"I prije ovog slučaja konstatovali smo da se povećao broj slučajeva vršnjačkog nasilja u školama, ali osim kratkoročnog reagovanja na pojedinačne slučajeve, ništa nije preduzeto da se sistemski rješava ovo pitanje kako kroz stručne institucije i socijalne servise, tako i kroz edukativne programe, ali i kroz druge načine podrške u prevenciji vršnjačkog nasilja. Izricanje vaspitnih mjera koje ne daje rezultate, kaznena politika koja za nasilnike nije adekvatna, preventivne mjere koje su svedene na puku formu i došli smo do ugroženog života jednog mladog čovjeka", kazala je ona.
Ti oblici ponašanja, kako ona dodaje, dešavaju se pod uticajem neželjenih društvenih okolnosti, u javnom prostoru se sve češće koristi jezik mržnje i netrpeljivosti, isključivosti i diskriminacije, pa postaje gotovo normalno i sa stvarnošću stopljeno da univerzitetski profesor najavljuje građanski rat ili da neko od funkcionera izaziva svojim govorima rasnu i nacionalnu mržnju.Sve to za najgoru posljedicu ima nestabilan i nesiguran prostor u kojem nam mladi žive.
"U sistemu vrijednosti dogodile su se vrijednosne konfuzije, moralni vakum, tako da pred mladima u kritičnoj fazi njihovog razvoja stoje brojni izazovi na koje društvo ovakvo kakvo je ne može dati odgovore. A najteže sa čime se suočavamo jeste da su škola i obrazovanje izgubili nekadašnji autoritet. Kao društvo smo degradirali školu, a nasilje je postalo standard života. Jeste da smo za takvo stanje odgovorni svi, ali moramo početi i sa utvrđivanjem pojedinačne odgovornosti,da bismo škole učinili sigurnim mjestom i da bismo joj vratili vaspitnu ulogu, a mladima omogućili zdrav razvoj", zaključila je ona.
