U istoriji ljudskog roda pojavili su se mnogi velikani uma poput Ajnštajna, Njutna, Kanta, Hegela, Aristotel i, naravno, mnogih drugih istaknutih umova. Osnovna zajednička crta njihovog rada je bavljenje problemom prostora i vremena. Međutim, mnoge stvari o tim pojmovima su samo djelimično objašnjene, ostaje kao velika tajna - njihova međusobna veza.
Da iznesem ovu tvrdnju, navode me rezultati moderne nauke, a i mnogo puta dokazana činjenica da - ništa nije konačno. Ovo je vjerovatno lako reći iz pozicije sadašnjeg stanja nauke, no u to vrijeme njihova razmišljanja su bila revolucionarna.
Početkom XX vijeka te Ajnštajnove teorije relativnosti su šokirale svijet. Predviđale su drastične promene zakona klasične fizike koji su ljudima vjekovima bili logični i prihvatljivi i u čiju ispravnost niko nije sumnjao.
Aristotel, Njutn i svi drugi naučnici prije Ajnštajna vjerovali su u apsolutno vrijeme. To je bilo nešto o čemu se ne razmišlja, o čemu nema rasprave; prosto - bilo je tako i nikako drugačije. Smatrali su, naime, da je moguće izmjeriti interval između dva događaja, odnosno da vreme protiče isto za sve posmatrače. Vrijeme je bilo potpuno nezavisno od prostora.
Ove zakonitosti su sasvim u saglasnosti sa stvarima kao što su jabuke ili planete, ali one, po mišljenju Ajnštajna i njegovih sljedbenika, navodno, prestaju da važe kada se govori o stvarim koje se kreću brzinom bliskoj brzini svjetlosti.
Specijalna teorija relativnosti (STR) razmatra samo predmete ili sisteme (tzv. inercijalni sistemi) koji se, jedni prema drugima, kreću ili konstantnom brzinom ili se uopšte ne kreću. Opšta teorija relativnosti (OTR) razmatra predmete ili sisteme koji se jedni prema drugima kreću sa određenim ubrzanjem (neinercijalni sistemi).
Na osnovu rezultata mnogih eksperimenata, kao i matematičkih radova, u prvom redu Lorencovih transformacija, Ajnštajn je došao do dva, po njemu, vrlo važna zaključka, dva postulata, na kojima je zasnovao cijelu Specijalnu teoriju relativnosti.
Prvi postulat: svi fizički zakoni izražavaju se u istom obliku u svim sistemima koji se kreću ravnomjerno pravolinijski. Ovaj postulat predstavlja tzv. Ajnštajnov princip relativnosti.
Da bi se bolje razumio smisao ovog postulata, posmatrajmo sledeću situaciju: Čovek stoji u vozu i posmatra vagon drugog voza na susjednom kolosijeku. Ako jedan od ova dva voza krene, čovek bi lako mogao da dođe u zabunu koji se voz zapravo kreće.
Naravno, ovdje je lako odrediti ko se zapravo kreće - potrebno je samo pogledati bilo koji predmet pored pruge.
Međutim, kako odrediti ko se i kojom brzinom kreće u slučaju da ne postoji neki vidljiv predmet kao orijentir? U tom slučaju može se govoriti samo o eventualnom kretanju jednog voza (ili bolje rečeno: rakete) u odnosu na drugi. Ovo je bila činjenica do koje je Ajnštajn došao – svako kretanje je relativno.
Nikada ne možemo govoriti o apsolutnom kretanju, već samo o kretanju u odnosu na nešto drugo. I uopšte se ne može reći da se neki predmet kreće nekom brzinom, već se mora reći da ima neku brzinu u odnosu na nešto.
Drugi postulat: STR kaže da je brzina svjetlosti - odnosno maksimalna brzina prenošenja interakcije - ista u svim inercijalnim sistemima.
Ovaj postulat je direktna posljedica rezultata koji su dobijeni na osnovu Majkelson-Morlijevog eksperimenta. Protumačeno je, da je taj eksperiment pokazao, da bez obzira na pravac prostiranja svjetlosti, tj. na način na koji se sistem reference kreće, brzina svjetlosti uvijek ima istu vrijednost.
Ovi postulati su - u vremenu kada su dati - bili veoma zanimljivi, pogotovu kada je dato objašnjenje da oni dokazuju mogućnost putovanja kroz vrijeme, mogućnost da vrijeme različito protiče u raznim sistemima, navodnu pojavu skraćenja štapa koji se kreće velikom brzinom i druge senzacionalne, dotadašnjem načinu mišljenja nepojmljive događaje.
Ako bi mene neko pitao kako da na popularan način kažem sud o Teoriji relativiteta i svemu drugom vezanom za nju, zaključujem: To je fina, prijatna i zanimljiva mješavina jave i sna.
A ta doza sna je razlog, da se za ovu Teoriju, kao ni jednu prije ili poslije, zainteresovao ogroman broj ljudi, nezavisno od njihovog obrazovnog nivoa.
Tome su u ogromnoj mjeri doprinijeli i oni njeni poštovaoci, koji su Teoriju relativiteta „razumjeli“ čak bolje i od Ajnštajna, „dokazujući“ da su međugalaktička putovanja moguća; da je možda moguće putovati kroz vrijeme; da postoji svemir sa mnogo više dimenzija; ali i ka sasvim nezamislivim fizikama gdje se prvo dešavaju posljedice, a potom uzroci, itd.
A tek mogućnost postojanja crvotočina (wormhole).
U cilju pravilnog razumijevanja Ajnštajnovog rada, treba se podsjetiti da je Nils Bor tek 1935. god. dao model atoma koji je manje–više prihvaćen u nauci.
Znači, Ajnštajn je STR dao 30. godina prije. To pokazuje da je bio genije, ali u velikoj mjeri i objašnjava neke njegove pogrešne zaključke.
Sukobi Ajnštajna i Tesle: Takođe, ne teba smetnuti sa uma da su i vrhunski fizičari ponekad samo obični ljudi, skloni reakcijama za koje se ne bi moglo reći da su na nivou njihove genijalnosti u nauci. Naime, postojao je konstantan, tihi, sukob između Alberta Ajnštajna i Nikole Tesle, koji je vrlo često rezultirao izjavama koje su, moguće, imale za cilj i negirati naučnu vrijednost radova onog drugog.
Tako je Tesla govorio da je izmjerio brzine čestica koje su bile brže od svetlosti. Ajnštajn je to poricao govoreći da je brzina svetlosti najveća moguća brzina u svemiru.
Po pitanju prostora su takođe imali oprečne stavove. Ajnštajn je smatrao da se prostor može zakriviti, dok je Tesla govorio da je nemoguće zakriviti nešto čega nema. Tesla je svoje zaključke bazirao na eteru koga je zvao „mehanički etar“, dok je Ajnštajn o tome imao svoje, potpuno drugačije mišljenje...
Prvo, došao sam do nekih zaključaka vezanih za pitanje brzine svjetlosti, tj. brzine fotona kao elementarnog kvanta svjetlosti: početna brzina fotona se treba mjeriti u odnosu na njegov izvor, jer taj izvor izbacuje iz sebe foton određenom brzinom kao posljedicu određenih događaja u njemu.
Ako se taj izvor svjetlosti kreće u odnosu na neku drugu referentnu tačku, brzina fotona u odnosu na tu tačku će biti vektorski zbir brzine izvora i brzine fotona u odnosu na izvor. Znači, moguća je veća ili manja brzina fotona od klasične brzine svjetlosti u odnosu na neku tačku koja se nalazi izvan izvora fotona. Konstantna brzina fotona bi podrazumijevala da postoji etar i da postoji korelacija između fotona i tog etera.
Ako bi postojala korelacija između fotona i etera, to bi uslovilo i određene promjene u kretanju fotona, u prvom redu promjene brzine i pravca kretanja. Naime, poznato je da je brzina svjetlosti različita kroz različite materijale, recimo kroz vakum, vodu, staklo, dijamant...
Ovakav prilaz kod analize rezultata Majkelson-Morlijevog eksperimenta, kao i kod Fizovog eksperimenta, daje potpuno očekivane rezultate u okvirima klasične fizike, tako da ti eksperimenti ne mogu biti nikakav dokaz Teorije relativnosti.
Struktura materije i Teorija relativiteta: Treće, pitanje relativnosti vremena objašnjeno na bazi Teorije relativnosti, ima u sebi startnu grešku.
Naime, u vrijeme kada je Ajnštajn dao svoju teoriju, nije bilo značajnijih saznanja o strukturi materije. On je posmatrao relacije između čovjeka, voza, lifta, rakete, planeta, Sunca i sl. Kada se ti odnosi prevedu na relacije između atoma od kojih je sastavljen voz, čovjek, planeta Zemlja i dr. onda se njegovi zaključci izvedeni iz zamišljenog eksperimenta u kom se čovjek kreće u vozu koji se istovremeno kreće po šinama, svodi na promjenu međusobnog položaja određenog skupa atoma od kojih su sastavljeni čovjek, voz, šine i ostalo.
Nema prošlosti i budućnosti: Naime, dati vremenu četvrtu dimenziju, pored tri dimenzije prostora, principijelno je pogrešan prilaz. To je kao sabiranje baba i žaba.
U suštini, postoji samo jedan trenutak vremena, a to je sadašnjost. A taj trenutak vremena je definisan rasporedom, energetskim stanjem i veličinom drugih relevantnih mjerljivih karakteristika svih elementarnih materija u Svemiru (Z. Ilinčić). Ni prošlost, ni budućnost, ne postoje. Kako onda putovati u ono što ne postoji?
Baš zbog toga što je ta fantazija o putovanju u vremenu bila toliko fantastična, stvoren je mit o geniju Ajnštajnu. Slično je bilo i za njegov „Paradoks blizanaca“, u kojem on protivuriječi zdravom razumu, zbog čega su njegovi sljedbenici, da bi ga opravdali, to i nazvali paradoksom.
Četvrto, pitanje skraćenja štapa koji se kreće velikom brzinom je prilično problematično.
Ako zanemarimo složenu fizičku prirodu pojmova „gurati“ i „vući“, već te pojmove prihvatimo u bukvalnom smislu, onda je moguće da prilikom kretanja neke materije i malom i velikom brzinom dođe do promjene rasporeda atoma i drugih čestica od kojih je ona napravljena, ali ne iz nekih „relativističkih“ razloga, već iz razloga međudejstva između štapa i uzročnika njegovog kretanja malom ili velikom brzinom. Ovo bi se moglo uporediti sa situacijom kada bi, recimo, čovjek povukao neki gumeni kanap koji je na drugom kraju fiksiran, kanap se istegne.
Peto, nedvosmisleno je dokazano da nije tačna tvrdnja koja proizilazi iz Teorije relativiteta, da sa povećanjem brzine neke mase, ta masa raste.
Priča o gravitaciji zahtijeva posebnu pažnju, pa ćemo to u okviru neke druge priče o tome šta se nalazi iza kraja Svemira.
Sve u svemu, umjesto zaključka, naveo bih neke od izreka koje se pripisuju Ajnštajnu:
- Dvije su stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Međutim, za svemir i nijesam baš siguran.
- Da bi mogao biti član stada ovaca, kao prvo, moraš biti ovca.
- Glupost postaje nevidljiva kada dostigne ogromne razmjere.
A Vi umom obdareni, neka Vam i ovaj tekst bude izazov na putu traženja istine.
Zoran Ilinčić
Komentari (31)
Što se tiče Tesle znam da je na Zapadu u zadnjih 15 godina nevjerovatno poraslo interesovanje o njemu i više je knjiga o njemu objavljeno nego 10 najpopularnijih naučnika zajedno.. ja sam čitao knjigu pod naslovom MEN WHO INVENTED 20 CENTURY, čovjek koji je izmislio 20 stoljeće.
Sve one galaksije,zvijezde,crne rupe,planete su samo jedan sićušni mali milioniti dio čitavog univerzuma gdje se pravila fizike sigurno drugačije ispoljavaju i vjerovatno veći dio toga nikada nećemo moći da shvatimo,isto kao da pokušate mravu da objasnite ovaj tekst. Većina 99.99 Univerzuma je van naše dimenzije,isto tako 99.99 atoma je prazno,ljudski mozak je 95%neiskorišteno.99%naše DNK je JUNK ili nekorisno,po naučnicima nepotrebno ,vidite li analogiju.Većinu toga nauka NE VIDI,ne osjeća i nažalost nema pojma o njoj.Kao i ti anonimus ako ne znaš nešto ne znači da nije tako .Čovjek koji najbolje priča o ovim stvarima u poznatom univerzumu nedavno jev imao predavanje pred 14000 ljhudi u Wembly Arena a prošle sedmice na BBC televiziji.Zanimljivo sve njegove priče koje je pričao u zadnjih 20 godina su se obistinile,a prije 20godina bio je čovjek koga su Britanci najviše ismijavali.Ako želiš nešto da naučiš,Na Rubu Znanosti,priroda Stvarnosti,David Icke,pa ćeš shvatiti o čemu pričam.A ako ćeš nekoga da ismijavaš ili da se sprdaš, onda nađi neki drugi forum.Neznanje je Car zlasvakojega.
Dakle da sumiramo,savremena Astrofizika,se zasniva na nedokazanim postulatima koji važe samo za elektromagnetni dio spektra od kojeg mi vidimo očima,uređajima,tehnologijom,jedan mali dio manje od 20%. Univerzum se sastoji od tamne materije čiji je procenat veći od 95% procenata.4.5 %procenata je nonluminos,materija koja ne reflektuje odbija svjetlost.0.5 običan univerzum a 0.001 je Elektromagnetni dio spektra koji mi vidimo i kad se to izračuna ispada da dio Univerzuma koji mi ustvari možemo da registrujemo je nešto između 1/100 000 do 1/1 000 000 možda je taj odnos još nepovoljniji.Sve onemilijarde galaksije koje su daleko preko 10 gigapareska su samo mala frakcija možda milioniti dio svega što postoji u univerzumu.Ostalo je negdje daleko u nekoj drugoj dimenziji nekom drugom nivou koji je nedokučiv za naša čula i našu tehnologiju.
Videte ovu temu o kojoj komentarišemo mi smo držali predavanja u Titogradu od 1981-1987.Tih godina postojalo je prvo i jedino društvo za Astronomiju u Crnoj Gori.imali smo teleskop,vršili osmatranja imali smo dva puta mjesečno predavanja iz astronomije,astrofizike i mogle se se čute raznorazne teme.Bili smo poznati u Jugoslaviji a dobili smo 1984 nagradu za najbolju astrofotografiju.Bilo je na stotine osmatranja teleskopom i predavanja.Odlaskom nekih članova 1987 za Englesku društvo se skoro ugasilo.prije 10-15 godina bilo je pomračenje sunca i u po bijela dana HRABRI I ZNAVENI građani Podgorice bukvalno su pobjegli sa ulice iz sujevjerja a naši članovi su snimili fotografiju pomračenja koju su objavile sledećeg dana sve svjetske agencije ali nažalost moji drugovi to nijesu znali da naplate od CNN i Rojtersa.
Da ovo o atomu znaju djeca ali,vidiš nauka se ne oslanja mnogo na tu činjenicu,da je sve materijalno oko nas ustvari 99%prazno a nama izgleda tako solidno,stvarno,čak i kad taknemo tastaturu kompjutera ona izgleda stvarna.Osjećamo pod našim prstima plastiku tastature.Gdje je u stvari taj osjećaj na našim prstima ili je to samo ELEKTRIČNI SIGNAL KOJI NAŠ MOZAK ČITA KAO DODIR KOŽE NA PLASTICI.Naših pet čula su podešena da čitaju određene informacije i prenose ih do našeg mozga a tamo ih lijeva strana hemisfere čita,analizira i dešifruje.na osnovu toga daje komande prstima da tipka po tastaturi ili možda po tebi prsti daju naređenje mozgu što treba da piše.1991 je objavljena knjiga HOLOGRAFIC UNIVERSE,gdje author Michael Talbot,tvrdi da univerzum trodimenzionalna projekcija u obliku holograma.Da li znaš što je Artur Klark rekao na kraju knjige Odiseja 2001. Ili što je pričao Karl Sagan o stvarnom i imagirnom univerzumumu.
Da se kojim slučajem gosp. Ilinčić zove Artur ili Karl, svi bi ovdje stajali zadivljeno pred njim.
To Bulatoviću što ste napisali piše i govori Tesla 100 godina ranije. Upravo takvi njegovi naučni stavovi koji koresponbdiraju sa budističkim pogledom na svet, ne praštaju se u ovim našim hrišćamskim džamahirijicama na Balkanu. Ako se tome doda činjenica da je Tesla 1942. podržao Tita naspram Draže, jasno je zašto se ovde šire priče da je bio čudak, da je bio homoseksualac, da je izgubio kontakt sa realnošću. Šta bi bilo sa "naučnicima" koji 100 godina životare na Ajnštajnovim teorijama kada bi neki samouki budista zauzeo naučni presto planete.
hajde da analiziramo atom koji je osnovna gradivna jedinica materije i svega poznatog. Atom se sastoji od jezgra i čestica koje kruže oko njega. Tih čestica u nekim atomima ima jako puno ali ako uporedimo masu elektrona, čestica među njima je ogromna razlika u veličini gdje bi jezgro bilo kao 100metara visoka zgrada a elektroni kao kliker. I što je još čudnije razdaljina između jezgra i čestica proporcionalno je ogromna. Fizika kaže da je atom 99 % prazan, ako je to istina kako sva ova materija oko nas izgleda solidna a ustvari je 99% prazna. Možete li to racionalno da objasnite, nešto se ovi fizičari ne bave tako običnom temom. Odgovor je vrlo prost ali se mi BOJIMO od takvog odgovora. Sav materijalni svijet oko nas je ILUZIJA I POSTOJI SAMO U NAŠEM MOZGU KOJI JE ISTO TAKO ILUZIJA. Na vašoj imaginaciji ostavljam da odgovorite na ovo pitanje.
Po Dušku postoji samo iluzija! Genije, dajte da koristimo njegovu genijalnost sa iluzijama. Dusko, ovo atomu znaju djeca u osnovnoj, ima li sto novije???
Da se vratimo na našu temu,prave stvari iz fizike i astrofizike ne uče se na fakultetima, kod nas se sa dobrim knjigama kasni jedno 10-20 godina,ako će te pravu informaciju morate znati dobro engleski ili ruski a onda imate na tone informacija od kojih treba napraviti selekciju i čitati nemilice.Vrlo bitno pitanje ko su pravi autori i ko daje dobre informacije.Navešću neke autore,Organic Universe,Giuliana Conforto, Dark Matters,Dr Percy Seymour,Holographic Universe,Michael Talbot i Through Ancient Eyes,Neil Hague.Da bi se objasnio svijet,univerzum autori moraju posjedovati višediciplinarno znanje gdje se razne nauke prepliću i njihovom sintezom se dolazi do novih saznanja.Nažalost ovdje na Balkanu mi imamo limitiran broj naslova i knjiga Zorane Ilinčiću da mi te povesti do Londonskih knjižara imali bi mnogo više tekstova. da čitamo u analitici.
Za mene je pravo čudo, kako neko ko skoro sav svoj život živi u Kolašinu, uspijeva da dosegne takve stručne i naučne visine, kao što to uspijeva gosp. Ilinčuć. Usput, znam da je nekad živio u Londonu i vidio sam kod njega više knjiga nego u tri normalne knjižare. Ilinčić, koji ne kopira nikoga, već misli svojom glavom, za nas je potpuno neobična ličnost, van uobičajenih šablona i stereotipa, na koje su naši dušebrižnici i pametnice navikli. Ja očekujem da i dalje nastavi da radi po njegovom i da mu tuđa pamet neće umanjiti lucidnost i poremeti vizije.
Nevezano za ovu temu, ali ipak ima neke važnosti,Isak Nutn je napisao 2 knjige koje su dugo bile u nemilosti i tek u novije vrijeme se o njima raspravljalo o one govore o hronologiji istorije.Njutn se intezivno bavio hronologijom i došao je do saznanja da zvanična istorija griješi oko 300 godina.Naravno,Vatikan i zvanična nauka su zabranjivale sve što im nije ogovaralo i slična vrsta cenzure postoji i dan danas.Temelji današnje naučne doktrine udareni su za vrijeme građanskog rata u Engleskoj i to je ostalo do dana današnjeg, sa nekim varijacijama.Suština se sastoji u tome koliko god nešto bilo,epohalno,istinito,genijalno ili revolucionarno treba da bude potvrđeno od nekih drugih naučnika a ako je to znanje vrijedno za vojsku ili tajne službe,ili se može dobro unovčiti neće se to tako lako dopustiti bilo kome da može obznaniti ili objaviti ljudima.Zamislite da neko izmisli jeftinu proizvodnju energije,toga bi sjutra objesili u Podgorici.
Varijacije na istu temu i čini mi se uglavnom slična prepucavanja.zahvalio bih se Zoranu na naporu i upornosti.Ranije sam pokušavao da dajem neke komentare ali Analitika to nemilsrdno,krati i cenzuriše.Ne bi trebalo da slijepo vjerujemo u nauku jer pouzdano znam da postoje znanja koja nijesu za široke mase i da se ona ljubomorno čuvaju i nažalost zloupotrebljavaju na svakom koraku oko nas.Nauka je ta koja stvara tehnologiju a ova omogućava strategijsku prednost određenih ljudi da kontrolišu čovječanstvo i usmjeravaju tok događaja na planeti.TO NIJE NIKAKVA TEORIJA ZAVJERE,nego opšte poznata činjenica kroz čitavu ljudsku istoriju.Ako posjeduješ neko znanje ili vještinu onda se ono upoterebljava za vrlo sebične interese i to je bilo uvijek a plašim se i ubuduće će biti tako.
Drago mi je što u Crnoj Gori ima bar dvojica pametnijih od Tesle. Nigel Frost i Newton. Nekako mi se, neodoljivo /to je jače od mene, izbinjavam se/ nameće zaključak da je to onaj profil stručnjaka koji je Njegošu prebrijao krvna zrnca i ustanovio da je čovek bio Srbin.
Ne znam zasto nema ostatka teksta, a treba da glasi: v (brzina) mnogo manja od c (brzina svjetlosti u vakuumu). Vremenski intervali postaju jednaki i nezavisni od sistema referencije (jedno vrijeme kao kod Newtona) gasi se veza između prostora i vremena, masa je jednaka masi mirovanja itd. Za Teslinu tvrdnju da je izmjerio brzinu veću od brzine svjetlosti, treba navesti u kojoj sredini. Naime, nama je poznato da u optički transparentnim sredima čestice mogu imati brzinu veću od brzine svjetlosti ali uvijek manju od c (Čerenkovsko zračenje). Objašnjavati brzine fotona, a slagati brzine klasično kao Galilej, mora dovesti do pogrešnog zaključka. Upoređivati svemirski prostor sa kvantnim takoođe vodi do pogrešnih zaključaka.
Poštovani Zorane, dobro je što se ovakvi tekstovi kao vaš pojavljuju ako ništa drugo da možemo raširiti lepezu naših razmišljanja. Želim da vam skrenem pažnju na to da specijalna i opšta teorija relativnosti nijesu predviđale drastične promjene zakona klasične fizike. Naime, zakoni klasične fizike su granični slučaj zakona ove dvije teorije i sve formule kojima se izražavaju zakoni klasične fizike dobijaju se iz formula relativnosti tako sto se stavi da je v
Sve sto je postigao u nauci postigao je sa Milevom Maric-Einstein. Ona je bila genije i mozak njegove nauke. On je bio neznalica i los student. A. Einstein potajno je dao Milevi Maric cijelu Nobelovu nagradu za fiziku 1921. Savjest ga grizla, to je njena zasluga bila a ne njegova.
Ne moze se sa teorijom ovako - spekulativno. Ona se moze zamjeniti opstijom teorijom - mozda u dalekoj buducnosti - ali je naucno potvrdjena, van svake sumnje. TR se ne moze obarati misaonim eksperimentima na bazi klasicne vizualizacije. Mnogi od Ajnstajnovih eksperimenata te vrste nijesu utemeljili teoriju - cak su neki bili pogresni. Teorija slijedi iz klasicne elektrodinamike, a ne iz prica o dva voza - ove je moguce objasniti klasicnom relativnoscu.. Nije izazov za mlade tekstovi o pogresnosti TR. Treba im saopstiti ogranicenja teorije, naravno.
