Evropa, regresija i namjere

Dalje ruke od jajnika

Mržnja prema ženama je motivisana optužbama da su žene doprinijele liberalizmu, sekularizmu, seksualnim slobodama. Stoga stvari treba vratiti u mračni srednji vijek Balkana i Evrope. U takvom poretku stvari žena je mašina za rađanje. Roditi što više djece, to je jedina vrijednost koju žena može imati

Dalje ruke od jajnika Foto: Foto: Jovana Mugoša
Edin Smailović
Edin SmailovićAutor
Kult/PobjedaIzvor

Jedan od mojih omiljenih filmova sa likom Duška Dugouška je onaj iz serijala sa Marsovcem.

Naime, Marsovac bi da uništi zelenu planetu jer mu zaklanja pogled na Veneru. Tu na scenu stupa Duško Dugouško.

Čuvena rečenica iz tog filma glasi: ,,Postoji pretpostavka da na Zemlji žive inteligentna bića što je naravno besmislica“.

Doduše, dešavanja ovih dana su me uvjerila da ova rečenica itekako ima smisla.

Naime, diljem Evrope se dešavaju regresivni procesi u kojima se polako suspenduju nekad podrazumijevana ljudska prava.

Naročito je aktuelno pitanje položaja žene u društvu. Pri tome se poseban akcenat stavlja na ženske polne organe.

I ne bi to bilo ništa neobično da se položajem žene i ženskim polnim organima ne bave isključivo muškarci.

Od Crne Gore, Hrvatske pa do Poljske traju rasprave o tome. Pri tome, na vrhu piramide su muškarci koji su se zavjetovali pred Bogom da nikad u ženski polni organ zaviriti neće jer je to neoprostiv grijeh.

Ali naravno, to ne znači da oni o tome sve ne znaju.

Pogađate, riječ onog Marsovca iz crtanog filma dobija puni smisao.

Zagovornik sam ideje da u društvu ne smiju da postoje tabu teme. Takođe, smatram da o svakoj temi trebaju ravnopravno da se pitaju i muškarci i žene.

Naravno, ne postoje samo ženska i samo muška pitanja.

Ključni problem je u tome što društvo danas pokušava da odredi poziciju žena bez ikakve namjere da ih konsultuju o tome.

Evropu danas opasno nagrizaju totalitarne tendencije, a mi smo opšte poznato za sve nazadno prvi da se pridružimo.

Potreba za porobljavanjem čovjekovog duha se, kada je u pitanju ženski rod, proširio i na tijelo.

A sve ovo „lijepo“ podsjeća na doba robovlasništva.

A poznato je, onaj sa čijem se životom i tijelom raspolaže nema pravo ni na duh, odnosno na sudjelovanje u javnom životu.

Njemu je određena funkcija kao stolici, krevetu, kaldrmi.

Civilizacija se danas suočava opet sa odbranom onih prava koja su se nekada podrazumijevala. Isfrustrirani i isprepadani muškarci u strahu od svijeta slobode opet pokušavaju točak istorije vratiti nazad.

Mržnja prema ženama je motivisana optužbama da su žene doprinijele liberalizmu, sekularizmu, seksualnim slobodama.

Stoga stvari treba vratiti u mračni srednji vijek Balkana i Evrope. U takvom poretku stvari žena je mašina za rađanje. Roditi što više djece, to je jedina vrijednost koju žena može imati.

Žene su krive za opadanje nataliteta. Danas se moćni muškarci sastaju od Crne Gore do srca Evrope i raspravljaju kako podići natalitet.

Jedna moja prijateljica je postavila logično pitanje: „A kako ga misle podići bez žena? Kako misle đecu činjet' bez nas?“

Upravo ova dva pitanja otkrivaju svu crnohumornu i istovremenu užasnu stvarnost koju danas živimo.

Da budem brutalno iskren, i Crnom Gorom i Evropom, posebno njenim istočnim zemljama, drmaju pičkomrsci.

Oni koji to mjesto preziru da odustaju i od pomisli da priđu tom „obitavalištu đavola“ i oni koji ženu isključivo svode na polni organ.

Na kraju, ogoliću sebe do kraja u ovoj kolumni i biti potpuno ličan. Sebe držim za iskrenog i časnog pičkofila. Pri tom, pod ovim podrazumijevam iskrenu ljubav i poštovanje prema ženskom svijetu. Prihvatanjem žena kao potpuno ravnopravnim u svakom vidu društvenog života.

Većinu mudrih stvari u životu čuo sam ili su me naučile žene i hvala Bogu na njima.

Zato i mislim da bi o važnim društvenim pitanjima trebalo više konsultovati žene.

A kada su žensko tijelo i zdravlje u pitanju, nas muške isključiti.

Jer smo van svake sumnje, koliko smo neuspješni u pronalasku klitorisa, bar sto puta manje uspješni u pronalaženju puta do ženske duše i srca.

P.S. Nedavno je beogradska umjetnica Dea Džanković organizovala performans na kojem je preko sto žena javno vrištalo protiv trenutnog položaja žene.

Nadajmo se da će vrisak biti dovoljno snažan.

Jer treba da vrištimo svi mi normalni.

I ne samo po ovom pitanju.

Portal Analitika