Podsjetimo, u pomenutom tekstu navodi se da će Uprava za zaštitu kulturnih dobara navjerovatnije poništiti dozvolu za izgradnju objekta u Starom gradu Budva izdatu Antu Dragičeviću 2022. godine.
Takođe, advokat Dragičevića, Tomica Knežević, naveo je da je njegov klijent žrtva „pravnog haosa“ i „institucionalne harange“.
11Reagovanje Antoniolija, koje potpisuje njegova punomoćnica Brajković, prenosimo u cjelosti:
Na počeku ističemo da Petru Antonioliju, kao ni njegovom punomoćniku, advokatu Jeleni Brajković nije dato pravo da se izjasne na činjenice koje je Portal Analitika objavila, tj. nije im omogućeno da javnost informišu o svojoj strani priče, dok je punomoćniku investitora Anta Dragićevića, advokatu Tomici Knežević ovo pravo dato u punom obimu. Smatramo da je ovakvim postupanjem povrijeđena novinarska etika.
Tekstom objavljenim pod naslovom “Stari grad Budva: Kuća izgrađena, komšije ogorčene, a investitor se žali da prolazi golgotu” nijesu na objektivan i potpun način prikazane činjenice o postupku koji se vodi pred Upravom za zaštitu kulturnih dobara kao ni pred drugim organima.
Advokat Tomica Knežević navodi da se institucije nijesu snašle u ovom konkretnom slučaju i u svom radu i mišljenjima lutaju bez pravca. Međutim, smatramo da je ovakva izjava posljedica odluke koja nije bila povoljna po njegovu stranku, a da ista nije u vezi sa pravnom argumentacijom i ispravnim zaključivanjem u pogledu toga koja strana postupa protivno zakonu u konkretnom slučaju. Smatramo da je upravo investitor kršio propise gradeći suprotno propisima, i to suprotno urbanističkim planovima, UTU uslovima, a na kraju i na način koji sa namjerom ugrožava privatnost Petra Antoniolija i njegove porodice jer se sporni objekat gradi tik uz njihove prozore. Prednje se potvrđuje odlukom Uprave za zaštitu kulturnih dobara, kao i dokumentacijom u spisima predmeta. Suprotno navodima Tomice Kneževiće, jednostavno je objasniti situaciju u kojoj se njegov klijent našao. Isti je investitor na izgradnji nelegalnog objekta, dakle nelegalni graditelj, i državni organi svojim odlukama jednostavno potvrđuju ovu činjenicu.
Na kraju, iako medij potencira da u konkretnom slučaju postoje a procesne greške nijesu učinjene voljom investitora, smatramo da je situacija upravo suprotna, u konkretnom radi se o suštinskim greškama koje su nastale upravo kao posljedica nelegalnih radnji investitora i njegovog navođenja organa u zabludu da mu izdaju dozvole za izgradnju objekta za koji je znao da nije u skladu sa planom i propisima, i na kome sprat nikada nije postojao. Smatramo da je pravo pitanje koje treba postaviti je kako najbrže iz pravnog prometa ukloniti objekat koji je nelegalno sagrađen na kulturnom dobru Starom gradu Budva koji je kulturno blago i biser naše obale, a ne kako zaštititi lica koja nelegalno grade od rušenja nelegalnih objekata. U tom smislu autor članka u pravu je u jednom, ovaj slučaj zaista predstavlja simbol kako država treba da se odnosi prema zaštiti kulturnog dobra i spomenika kulture i da li je pretežniji interes pojedinca ili opšte dobro.
Petar Antonioli i članovi njegove porodice ograđuju se od svih komentara koji su dati na tekst pod naslovom “Stari grad Budva: Kuća izgrađena, komšije ogorčene, a investitor se žali da prolazi golgotu” i navode da nijedan od komentara nijesu napisali.
