Rado se odazvala pozivu nadležnih i sa kolegema uključila na prvu liniju “fronta” punkt u Tološima, u Podgorici, namijenjen pregledu pacijenata za koje se sumnja da su oboljeli od koronavirusa. Prvi slučajevi oboljenja, što su potvrdili kasnije i epidemiološki testovi, prošli su kroz njenu ordinaciju.
Nakon sedam dana angažmana i činjenice da je pregledala pacijente za koje se ispostavilo da imaju koronu, i pored svih mjera zaštite i pune opreme, Karadžić je, shodno preporukama i epidemiološkim instrukcijama, završila sa svojom rotacijom i ustupila mjesto drugoj smjeni ljekara. Dvije sedmice nakon toga je bila u samoizolaciji i odvojena od porodice.
Preduzela je, dakle, sve mjere predostrožnosti i pokazala odgovoran odnos i prema pacijentima, prijateljima, porodici, ne želeći ikoga da izloži i minimalnom riziku.
“To je najmanje što sam, kao zdravstveni radnik, mogla da uradim. Potrebno je da svi pođemo od sebe i ako odgovorno postavimo stvari lakše ćemo i prije prebroditi ovu krizu i izaći iz cijele priče sa što manje posljedica”, kaže ona za Pobjedu.
Prema njenim riječima, nijednog trenutka nije razmišljala da li će se uključiti i dati lični doprinos naporima kolega ljekara, epidemiologa, medicinskih sestara i svih ljudi koji su na prvoj liniji odbrane zdravlja.
“To je moj poziv, zbog toga sam izabrala zvanje ljekara i tu nema dilema, vaganja. Povuklo me, odazvala sam se, uradila što je do mene. Takav pristup sam imala i ranije, a svakako će to biti i ubuduće”, ističe Karadžić, navodeći da je već od ponedjeljka čeka redovan posao izabrane doktorke u Domu zdravlja u Bloku pet.
Dodaje da je za svaki svoj potez imala potpunu podršku porodice, naročito supruga Vladana.
“Od djece i porodice se ranije nisam odvajala, možda najviše dva-tri dana. Ovo je i za njih i za mene bio najduži period da smo razdvojeni. Znala sam da će tako biti, ali nijednog trenutka od njih nijesam dobila pitanje: mama, ili ženo, zar moraš baš ti. Ne, jer znaju što je moj posao i da ga mogu obavljati na pravi način kada imam podršku i razumijevanje”, kaže ona.
Iz pozicije osobe koja je otišla u dobrovoljnu izolaciju vođena motivom podrške, pomoći i solidarnosti po cijenu odvojenosti od porodice, Karadžić apeluje na sve građane da dobro razmisle prije nego olako zaobiđu neku od preporuka zdravstvenog sistema i kriznih tijela.
“Ako su brojne moje kolege iz profesionalnih razloga u izolaciji, i još rade i pokušavaju drugima da pomognu, onda je za očekivati i da oni koji su kući sa porodicama, makar mogu da se uzdrže od traženja kafe na pumpama, ili šetnje po komšiluku. U ovim teškim trenucima svi smo pod presijom, nedostaje nam svakodnevna rutina, komunikacija… Ali, jedino odgovornim pridržavanjem propisanih mjera, ostajanjem kod kuće izuzev prijeke potrebe, možemo napraviti razliku i presjeći širenje virusa koji nam je svima izmijenio život. Od nas zavisi hoćemo li ga zaustaviti ili mu omogućiti da nas mnogo duže drži zatvorene”, zaključuje doktorka.
Oprez i odbrana
Maja kaže da iz prakse ne može sa sigurnošću da se zaključi ko će kako podnijeti obolijevanje od koronavirusa. Sve ukazuje na to da hronični bolesnici mogu zapasti u kritično stanje, drugi gotovo da ne pokazuju simptome. Svima je, međutim, zajedničko jedno: i da ne znamo možemo drugima prenijeti bolest koja bira najranjivije među nama.
“To ne smijemo dozvoliti. Zato, fizička udaljenost, naročito ako radite u ovim okolnostima. Potrebno je izolovati roditelje, starija Biti im od pomoći u nabavci hrane i potrepština, ali izbjegavati kontakt jer ih na taj način najbolje branimo”, podsjeća ona.
Majkini reporteri
Sve vrijeme angažmana doktorke Maje Karadžić i njenog odsustva od kuće, a potom i samoizolacije, imala je veliku i originalnu podršku porodice.
Vladan i djeca su napravili šator za kampovanje u dnevnoj sobi. odakle su majki olakšavali teške dane na poslu šaljući joj autentične dnevne „reporterske izvještaje” i „uključenja uživo” iz doma Karadžića.
Imala je, iz prve ruke, informacije o tome kako su proveli noć, jesu li dobro spavali, ručali…
Mali reporteri, djeca Boško, Nevena i Đorđe i najveći od njih, suprug Vladan, na taj način su joj olakšali distancu i razdvojenost. Kada su konačno poslije gotovo 20 dana ponovo bili na okupu, sreći nije bilo kraja.
