Koliko god se stanovnici gradske Mjesne zajednice „Park“ u Beranama bunili i podnosili prigovore, separacija, donosno fabrika betona u srcu Obalskog naselja, do sada je odolijevala i dalje radi punim kapacitetom.
Do kada, sada je već pod znakom pitanja, budući da je jedan Beranac koji odavno živi u Sarajevu uspio na sudu da dobije državu zbog činjenice da je neko svojevremeno bez ikakvog pravnog osnova sa njegove majke zemljište na kojem se nalazio veći dio ove fabrike betona prepisao na privatnog vlasnika.
S obzirom da spor do kraja nije okončan, ne bi bilo u redu prejudicirati priču, ali je i bez toga sasvim izvjesno da sukob rukovodstva Mjesne zajednice Park sa vlasnikom ove fabrike prevazilazi lokalni okvir i poprima obrise pitanja u vezi sa zatvaranjem pregovaračkog poglavlja koje se tiče zaštite životne sredine.
U srcu grada, samo nekoliko stotina metara od centra, pod terasama privatnih kuća u Obalskom naselju, fabrika betona godinama nesmetano radi, šireći opasnu betonsku prašinu i buku.
Da stvar bude još teža, betonjerka je ostala da radi i nakon što je 2008. godine izgrađena zaobilaznica pored Lima i glavno gradsko šetalište.
Prolazak pored ove betonjerke za rekreativce pretstavlja relnost da udišu oblake prašine na potezu od nekoliko stotina metara, kolika je dužina tog građevinskog pogona pored kojeg prolazi šetalište.
„Nema državne adrese na koju se ranije nismo obraćali. Institucije, inspekcije i slično. Ne znamo u čijoj bi bilo nadležnosti da natjera vlasnika betonjerke da je izmjesti sa ove lokacije“, kažu u MZ Park.
Oni dodaju da je vjerovatno dobrim dijelom i zbog ovog prljavog pogona grad Berane, uz Pljevlja i Bijelo Polje, svrstan u sjevernu kritičnu zonu u pogledu zaštite životne sredine.
Iz ove mjesne zajednice ističu da se nigdje u razvijenom svijetu ne može vidjeti ovakav primjer nemara prema ljudima i prirodi u srcu grada.
„Ova betonjerka, ili kako je narod naziva separacija, nalazi nam se bukvalno pod prozorima lokalnog stanovništva. Građani koji stanuju u neposrednoj blizini niti mogu otvoriti prozore od cementne i druge prašine, niti odmoriti od buke mašina. I nikoga za to nije briga“, kaže Labudović.
Separacija je na ovoj lokaciji svojevremeno napravljena kada je bilo znatno manje kuća i kao privremeni rješenje za ispomoć tadašnjem državnom građevinskom preduzeću.
„Savjet Mjesne zajednice Park je više godina donio odluku kojom je tražio da se preduzmu mjere za uklanjanje separacije, a koja je proistekla na osnovu konstantnih upozorenja građana na to da im taj pogon za proizvodnju betona zadaje ozbiljne probleme. Peticiju je potpisao veliki broj građana, ali je inicijativa sve do danas ostala samo mrtvo slovo na papiru“, kažu u MZ.
Iz Savjeta mjesne zajednice „Park“ ističu da je neshvatljivo to što niko nije preduzeo potrebne mjere za uklanjanje opasnog zagađivača iz centra grada.
„Pitamo dokle će državni inspekcijski organi da tolerišu i prećutkuju bahatost pojedinaca koji ostvaruju profit na štetu građana“, ističu u MZ Park.
Oni upozoravaju da su u Obalskom naselju naročito ugrožena djeca.
„Niko od nas ne insistira da se separacija zatvori. Mi samo tražimo da se ona izmjestiti iz gradskog jezgra i postavi tamo gdje neće nikome smetati, jer svima je jasno da njoj ovdje odavno nije mjesto. Dovoljno je reći da se separacija naslanja na dvorište osnovne škole Vukašin Radunović i na obilaznicu pored Lima koja je postala glavno beransko šetalište“, ističu u MZ.
Istina, kada je pravljena prije pola vijeka, niko nije mogao pretpostaviti da će separacija opstati decenijama, a pogotovu poslije privatizacije ove kompanije i sporova koji se vode u vezi sa dijelom zemljišta na kojem se nalazi.
Tako se došlo do momenta gdje betonjerka predstavlja crnu ekološku tačku u susret pregovaračkom poglavlju zaštite životne sredine.
