Tokom nedavne rasprave u našem rijaliti parlamentu, tačnije prilikom odgovaranja na pitanja poslanika, naša multiapostolka Vesna Bratić je, nabrajajući šta sve naša „neJJač“ obrađuje od gradiva u školskim klupama, između ostalog, pomenula i „zbirku pjesama“ Desanke Maksimović pod nazivom „Ako je verovati mojoj baki“. Baki bi možda i povjerovali ali našoj ekspertkinji iz Bileće, sa sada već stalnim boravkom u Crnoj Gori i crnogorskim državljanstvom, baš i ne možemo, s obzirom na to da se ne radi o pjesmi, već knjizi priča, tačnije bajki za đecu.
Ipak, vidjevši tu ozarenost u plavim okicama „žene-četnika“ pri pomenu riječi „baka“ odlučih da našoj apostolki četvororučici, njenoj baki i našem vaskolikom blagoslovenom feleričnom narodu posvetim tri kratke petparačke priče, ali ne za makanje, već za odrasle. Ne te priče za odrasle bezobraznici jedni - veliki post je, ne valja se - već bajki za odrasle pod plagijatorskim nazivom „Ako je vjerovati baki…“.
Pa krenimo u čarobni svijet mitskih bića, vitezova, prinčeva, princeza, vila, vilenjaka, vještica, čarobnjaka, vukova i prasadi!
Dakle, ako je vjerovati baki…
Priča prva: ZAROBLJENA PRINCEZA
Nekada nedavno, neđe u jednoj brdovitoj zemlji junaka i seljaka (a bogami i seljačina) živio je u svom malom kraljevstvu kralj Handkiss Prvi Demokratski. Njega na tron kraljevstva vaspostavi grupa čarobnjaka-vračeva, koji zbog svojih interesa nagovoriše narod da svrgne starog vladara Doolya, ali ne uspješe da svrgnu i kralja Lomya Prvog koji vladaše zajedno s njim mnogaja ljeta, 30 otprilike, te nastavi da ratuje sa njegovom vojskom.
Iako ne tako mlad po godinama, kralj Handkiss bješe jako neiskusan u vođenju kraljevstva, jer tek stupi na tron, te je za sve odluke morao pitati glavnog čarobnjaka-vrača Junkya.
Kako prethodni kraljevi u velikom bogatsvu i raskoši živjahu, to izazva bunu kmetova njegovih, što čarobnjaci-vračevi iskorištiše i činima raznim narod hipnotisaše da svrgnu kraljeve Doolya i Lomya i svoje ogromne posjede sačuvaše. Novi kralj Handkiss se svom narodu želio jako skromnim prikazati, te ne htjede da se vozi raskošnim kočijama prethodnog vladara Doolya, no radije stare kočije i kočijaša za dukate unajmi. No kako je vrijeme odmicalo, kralj Handkiss prepusti se blagodetima života na dvoru i raskošne kočije sebi i svojoj obitelji pribavi, te jakom stražom, kopljanicima i vitezovima sebe i njih okruži.
Kralj imaše dvije kćeri princeze, tri sina princa i ženu-majku-kraljicu. Jedna od princeza živjela je imućno u susjednom kraljevstvu, no kako ču da joj otac postade kralj zahvaljujući čarobnjacima, odluči da posjeti kraljevstvo i uživa u privilegijama kraljevske porodice.
Jednog dana desi se velika buna u narodu jer kralj Handkiss htjede zemlju njihovu čarobnjacima-vračevima iz susjednog kraljevstva dati. Istog onog đe živješe ćerka mu princeza. Narod krenu pred dvor da potraži pravdu ali vojska kralja Handkissa ne dade jer sa dvora stiže ukaz da se ne da ljudima kraljevstvom kretati, jer nekakva kuga u to vrijeme haraše njime. Narod odluči na drum stati i ne dade nikome proći.
Istog dana (da l’ slučajno ili ne pripovjedač ne može znati) Princeza (za koju onaj ukaz ne važi jer je princeza) odluči raskošnim kočijama uz pratnju dvorsku provozati se kroz kraljevstvo, te krenu sa svojim kočijašem i posilnim Dražom na put. Upregnuše najbolje konje vrane njemačke proizvodnje i pojuriše niz drum. No, čim krenuše nabasaše na gomilu ljudi razjarenih zbog kraljeve odluke, a uz njih i kraljevu vojsku koji blokirahu drumove kraljevske.
- Šta je ovo je*ote zakasniću kod kozmetičara! – povika Princeza - Molim te Dražo reši mi ovo!
- Ne brinite Vaša Visosti smislićemo nešto – reče on, dok je kraljeva vojska pokušavala da odbije bijesni narod od kočije i napravi joj prolaz. Sada ću im ja reći da se sklone da je to nedopustivo! – uzviknu on.
Dražo izađe iz kočije i povika na narod:
- Ae mičite se vozim kraljevu šćer!
- Aj śedi glavonja! - začu se iz mase.
Dražo se vrati u kočiju i reče princezi: - Eo izgleda da neće.
Kralj se zabrinu zašto princeze nema već duže vrijeme, te odluči da pozove njenog kočijaša i slugu na mobilni (dobro, šta je, ovo je bajka u bajci sve može).
- Pričaj Dražo, gde je moje dete? – upita kralj.
- Ne brini se, čuvaju je bajonete – uzvrati Dražo.
- Ne mogu ovo više da trpim stvarno ću zakasniti na tretman! ZOVITE SIR GAYA! – nervozno zagalami Princeza. Sir Gay bješe kraljev vitez komandant kraljevske vojske.
- Ma kakav Sir Gay, ja preuzimam stvar u svoje ruke, izvućićemo se. Sad ćete videti kako se vozi!!! – povika Dražo i raspali bičem po rbatima konja vranih, ispred kojih bjehu dvojica pobunjenih kmetova i jedan kraljev vojnik koji je pokušavao da ih skloni. Konji zanjištaše i kopitima oboriše ljude ispred sebe.
- TOOOOO ČIKA DRAŽOOO GAZIIII RULJU!!! – ushićeno povika princeza, a kočija velikom brzinom odjezdi ka kraljevom dvoru.
Kada su stigli na dvor Princeza reče kralju Handkissu:
- Jaooo tatice mnogo sam se potresla, znaš li kako sam plakala, to nije bilo normalno šta su nam ti ljudi radili… mislim da su hteli da nas ubiju, zakopaju i igraju nam na grobu uz pesme Toma Sona! (Tom Son je bio zli orguljaš iz susjednog kraljevstva).
- ŠTAAAA?!! Pa šta radi onaj Sir Gay! Pa j***** ** **** *****!!! Pa on ne iskazuje nikakav PIJATET PREMA SVOME KRALJU! Od danas su za mene on i onaj njegov debeli ađutant PERSONE NON GRATIS! OVO MORA DA SE IZVEDE NA ČISTUNAC!!! - zagalami kralj Handkiss sav unezvijeren, dok u ruci držaše flašu kraljevske šljivovice, koju je skoro ispraznio od nervoze čekajući princezu.
Potegnu zadnji cug, razbi flašu o zid i otrča na dvorski balkon da se sa njega obrati narodu okupljenom ispred zamka.
„NARODE MOJ! ČUJTE I POČUJTE! … VIĐEĆETE GA ZA OVO!“
Kralj se vrati u dvorske odaje i stropošta se na pod. Princeza slegnu ramenima i pogleda na sat:
- Jebote stvarno ću zakasniti kod kozmetičara! Pa gde je taj Dražo sad?!
Priča druga: CRVENTROKAPICA I VUK LEPY
Bila jednom jedna djevojčica i zvala se Crventrokapica. Uvijek je nosila crvenu mašnu i tri kapice sa različitim broševima. Jednoga dana odluči da posjeti svoju baku iz drugog kraljevstva, kojeg neki ne priznavaše da postoji (pogotovi oni čarobnjaci-vračevi iz prethodne priče što zavladaše kraljevstvom) i odnese joj čestitku koju je sama napravila i ukrasila.
Put do bakine kuće vodio je kroz gustu šumu i mnoge zvjeri vrebale su iz nje. Zato Crventrokapica odluči da krene tajnom prečicom za koju je znala od prije, mislivši da je niko neće vidjeti dok bude nosila čestitku baki.
No, tek što je krenula ispred nje iskoči siva neman sa bijelom šarom na krznu. Bio je to Lepy, zli vuk iz šume, kojeg su čarobnjaci-vračevi koristili kao svog slugu (jeste, isti oni iz prethodne priče).
- Zdravo djevojčice gdje si to krenula? – upita on.
- Nosim čestitku mojoj baki, nadam se da će me počastiti kolačima. Sa puno kolača! – odgovori Crventrokapica uplašeno.
- Zašto nosiš tri kapice? – upita vuk Lepy radoznalo.
- Dosta mi je tih pitanja o mojim kapicama! – ljutito uzvrati Crventrokapica. – Ja nemam svoj MIR jer me stalno propitujete o mojim kapicama!
Koji krindž! – pomisli vuk i pohita da prvi stigne do bakine kuće kako bi pojeo i baku i Crventrokapicu kad dođe kod nje.
Crventrokapica, nakon ove nemile scene, nastavi kroz šumu, kad odjednom pored nekog grma ugleda čovjeka koji leži s flašom u ruci. U al' se ovaj naroljao, pomisli, moram mu pomoći da ustane. Crventrokapica mu priđe i reče:
- Ajde ustaj čovječe što si lega tu idi doma!
Čovjek podiže glavu i zavika:
- Alooo! To sam ja! Kralj Handkiss (onaj iz prošle priče). Svi su me ostavili, svi su me razočarali, niko me ne podržava! – pojada se kralj Crventrokapici.
- Hajde kreni sa mnom kod bake, nosim joj čestitku, skuvaće ti kafu da se otrijezniš i daće nam puno kolača.
Kralj Handkiss pristade i nastaviše zajedno da hodaju i bauljaju šumskim puteljkom. Tada naiđoše na mjesto gdje se put dijeli na dva dijela, te morahu da odluče kojim putem da krenu da bi stigli do bakine kuće.
- Kojim ćemo putem? – upita Handkiss.
- Pa dokle više raskrsnica i podjela puteva! – zavapi očajno Crventrokapica. - Ne možemo naprijed zbog raznih raskrsnica koje nam se nameću!
Odjednom se ispred njih niotkuda stvori neko čudno ćelavo stvorenje sa velikim ušima i iskolačivši oči zavika: Tik-tak tik-tak tik-tak!
- Ko si ti? – upitaše Crventrokapica i kralj Handkiss.
- Tik-tak Tik-tak… ja sam vilenjak Melon! Tik-tak tik-tak… bakina kuća je na onu stranu! – reče vilenjak i pokaza prstom. - Tik-tak tik-tak… ako krenete lijevo može vas pojesti VUK! Hahaha... HAHAHAHAHA! TIK-TAK TIK-TAK…. – grohotom se nasmija vilenjak Melon i nestade u magli.
- Pošuštajmo ga, krenimo desno – reče kralj Handkiss Crventrokapici.
Iako im se od straha ledila krv u žilama, poslušaše vilenjaka i krenuše desnim putem i zaista nakon nekoliko trenutaka ugledaše bakinu kuću. No umjesto bake u njoj ih dočeka Lepy, zli vuk koji je prethodno pojeo baku. Crventropkapica i kralj Handkiss uđoše u kuću i zapitaše Lepog, mislivši da je baka:
- Bako, bako zašto imaš tako velike oči i dugačak jezik?
- Da bolje relativizujem dijete moje.
- Bako, bako a što tako trzaš ramenima?
- Da bolje negiram sinko.
- Bako, bako… zašto si u crnom?
- A zašto ti nosiš tri kapice? Šta me tu zapitkuješ koji moj k****? – vuk Lepy izgubi strpljenje.
- Jao, pa to si ti... Zli vuk! – zavapi Crventropkapica.
- Jeste ja sam! I znaš dobro zašto sam u crnom i sada ću vas pojesti obojicu! – zarežiLepy i i razjapi svoje čeljusti ka Crventrokapici.
- Upomooooć!!! – povika kralj Handkiss – ima li neko da nam pomogne? Ima li đe rakije u ovu kuću?
Ovo komešanje začu kralj Lomy (opet onaj iz prethodne priče) koji je prolazio tuda dok je lovio divlje zvijeri po šumi u koju se odmetnuo nakon svrgavanja kralja Doolya.
- Ja ću vas spasiti! – povika Lomy i krenu da ubije zlog vuka strijelom.
- NE! – povika Crventrokapica! – neću da me ti spašavaš! Dosta je bilo tvojega spašavanja i tvojih prijatelja šumskih pljačkaša! Radije ću biti pojedena!
Reče Crventrokapica i uskoči vuku u usta.
Priča treća: RELAKSIRANI PALČIĆ
Nekada nedavno, u istom ovom kraljevstvu iz prethodne dvije priče, živio je ludi naučnik Shcomy, koji je ujedno prodavao novine. Često je razmišljao kako bi bilo dobro kada bi imao sina, koji bi mu pomagao u poslu, makar bio mali kao njegov palac. Jednog dana zakuca mu na vrata mlinar iz obližnjeg sela i reče:
- Pogledaj našao sam ovog malog kako se igra u travi pokraj mog starog mlina, kaže da je ljubitelj zelenila. Znam da si oduvijek želio sina da ti pomaže, pa sam ti ga doveo. Zove se Palčić jer nije veći od palca i jako je relaksiran.
I tako, Shcomyiju se ispuni želja. Schomy imaše konja Troyana kojim je raznosio svoje novine i prodavao po kraljevstvu. Sin Palčić ponudi se da pomogne. Shcomy mu reče:
- Ali kako ćeš sine? Toliko si mali da ne možeš da dohvatiš ni uzde na konju!
- Ne brini tata, budi relaksiran! – reče Palčić – osedlaj konja, a ja ću da sjednem u njegovo uvo i da mu , govorim đe treba da ide! Hajde tata, bar mi daj priliku da se pokažem, znam da mogu ovo!
Dobro sine, pristade Shcomy, samo nemoj da zajebeš kao oni moji stari radnici. Onaj Payco mi je sve upropastio ranije i otišao da služi kralju Lomyu.
- Ali tata zar ti nije isti taj kralj pomogao da otvoriš štampariju?
- Ajde umukni gače malo, nego kreći evo sam ti osedlao Troyana! – odbrusi ljutito Shcomy.
Palčić uskoči u uho konju i reče mu da vozi kola sa novinama za narod kraljevstva. Tada pokraj njih naiđoše dva čovjeka. Bili su to čarobnjak-vrač zvani Goyo i jedan drumski razbojnik, protuva, spodoba i ološ, zvani Rayo. Vidjevši Palčića kako upravlja konjem, čarobnjak Goyo reče drumskom razbojniku:
- Tako mi svega ako ga se dočepamo, mogli bismo da zaradimo bogatstvo samo pokazujući ga unaokolo! Hajde da pitamo Shcomya za koliko bi ga prodao?
- Alo Shcomy koliko tražiš za tog malog? – upita drumski razbojnik, protuva i ološ.
- Šta vam pada na pamet? Pa to je moj sin!
- Ajde ne mlati, davali smo i do sad velike novce za tvoje novine, da nas hvališ u narodu! – povikaše ona dvojica.
- Ako ga stvarno želite daću vam ga ali morate da platite veliku sumu! - uzvrati Shcomy.
- 20 miliona dukata?
- Ok. Prodato.
- Tata, a moja provizija? – pobuni se Palčić. – kupio bih jedan satić od 17.000.
- 21?
- Dogovoreno, reče Shcomy.
- Pa gospodo kako mogu da vam pomognem? – reče Palčić.
- Želimo da upadnemo u zamak kralja Lomya i otmemo mu blago. Treba nam tvoja pomoć.
- A šta ja dobijam za to?
- Imamo za tebe mjesto na dvoru. Vladaćeš zajedno sa našim kraljem Handkissom. Staraćeš se o bezbjednosti kraljevstva! – reče čarobnjak-vrač.
- Zvuči odlično. Možda me konačno primijeti neka đevojka u ovom kraljevstvu iako sam ovako mali. Prije neki dan sam sreo jednu lepoticu, rekoh joj „Lepotice, izgledate jako lijepo, da li mogu da budem tvoja zver?“, ona mi reče „odje*i manijače“ i ode ka zamku kralja Lomya – požali se Palčić.
- Pomoći ću vam. Lako mogu ovako mali da se ušunjam u Lomyev zamak i izbacim vam sve što želite, novac, blago, neke tajne spise kraljevstva... budite relaksirani. Samo recite šta treba!
U tom trenutku pojavi se zli vuk Lepy (jeste onaj iz prošle priče) koji je radio za čarobnjake-vračeve i uzviknu:
- A tu si mali svuda te tražim da te pojedem! – te skoči i proguta ga.
- Ne Lepy! On je sada naš, kupili smo ga od Shcomya! Potreban nam je! – pomami se čarobnjak Goy.
Palčić poče da mlatara ručicama i udara vuka po utrobi iznutra dozivajući svog oca Shcomya u pomoć. Shcomy dotrča i poče da udara vuka.
- Tata nemoj tako jako, ja sam unutra! Jaoooooj! – poče da zapomaže Palčić, sada već ne tako relaksirano.
Svi počeše da udaraju vuka.
I čiča miča, ali nije još gotova priča. Udaranje vuka i dalje traje.
NAPOMENA: Svaka sličnost sa stvarnim događajima i ličnostima je slučajna. Ako je vjerovati baki. Ako je vjerovati sopstvenim očima i ušima... baš i nije.
TO BE CONTINUED...
