": Novi Papa tada saopštava koje je ime izabrao za sebe i obrazlaže taj izbor. Poslije toga Papi se oblači ornat (svečano odijelo). Ova svečana odjela su za slučaj potrebe, izrađena već ranije u raznim veličinama. Kada novi papa dobije sve insignije svoga dostojanstva, kardinali mu odaju svečanu počast. Napolju kardinalski đakon sa srednje lođe Crkve sv. Petra saopštava narodu rezultat: Habemus papam dominum reverendissimum (dolazi papino građansko ime), a zatim, pošto se to ime saopšti on kaže: Qui nomen accepit (dolazi novo ime). Ova ceremonija se naziva Habemus, prema početku rečenice. Malo poslije toga pojavljuje se i novi papa i sa velikog balkona (laggia della benedizione) dijeli svoj najsvečaniji blagoslov "urbi et orbi", gradu Rimu i cijelome Svijetu. Uskoro poslije izbora obavlja se krunisanje, istog dana ili uskoro poslije njega.
Od dana krunisanja računa se doba "vladavine" novog pape, kome ceremonijar upućuje riječi Sic transit gloria mundi (tako prolazi slava svijeta).
