Opšte je prihvaćeno mišljenje da je, od pojave pametnih telefona, broj ljudi koji čitaju knjige znatno opao. „Ove nove generacije samo pilje u one ekrane!“,„Mi smo kao mladi po cijele dane bili vanka, igrali se, družili na svježem vazduhu…“,„Ma njima ti ekrani ćućaju mozak, gdje ćeš vidjeti nekog od njih kako čita knjigu?“ - ovo su samo neke od rečenica koje ste sigurno imali priliku da čujete od ljudi koji nemaju previše kontakta sa digitalnim svijetom u kojem živimo.
Svjestan potencijalnih negativnih strana opšteprisutnosti svih tih ekrana, nerijetko i sam negodujem. Ipak, ne mogu poreći ni onu dobru, pozitivnu stranu i činjenicu da, uz samo nekoliko klikova, zaista imamo svijet na dlanu. Zato ću se danas skoncentrisati na jednu, kako mi se čini, pozitivnu stranu interneta, i to kroz pitanje: „Čitamo li manje ili više otkad su se pojavile društvene mreže?“
Buktjuberi, bukstagrameri i buktokeri
Ne možemo kazati da je vrijeme provedeno na internetu bačeno. Radi se o mjestu na kojem ima i dobrog i lošeg sadržaja ili, tačnije, sadržaja koji je jednostavno sadržaj, pa kako se kome svidi i koliko ko može iz njega da “izvuče”. Najbolji primjer za to je relativno skorašnji uspon buktjubera, bukstagramera i buktokera. Naime, radi se o cijelom jednom pod-svijetu interneta u kojem influenseri (da, da, famozni influenseri!), neočekivano i zajedno sa svojim pratiocima, predstavljaju raznorazne knjige i raspravljaju o njima na najrazličitije načine.
Iako ih ima na skoro svim društvenim mrežama, trenutno su najpopularniji buktokeri, odnosno influenseri koji predstavljaju knjige na digitalnoj platformi TikTok. Naravno, kao što je to na internetu često i slučaj, buktokeri su samo posljednja mutacija ideje koja je otpočela mnogo ranije, u ovom slučaju, prvobitno na blogovima i forumima na kojima se pisalo i raspravljalo o knjigama. Ideja se odatle prenijela na YouTube (gdje je poprimila format video reportaže), pa na Instagram (gdje je dobila novo ruho: slike sa propratnim tekstom), da bi od skoro eksplodirala na TikTok-u.
TikTok je relativno mlada platforma na kojoj adolescenti, obično u formi kratkog video-sadržaja (uglavnom u trajanju od desetak sekundi do minut - ili čak tri), izvode raznorazne „kerefeke“i (ne)svjesno kreiraju mimove, a od nedavno, i to na najkreativnije moguće načine, predstavljaju i knjige. I, kako se čini, rade to prilično uspješno. U prevodu: ima ih poveći broj i imaju na stotine hiljada pregleda, milione lajkova i na desetine hiljada šerova.
Najpopularniji žanr - od neprijatelja do ljubavnika
Buktokeri su najčešće tinejdžerke, koje kroz kombinaciju kratkih klipova sa popularnim melanholičnim ili zabavnim pjesmama predstavljaju knjige kako vizuelno (pokazujući prelijepo dizajnirane korice) tako i sadržajno (razgovarajući o njima). Nerijetko ih i tematski kategorišu, izdvajajući tako, na primjer, knjige u kojima je glavni junak poslat da nekog ubije al’ se onda zaljubi ili, recimo, knjige koje će vam sigurno slomiti srce. Na veliko zadovoljstvo ljudi koji nisu sa engleskog govornog područja, postoje i sjajne preporuke pažljivo izabranih romana za one kojima engleski nije maternji jezik.
Ovi mladi ljudi snimaju svoje reakcije na ključne događaje u knjizi, trude se da dočaraju osjećanja koja se probude u njima ili predstavljaju štivo kroz niz slika kako bi prenijeli atmosferu. Listajući kroz sadržaj ovih stranica, steći ćete utisak da su mogućnosti koje format nudi neograničene. Evo, na primjer, pogledajte kako su Mirel i Elodi (15 i 13 godina), dvije sestre iz Velike Britanije, koncentrišući se strogo na estetiku, predstavile Tolstojevu „Anu Karenjinu”.
U pitanju je prilično zanimljiv fenomen i, što je još zanimljivije, sa prilično začuđujućim, povoljnim ishodima. Nakon što budu pomenute na nekom od ovih profila, knjige redom dospijevaju na liste najprodavanijih. Takav je, na primjer, roman „Lažljivci” autorke E. Lokhart, koji je - sedam godina poslije izdavanja i relativno skromnog broja prodanih primjeraka, nakon preporuka na TikTok-u - prošlog ljeta, ušao na listu najprodavanijih knjiga New York Times-a! Sličnu sudbinu je doživio i roman „Ahilova pjesma”, autorke M. Miler. Video koji je navodno sve pokrenuo možete pogledati ovdje.
Posljednje cjelishodno mjesto na internetu
Korišćenjem heštega #booktok i sličnih, osmišljenih za baš ovu vrstu sadržaja, ovi video-klipovi se povezuju sa cjelokupnom zajednicom, koja trenutno ima ogroman broj pratilaca i koja, sudeći po komentarima na samim tiktokovima, izgleda kao mjesto na internetu na kojem je… pa, jednostavno - dobro boraviti. Članovi zajednice su, za razliku od korisnika nekih drugih društvenih mreža, učtivi, iskreni i obraćaju se jedni drugima sa poštovanjem i razumijevanjem. Neki od autora, na koje sam naišao pri istraživanju, BukTok nazivaju „posljednjim cjelishodnim mjestom na internetu“.
Stvari su se za ovu zajednicu jednostavno poklopile. U pitanju je kratak sadržaj koji ne oduzima previše vremena, i koji je dovoljno blizak za adolescente zato što ga predstavljaju njihovi vršnjaci. Naravno, tu je i činjenica da se radi o mjestu na kome bezbjedno mogu podijeliti svoje mišljenje. Što je najbolje, zajednica brine sama o sebi, preispituje se i evoluira, pa se može pronaći i inkluzivni sadržaj, kao što su knjige sa LGBTQ+ sadržajem, ali i poneka kritika, recimo, na temu kako su djevojke iz Azije obično predstavljene u romanima koje pišu bijeli muškarci.
BukTok je OK
Naravno, ni ovaj fenomen nije bez svojih mana. Veoma je bitno naglasiti da i ovdje influenseri znaju da se okoriste o situaciju. A gdje su influenseri, tu su, naravno, i ljudi ili kompanije spremne da im plate da nešto izreklamiraju. Ovo, opet, nije strašno, ali samo ukoliko se jasno stavi do znanja da se radi o reklami. Postoje sajtovi poput bookstagramers.com na kojima se najjednostavnije mogu angažovati određeni influenseri da odrade promocije knjiga ili nekog drugog proizvoda. Stvar je u tome što su i same knjige, između ostalog, proizvod, pa je influenserski marketing nešto što treba imati na umu.
I to vam je otprilike to. Na kraju krajeva, (meni) čitanje knjiga predstavlja odličan način za ispravljanje gore pomenutog problema - činjenice da sve više vremena provodim pred raznoraznim ekranima. Iako (konkretno) BukTok ne rješava taj problem, mislim da je on jedan od najvećih razloga zbog kojih vjerujem da je zapravo moguće upotrebom društvenih mreža navići adolescente da čitaju više. Zato, BukTok danas dobija ocjenu OK, vrlo dobro.
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn, koja godinama ulaže napore da internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Tokom 2019. godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjenim mladima koje kompanija doMEn stvara u Crnoj Gori.
