U rimskom periodu Duklja je bila najznačajniji urbani centar na teritoriji današnje Crne Gore. O duhovnom životu na teritoriji Duklje u doba rimskog carstva, osobito nam govore natpisi i spomenici posvećeni raznim božanstvima.
Jedno od svjedočanstava o tom periodu je i nadgrobna ploča sa prikazom rimskog boga Merkura, koja je nakon što je donešena sa Duklje, postavljena kod Crkve Sv. Đorđa u Podgorici.
U rimskoj mitologiji, Merkur (povezan s grčkim bogom Hermesom i germanskim Votanom) je glasnik bogova, i bog trgovine, profita. Njegovo ime je vezano uz latinsku riječ merx ("roba").
Prema njegovim najranijim oblicima, povezan je i sa etrurskim bogom Turmsom, ali većina njegovih karakteristika i mitova posuđeni su iz grčke mitologije, a odnosi se na Hermesa. Njegov kult je bio raširen širom rimskog carstva pa tako i u Duklji. Tragovi poštovanja ovog kulta pronađeni su na više lokaliteta u Crnoj Gori, ali za ovaj koji je prikazan na kamenom reljefu kod Crkve Sv. Đorđa u Podgorici može se reći da odskače od drugih jedinstvenom estetikom i kulturološkom važnošću.
Ali, očigledno, to nije bilo dovoljno da se ozbiljnije pristupi njegovoj prezentaciji i valorizaciji. Nažalost, ovaj prikaz Merkura u Podgorici i danas je ostao anoniman i nepoznat javnosti kao i mnoga druga arheološka kulturna dobra donešena sa Duklje.
Među arheološkim ostacima donešenim sa Duklje posebnu pažnju privlači nadgrobna ploča sa prikazom rimskog boga Merkura, koja je nakon što je donešena, nastavila bitisanje sa sada dosta izmijenjenom namjenom. U jednom istorijskom momentu postala je nadgrobna kamena ploča pored Crkve Sv. Đorđa sa novim vlasnicima, koji su joj dodali i svoj natpis.
Problem „raznošenja“ Duklje prepoznat je i spominjan nebrojeno puta. Očigledno će put do rješenja i pravilnog valorizovanja ovog kulturnog dobra zahtijevati puno vremena sa ovakvim ponavljanjem grešaka i nemarnim odnosom prema zaostavštini Duklje.
Kao primjer navodimo zaključke koji su bili donešeni prilikom sastanka Koordinacionog odbora arheologa FNRJ u Budvi maja mjeseca sada daleke 1952. godine. Članovi koordinacionog odbora detaljno su tada obišli samo nalazište u Duklji i konstatovali realno stanje spomenika na terenu:
,,Na antičkom nalazištu u Duklji mogu se zapaziti mnoga oštećenja koja potiču iz dva osnovna razloga:
1) od opšte zanemarenosti samoga lokaliteta, koji se u dovoljnoj mjeri ne čuva a na njemu se ne preduzimaju ni konzervatorski radovi;
2) od sprovođenja željezničke pruge kroz sam lokalitet, iako ovaj posljednji razlog predstavlja sam po sebi nečuven primjer vandalizrna i neodgovornog odnošenja prema jednom arheološkom lokalitetu svjetskoga glasa, čime je našoj nauci i kulturi nanijeta sramota, ipak se opšta zanemarenost terena mora istaći kao osnovni razlog propadanja i svakodnevnog uništavanja.
Ono nastaje na tri osnovna načina:
a) prirodnimdejstvom atrnosferilija i voda protiv koga do sada nisu uopšte preduzete nikakve mjere zaštite;
b) djelovanjem čovjeka, jer zidine stare Duklje služe kao majdan građevinskog materijala isto onako kako je to slučaj i na mnogim drugim antičkim lokalitetirna. Ovakvo uništavanje vrši se naočigled, javno, a da izgleda protiv toga nisu preduzete odgovarajuće mjere. U momentu kada su članovi Koordinacionog odbora napuštali teren pojavio sena njemu jedan kamion koji je očigledno poslat da sa ruševina antičkog grada uzme građevinski materijal;
3) djelovanjem stoke koja slobodno pase po cijelom terenu antičkog nalazišta i nanosi mu velike štete gazeći po inače rasklimatanirn ruševinama antičkih zidina. Svakako se dejstvu ovih faktora ima pripisati zapažanje prof. Novaka da su mnoge zidine antičkih građevina danas u znatno lošijem stanju nego što su to bile prije II svjetskog rata. Kod ruševina pojedinih zgrada moglo se potpuno jasno vidjeti da je iz njih kamen vađen prilično davno i da oštećenje ne može stajati u vezi sa vandalskim rušenjern radi podizanja nasipa za željezničku prugu.
Što se tiče same pruge ona je:
a) nanijela veća ili manja oštećenja pojedinim građevinama antičke Duklje pošto je prošla kroz njih ili se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Tako je pruga Nikšić - Titograd uništila veći dio inače odlično očuvanih gradskih bedema, čime je oštećena jedna lijepa i rijetka cjelina antičkog spomenika. Napominje da se sva oštećenja ne mogu u potpunosti ocijeniti, pošto je pruga prošla i preko djelova Duklje na kojima ranije nisu bila vršena iskopavanja, te se ne zna tačno kakve su zgrade mogle ovdje postojati i u kojoj su mjeri one oštećene;
b) upropastila cjelinu arheološkog lokaliteta, unoseći u ambijent jednog dobro očuvanog antičkog nalazišta potpuno neestetsko kvarenje nasipom kojim nekoliko puta dnevno prolazi željeznica. Time je Duklja izgubila ne samo arheološki lokalitet, već i kao turistička atrakcija. U ovom stanju u kome je danas ona se ne smije bez sramote po nas pokazati n jednom strancu.
Zapuštenost Duklje, kako se dalje navodi, dolazi do izražaja i u tome što po cijelom terenu leže rasuti fragmenti arhitekture i skulpture koji su danas izdvojeni od svoje ranije cjeline, pa su pušteni da propadaju a da se za njihovu zaštitu ne preduzimaju nikakvi koraci. "
Da ne bi bilo zabune, ovo su zaključci stručnjaka o Duklji iz 1952. godine, a ne od danas.
