Posljedica kašnjenja je, kako piše u pritužbi – nepropisivanje adekvatne medicinske terapije nakon hirurškog zahvata zbog čega je zdravlje pacijenta bilo ugroženo. On nije dobio adekvatnu postoperativnu terapiju.
Prva kontrola nakon operacije, koja je izvršena 9. maja 2024. godine bila je zakazana nakon tri ili četiri nedjelje, ali pacijent nije uspio da nabavi svu neophodnu dokumentaciju. Zbog neblagovremenog postupanja KCCG – Centra za patologiju, žalio se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda.
U pritužbi je istaknuto da nalaz nije bio gotov do prve kontrole, pa je podnositelj pritužbe Centru za patologiju uputila više telefonskih poziva i imejlova kako bi došla do informacije kada će nalaz biti gotov. Kako se navodi, nakon velike upornosti nalaz je nakon tri mjeseca obrađen i poslat Opštoj bolnici Nikšić, ali da je tada već bilo kasno da ljekar koji je izvršio hiruršku intervenciju pacijenta uputi na Konzilijum zbog čega je pacijent ostao bez adekvatne terapije.
Centar za patologiju je zaštitniku kazao da je glavni razlog kašnjenja – nedostatak kadra i veliki obim posla.
Zaštitnik je dao niz preporuka Kliničkom centru Crne Gore, Minstarstvu zdravlja i Centru za patologiju.
KCCG bi trebalo da u budućem radu vodi računa o blagovremenoj obradi patološko-histoloških nalaza u skladu sa načelima zdravstvene zaštite kako bi se efikasnije liječili.
Ministarstvo zdravlja bi, prema mišljenju Obudsmana, u sličnim situacijama trebalo blagovremeno i ažurno da postupa prema prijavama građana i obavještava ih o ishodu svog postupanja.
Tokom tri mjeseca nakon operacije, pacijent i njegova porodica su pokušali nekoliko puta da dobiju informacije o patološkom nalazu koji im je bio neophodan.
Nakon operacije 9. maja 2024. koja je urađena u Opštoj bolnici Nikšić, uzorci za patološko-histološki nalaz proslijeđeni su 10. maja 2024. Patološko-histološki nalaz urađen je nakon tri mjeseca, 6. avgusta, o čemu je porodica obaviještena narednog dana.
Ombudsman je u svom mišljenju podsjetio na Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kojim je propisano da se ona sprovodi na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti, cjelovitog i specijalizovanog pristupa zdravstvenoj zaštiti, kao i na načelu stalnog unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite.
Iako se Centar za patologiju izjasnio da imaju deficit kadra i povećan obim posla, Zaštitnik ističe da su morali u ovom i u ostalim slučajevima da preduzmu sve mjere kako bi pacijenti blagovremeno dobili nalaz kako bi se efikasno liječili.
– Blagovremena medicinska zaštita znači da pacijent mora dobiti potrebnu terapiju u vremenskom okviru koji je optimalan za očuvanje njegovog zdravlja i sprečavanje komplikacija. Kašnjenje u pružanju medicinskih usluga može ugroziti zdravlje pacijenta i predstavljati kršenje
prava na blagovremenu medicinsku zaštitu – piše u mišljenju Zaštitnika, koje potpisuje zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Tatjana Radović-Todorović.
Ona je ukazala da pravo na blagovremenu medicinsku zaštitu zavisi od funkcionisanja zdravstvenog sistema, dostupnosti resursa, kao i politike države u ovoj oblasti.
Zakon o pravima pacijenata propisuje jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu koja se garantuje svakom pacijentu u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem, opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, na svim nivoima zdravstvene zaštite.
Zamjenica Zaštitnika zbog toga smatra da je suprotno ovom zakonu pacijent nije dobio iako mu je bila neophodna kontinuirana zdravstvena zaštita, te obavezna postoperativna terapija, koja je u konkretnom slučaju izostala zbog neblagovremeno odrađenog patološko-histološkog nalaza.
Podnositelj tužbe je podnijela pritužbu i Ministarstvu zdravlja zbog kašnjenja u obradi patološko-histološkog nalaza, ali je taj resor nikada nije obavijestio i odgovorio na mejl upućen 6. avgusta 2024. godine. Iz Ministarstva su se pravdali time da je ona bila već obaviještena da je nalaz završio direktor Centra za patologiju.
Zaštitnik je ovo objašnjenje opisao kao „neprihvatljivo“ i da ne može biti opravdanje za nepostupanje i nedostavljanje odgovora podnositelju pritužbe, koja se dva puta obraćala nadležnom Ministarstvu, prvo 6. avgusta 2024, a kasnije i 28. avgusta iste godine.
Zamjenica zaštitnika smatra da to što Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo nije u skladu sa Ustavom kojim se određuje da svako ima pravo da se obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor.
– Smisao ustavne odredbe o pravu na odgovor po zahtjevu ili obraćanju stranke podrazumijeva pružanje mogućnosti stranci koja je nezadovoljna odgovorom da iskoristi raspoloživa pravna sredstva za zaštitu svojih prava – podsjeća se u mišljenju Zaštitnika.
Radović-Todorović ističe da dobra uprava, shodno svojim načelima i principima, podrazumijeva da je okrenuta potrebama građana, da postupa sa uvažavanjem i pažnjom, kao i da blagovremeno postupa po zahtjevima građana.
Stoga je po ocjeni Zaštitnika, Ministarstvo zdravlja moralo preduzeti aktivnosti iz svoje nadležnosti i o postupanju obavijestiti podnositelja pritužbe.
