Međunarodni dan Roma, 8. april, dan je proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemima s kojima se Romi suočavaju.
Serđan Baftijari je imao vjeru, a ponajviše hrabrosti, koja mu nije dopuštala da posustane na putu ka boljem životu. Ali, imaju li je svi pripadnici romske populacije?
Odrastajući u izbjegličkom kampu na Koniku, Serđan nije vidio izlaz iz siromaštva, nije imao ni svijetli primjer da mu da nadu da je to moguće.
“Borite se protiv sredine koja vam ne dozvoljava da imate bilo kakve snove o boljoj budućnosti. Nemate ni pozitivne primjere koji su zahvaljujući obrazovanju uspjeli da izađu iz lavirinta i začarnog kruga siromaštva. Zatim, borba sa samim sobom tj. sa internalizovanim osjećajem inferiornosti koji je kreiran uslijed vjekovnog tlačenja zajednice iz koje dolazim”, govori Baftijari za Portal RTCG.
“Nazivali su me imenima za koje tada nijesam znao šta znače”
Na prve predrasude Serđan je naišao u osnovnoj školi od svojih vršnjaka koji su ga nazivali pogrdnim imenima.
“Ja sam prvi razred pohađao u matičnoj OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” na Koniku. Međutim, imao sam dosta nemilih situacija, dešavalo se i da dođe do tuče sa drugom djecom. Nazivali su me pogrdnim imenima, za koje ja tada nijesam ni znao šta zapravo znače”, priča Serđan.
Pred kraj prvog razreda požalio se roditeljima da ima problema sa drugom djecom i nakon toga prelazi u područno odjeljenje gdje su bila samo romska djeca. Problem nastaje kada su od petog razreda sva djeca iz tog područnog odjeljenja nastavila obrazovanje u matičnoj školi.
“Jednostavno, u ovom područnom odjeljenju su bila samo romska djeca, tipičan primjer segregacije djece kada je obrazovanje u pitanju, a kvalitet obrazovanja je bio na niskom nivou. Dođeš u peti razred, a neke stvari uopšte ne znaš. To je bio šok za sve nas”, objašnjava Serđan.
Serđan se tada, kako kaže, družio samo sa učenicima iz romske zajednice koji su bili u tom područnom odjeljenju, a sa ostalom djecom nije, ne zato što nije to želio već zato što su ga isključivali iz društva.
Svi njegovi drugovi iz područnog odjeljenja (Romi) napustili su školu, jedini je on bio istrajan u želji da je završi.
“Kada se uzme u obzir okolina u kojoj sam odrastao, a odrastao sam u najvećem segregiranom naselju, bilo je izuzetno teško istrajati na putu obrazovanja i ne pokleknuti”, kazao je Serđan.
Kaže da njegovim roditeljima nije bilo lako, ali su radili sve što je u njihovoj moći kako bi mu priuštili neophodna sredstva za školovanje.
"U tom ranom periodu obrazovanja, trudili su se da mi ne osjetimo toliko našu nepovoljnu finansijsku situaciju i izazove sa kojima su se susrijetali", priča Serđan.
