Događanja u Nacionalnom parku „Skadarsko jezero“ i učešće jednog muškog monaha u protivzakonitim radnjama i načinima izlova ribe ukazuju koliko je esencijalno po budućnost društva, države i vjere pravoslavne u Crnoj Gori da se osnaže i prodube reforme.
Nakon redovne – državne – policije, komunalne policije, pravosudne policije (u povoju godinama) i vojne policije – životne prilike i stvarnost u Crnoj Gori diktiraju potrebu da se bez odlaganja formira Crkvena policija.
Crkovna policija je prijeko potrebna i bez nje se dalje ne može ako stvarno - smjelo uz Crkvu - želimo ići naprijed.
Složnošću naših predstavnika izabranih iz glave cijelog naroda u Skupštini Crne Gore se polako ali sigurno zatvaraju (prosto nestaju) -jedno za drugim - sva pitanja koja su nas decenijama udaljavala od Evrope i članstva u Evropskoj uniji.
Zato se Bogu dragome molim a apelujem na svoj vjerni narod i sve one druge koji su iz različitih niskih pobuda odstupili od vjere da budemo razboriti i na vrijeme prepoznamo nove nečastive razloge zbog kojih možemo biti udaljeni od željene i našoj slozi potrebne Evrope. Niko nema opravdanje ovom narodu i ovoj zemlji oduzeti pravo na bolji život a odlaganje formiranja crkvene policije je upravo to.
27
Dubinske reforme i članstvo u EU nisu mogući bez vaspostavljanja crkvene milicije. Brzo će se ukazati i pokazati da Crna Gora neće moći ispuniti uslove za članstvo u EU bez formiranja i jačanja kapaciteta crkvene milicije. Uspješna i djelotvorna crkvena milicija potvrdiće našu riješenost da baštinimo vladavinu prava i imamo funkcionalnu javnu upravu i demokratske institucije.
Usljed neposredne primjene Temeljnog ugovora Vlade Dritana Abazovića (podržali su je DPS i SDP) i Srpske pravoslavne crkve (SPC) sa sjedištem u Beogradu, Upravi policije su ostale svezane ruke. I pored dobre volje Zorana Brđanina da se dokazuje, sistemski nadostaci pravosudnog sistem, krivične zaštite i primjene zakona u Crnoj Gori su očigledni.
Kao ugledna pravoslavna žene koja je svoju mladost i sebe u cjelosti posvetila Bogu i vjeri našoj ne želim i ne pristajem da ćutim o tome.
Zato sam pisala Njegovoj Svetosti patrijarhu gospodinu Porfiriju koji uvijek - i pored svih teškoća koje nas pravedeno ili nepravedno snađu - nalazi način da mudro i pravo postupi.
Očekujem da se na Svetom Sinodu uz angažovanje sada samo pravnog eksperta Marka Kovača uskoro nađe nacrt pravednih rješenja za Crkvenu policiju u Crnoj Gori. Nakon toga već u drugom kvartalu ove godine izvjesno je, da se uz blagoslov i nesebičnost gospodina Andrije Mandića, predlog Zakona o crkvenoj policiji nađe pred našim narodnim tribunima i tribunkama.
Ovom prilikom ne ulazim u ono što je motorizovani monah, u kasne sate, radio po jezeru – pretpostavka nevinosti i snaga molitve je nešto što uvijek poštujem – ali sam sigurna, i moliću se za to, da pošto, bar pred Bogom, odsluži svoje – bude odličan kadar za buduću Crkvenu policijsku akademiju na kojoj bi buduće crkvene policajce i policajke obučavao kako da vispreno, vješto, brzo, noću, kroz šiblje i drugo rastinje na jezeruvoze čamac, kao i borilačkim vještinama i baratanju vilama.
Stoga dozvolite da zaključim svoje skrušeno obraćanje: Ako želimo da bolje živimo – a želimo, Ako želimo da ljepše živimo – a i to svi želimo, Ako hoćemo da pravda bude prema svima isporučiva – a o tome sa radošću i posebnim sjajem u očima svi govorimo, onda je Crkvena policija suštinski potrebna, neophodna i prijeko potrebna.
Crkvena policija je neizbježna i nešto bez čega Crna Gora ne može!
