U blizini sela Bioča, nalazi se manastir Duga, sa crkvom posvećenom Uspenju Bogorodice. U istorijskim izvorima nema podataka o vremenu osnivanja manastira. Sadašnja manastirska crkva, posvećena Uspenju Bogorodice, podignuta je 1755. godine na mjestu na kome se nalazila starija crkva, od koje su ostali sačuvani ostaci temelja u apsidalnom prostoru.
Današnja crkva je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom na istočnoj, i dozidanim zvonikom na preslicu sa jednim otvorom za zvono, na zapadnoj strani. Zidana je od pravilnih tesanika složenih u horizontalne redove. Svojevremeno je uz zapadnu fasadu bio prislonjen drveni trijem, od koga se danas razaznaju samo kameni temelji.
Unutrašnjost crkve je jednostavna, zasvedena poluobličastim svodom ojačanim sa dva poprečna luka.
Površine zidova su živopisane u drugoj polovini 18. vijeka i od fresaka su se do danas razaznavale samo scene Velikih praznika, frizovi proroka sa svicima i medaljoni sa anđelima. Ikonostas je rađen dvadesetih godina 20. vijeka i rad je Marka Čolanovića.
Sanacija crkve urađena 1997. godine, u skladu sa tada odobrenom projektnom dokumentacijom. Konaci su takođe bili sanirani 1997. godine, po odobrenoj projektnoj dokumentaciji RZZSK. Međutim nestručna sanacija i nelegalno izvedeni radovisu ubrzo su uzeli maha. Godine 2003. dozidana je priprata, bez saglasnosti RZZSK, kao i veći broj ekonomskih objekata.
Početkom ovog vijeka konstatovano je da je na sjevernoj starni od ulaza u portu pripremljen teren za izgradnju novog konaka.
Posljednji građevinski poduhvat neimari SPC - izgradnja glomaznog konaka - realizovan je najvjerovatnije između 2019. i 2022, a u međuvremenu su živopisali pripratu i djelimično zidove manastirske crkve, sa religijskim porukama ispisanim na ekavici.
Da podsjetimo, to su one površine zidova koje su živopisane u drugoj polovini 18. vijeka i od fresaka do skoro su se razaznavale scene Velikih praznika, frizovi proroka sa svicima i medaljoni sa anđelima.
Poslije najnovijih radova neimara SPC na njima više se ne razaznaju. Nema ih. Inače kao što možete vidjeti na fotografiji i ovdje je prisutna rupa na staroj fresci koja je očigledno imala namjenu da se freska dovede do neprepoznavanja. U čemu su izgleda neimari i uspjeli.
U mjerama zaštite, koje su navedene u Izvještaju sa terenskog obilaska Manastira Duga stručnog tima Uprave za zaštitu kulturnih dobara iz decembra prošle godine, ističe se da je potrebno odstraniti sve nelegalno izvedene intervencije. Shodno ovim preporukama, Uprava za zaštitu kulturnih dobara 19. decembra donijela je Rješenje o vraćanju u prvobitno stanje kulturnog dobra Manastir Duga i to primjenom konzervatorske mjere zaštite – restauracije. Vlasnik/držalac kulturnog dobra dužan je da postupi po Rješenju u roku od dvije godine od dana prijema Rješenja, a na osnovu konzervatorskog projekta koji bi odobrila Uprava za zaštitu kulturnih dobara.
"Kako je vlasnik, odnosno držalac kulturnog dobra, radove sprovodio bez zakonom propisane procedure, a isti su umanjili kulturne vrijednosti dobra - autentičnost, integritet, osobenost, arhitektonsku i kulturno-istorijsku vrijednost i značaj starosti dobra, odstranjivanjem neautentičnih djelova i dodataka kulturnom dobru, u skladu sa njegovim izvornim oblikom i svojstvima, spriječiće se uništenje kulturnog dobra, odnosno gubitak njegovih kulturnih vrijednosti", navodi se u Rješenju o vraćanju u prvobitno stanje Manastira Duga.
Da ne bi bilo zabune, ako ste pomislili da se konačno krenulo u proces uspješnije zaštite kulturnih dobara – nije. Kako je objavila Pobjeda u aprilu ove godine Ministarstvo kulture i medija Crne Gore poništilo je rješenja o vraćanju u prvobitno stanje kulturnih dobara Manastir Ćelija Piperska i Manastir Duga.
To je urađeno nakon žalbe Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, pa će Uprava za zaštitu kultunih dobara, koja je donijela sporna rješenja, morati da ponovi postupak. Sudeći po utvrđenim nepravilnostima u pomenutim rješenjima, koje je konstatovalo Ministarstvo kulture i medija, pravnici Uprave ili dobro ne poznaju pravne norme ili su lijeni da ih u cjelosti sprovode, sve na štetu zaštite kulturnih dobara Crne Gore.
Tako da odavno iznesena tvrdnja da devastatori kad narušavaju integritet kulturnog dobra ne haju za zakone i pozitivne pravne norme počinje da dobija na tačnosti. Ne samo što devastiraju nego državni organi moraju i da dokazuju ono što je vidljivo – da je devastacija izvršena na kulturnom dobru zakonom zaštićenom. Problem je samo što Crna Gora nema „nepresušni bunar“ kulturnih dobara da bi mogla istrpjeti ovoliki stepen devastacija na njima. Ako se nastavi ovim tempom bunar će – presušiti.
Mada gledajući sada sa izvjesne vremenske distance nikako da čujemo i što Ministarstvo kulture i medija preduzima ili planira preduzeti na ove višedecinijskeradove koje je SPC sprovodila bez zakonom propisane procedure, a isti su umanjili kulturne vrijednosti dobra - autentičnost, integritet, osobenosti, arhitektonsku i kulturno-istorijsku vrijednost i značaj starosti dobra. Osim što ćuti na sva ova skrnavljenja crnogorske kulturne baštine. I tvrdi da ih brani kao niko nikad.
Postavlja se pitanje znači li ovo njihovo ćutanje odobravanje? Odobravanje u smislu dozvole da gradi kad ko hoće i gdje hoće na zakonom zaštićenim crnogorskim kulturnim dobrima ili uništava stare freske kad mu padne na pamet.
