Čudo su ti veliki uspjesi kojih, sve do juče, nijesmo bili svjesni.
Sve dok to Dritan lijepo nije objasnio. Ne na kineskoj tabli kao Vučko, nego, brate, lijepo na velikom video-bimu. I tu se, u hladu borova ispred Vile ,,Gorica“, moglo baš sve viđeti. Čak i ono što do sada niko nije vidio, čak ni potpredsjednik Joko Ono Joković.
Eto, zapisano je na video bimu, da je ova godina – i to od kako je Abazović premijer umjesto premijera Krivokapića – baš je ova godina bila najbolja crnogorska godina ikad u istoriji!
Čik demantuj, majčin sine: te je crnogorska ekonomija čudo; te nikad veći rast te iste ekonomije; pa nikad veći BDP, a nikad manja nezaposlenost; pa je stranih investitora toliko da im se ni imena ne znaju... Pa onda žičara od Lovćena do Kotora, ,,najprestižniji objekat u turizmu koji se ikada napravio“, pa onda Budva sa dvadesetak hiljada stanovnika ,,ima najbolji buking u svijetu, uz rame sa brazilskim gradom Sao Paulo“, koji broji 11 miliona stanovnika, bez okoline... Milina.
A svijetla budućnost tek čeka, tu za koji mjesec. Sveti Stefan samo što nije otvoren; hotel ,,Jadran“ u Ulcinju tek što nije projektovan; brutalno oduzeti, sumnjivi trajekti braće Ban, onih Milovih sumnjivih kumova i biznismena, od juče nesumnjivo plove za Morsko dobro za 25 hiljada eura mjesečno, a koliko sjutra će biti i kupljeni za pet-šest miliona državnih para; hoteli na Crnogorskom primorju puni već sada, a biće puni sve do kraja oktobra...
A što nas sve lijepo još čeka iduće godine: nova, ,,nikad veća žičara“, koja spaja Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje; pa novi aerodrom u Beranama, na koji će avioni da slete i polete već od narednog proljeća; pa će i penzioneri da dobiju novu jednokratnu pomoć, pa će, kaže Abazović, baš Vlada da ,,stimuliše povećanje populacije i nataliteta“... Eh, da, ne treba zaboraviti – neće biti bankrota, sve nam cvjeta.
I sve to pod rukovodstvom premijera Dritana Abazovića i njegovih ministara. Tako, otprilike, izgleda ova Dritanova godina, kada je Dritan predstavi.
Zašto? Ima Abazović i odgovor: ,,Vlada je 365 dana radila u šestoj brzini“.
Iako nije skroman po prirodi, premijer je od javnosti nekim čudom sakrio najveći domet Vlade na čijem je čelu: Dritan Abazović je uspio u nečemu što nije niko prije njega – da kontroliše, čak i da prestigne vrijeme!
Nije šala. Ono što je Nolan u filmu ,,Tenet“ uradio u fikciji, poigravanje sa prošlošću i budućnošću, Dritan Abazović je, kao premijer-naturščik, uspio da učini u crnogorskoj realnosti: njegovih 365 dana Vlade, koje je proslavio juče, traju – 372 dana.
Moglo se i ranije naslutiti da će 43. Vlada biti zabilježena u crnogorskim analima, još od onog 19. avgusta kada joj je izglasano nepovjerenje, a Dritan Abazović nastavio da radi kao da nije smijenjen i smjenjuje ministre Konjevića i Krivokapića. Da, Dritan Abazović ne mora da brine: njegova Vlada će ući u istoriju, ali ne kao najbolja, već kao najbizarnija Vlada. U punom mandatu radila je samo 173 dana, a od 19. avgusta prošle godine do jučerašnjeg dana – punih 259 dana Abazović je vrijedno radio u ostavci.
Neko bi drugi možda i zastao, zamislio se, ali ne i vlastoljubivi i na sve spremni Abazović. Ipak, grč je postajao sve jači, vrijeme je izmicalo iz ruku, a premijer Abazović postajao je sve beskrupulozniji, ne samo u sijanju magle laži, već i u sve snažnijim napadima i obračunima sa svima, od političkih protivnika, nevladinih organizacija do kritičkih medija. Istovremeno, onako politički onemoćao, postajao je sve servilniji, ne samo prema Vučićevom Beogradu za čije je interese od početka radio, već i prema novim, jakim političkim igračima iz Pokreta ,,Evropa sad“.
Nakon što je Đukanović ukazom raspuštio Skupštinu i raspisao vanredne izbore, Abazović i njegovi ministri iz Ure sada igraju na posljednju kartu. Pokušavaju se prikazati boljim i snažnijim nego što jesu, kako bi ,,preživjeli“ vrijeme nakon 11. juna.
Zato je bio juče potreban onaj otužni, lažljivi performans u parku ispred Vile ,,Gorica“. Glumeći uspješnog premijera Abazović i njegova družina ,,uraša“ pokušavaju da zamaskiraju katastrofalne posljedice svoje politike. Iako je juče pokušao da glumi premijera pobjednika, više je djelovao kao gubitnički politički klovn, koji traži novog poslodavca za novu šansu da bi nastavio da igra predstavu pod šatrom. Problem je, međutim, što je i Crnu Goru – istina ne sam i ne bez pomoći političkih prijatelja – pretvorio u državu-cirkus, u kojoj su srušene ključne institucije i, još gore, uzdrmane osnovne društvene vrijednosti.
Ali, to je bilo zakonomjerno. Bila je ovo Dritanova godina.
