Pridobio je sve kolebljive države, popravio je podršku gotovo svuda u Americi i – za razliku od 2016. godine – osvojio je većinu glasova. Uz to, republikancima je u Senatu donio znatno širu većinu od očekivane. I svi ti dobici mogu signalizirati novu eru u američkoj politici.
Politikolozi i istoričari dugo će analizirati značaj ovih izbora i uzroke njihovog ishoda. Moj je fokus neposredniji. Iako još nemamo sve podatke, ponudiću prve odgovore na pitanja zašto je Tramp pobijedio i zašto je Kamala Haris izgubila.
Trampova pobjeda
Ono što su vjerovali u Trampovom štabu ispostavilo se kao tačno. Pokazali su kako je moguće izgraditi rastuću snagu republikanaca među bijelim biračima koji pripadaju radničkoj klasi, a sve u cilju stvaranja ‘multietničke radničke koalicije’. Izlazne ankete upravo govore i da je među Latinoamerikancima i Afroamerikancima došlo do porasta podrške Trampu, naročito kada su u pitanju muškarci.
121
Udio podrške Trampu među Afroamerikancima porastao je za osam odsto, a među Hispanoamerikancima za devet.
Trampov tim vjerovao je da mogu poboljšati podršku i među mlađim osobama i to su i učinili – sa 35 odsto 2020. godine došli su do 42 procenta na ovim izborima. Ne treba zaboraviti da je u ovoj kampanji Tramp proveo mnogo vremena u podkastima, naročito onom kojeg vodi Džo Rogan, čija je publika uglavnom teško dokučiva grupa kada su konvencionalni političari u pitanju.
Nakon republikanskih izbora, Trampove snage mogle su da odaberu dva puta – ili da svoje poruke šalju razočaranim pristalicama Niki Hejli, ili da nastave sa sveobuhvatnim pristupom, uživajući nevoljnu podršku poražene konkurentkinje. Izabrali su drugi put, ali kako se ispostavilo – Republikanska partija se do kraja potpuno ujedinila. Donald Tramp osvojio je 94 odsto svih republikanskih glasova.
Taktički izbori Trampove kampanje su se isplatili. Prvo su odlučili da ne ulažu mnogo u tradicionalnu mobilizaciju birača, već da to prepuste organizacijama za podršku kampanji. Pored toga, Tramp je odlučio da koriguje stav o abortusu, tako što je u ranoj fazi kampanje kazao kako svaka država treba da odluči za sebe, a onda i da će staviti veto na nacionalnu zabranu abortusa. Ta izjava, ispostavilo se, na kraju nije imala mnogo uticaja na tradicionalne vjernike – recimo, osvojio je 81 odsto ukupnog broja glasova bijelih evangelista, što je bilo nepromijenjeno u odnosu na 2020.
Poraz Kamale Haris
Kampanja Kamale Haris od početka je podrazumijevala trčanje na usponu. No, kako se ispostavilo, rejting potpredsjednice, koji je pao tokom njene prve godine na funkciji, za ovo vrijeme nije doživio oporavak.
Procjena javnosti o njenom učinku na planu inflacije i imigracije bila je oštro negativna, pri čemu je Haris to nasljeđe preuzela od Džozefa Bajdena, kada je umjesto njega ušla u predsjedničku trku.
Činjenica da je Bajden dugo čekao da napusti tu trku takođe je imala negativan uticaj na samu Kamalu Haris. Bila je lišena mogućnosti da izoštri argumente u primarnoj fazi kampanje i imala je jako kratko vrijeme da se predstavi biračima.
U takvim je okolnostima zaista učinila sve kako bi brzo ujedinila stranku i nadogradila Bajdenov predizborni aparat. Ali, čini se da nikada nije u potpunosti prevazišla teškoće koje su proisticale iz Bajdenovog plana kampanje.
Čini se kako je kampanja Kamale Haris bila pogrešna. Pretpostavila je kako bi stavljanje reproduktivnih prava u fokus mobilisalo armiju bijesnih žena i pokrenulo ih ka biralištima u rekordnom roku. To se nije desilo.
Udio žena u ukupnom broju glasova demokratskoj kandidatkinji neznatno je porastao u odnosu na nivo iz 2020. Teško je procijeniti koliko je naglasak na abortusu doprinio njenom skromnom rezultatu među muškim biračkim tijelom – Bajdena je 2020. glasalo njih 48 odsto, a Kamalu Haris ovog puta pet procenata manje.
Njene finalne poruke o tome da Tramp predstavlja jasnu opasnost za demokratiju nijesu prošle mnogo bolje. Mnogi republikanci i neutralni birači, naime, vidjeli su upravo Haris i demokrate kao prijetnju demokratiji. Pritom, dok je to govorila, ona nije iznijela nove informacije koje bi dodatno pokolebale birače čije je mišljenje bilo presudno. Jer, Donald Tramp možda je najpoznatiji kandidat u modernoj istoriji Amerike i to zaista otežava promjenu nečijeg pogleda na njega.
Taktički izbori kampanje Kamale Haris dodatno su pogoršali probleme sa kojima je bila suočena. Odbacila je mogućnost da stvori jasniji politički profil, odbila je da se na bilo koji način odvoji od Bajdena što bi joj koristilo da se probije ka dijelu birača.
Odbila je da objasni zašto je napustila ranije progresivne stavove o kriminalu, imigraciji, zdravstvenoj zaštiti i klimatskim promjenama, zamaglila je percepciju javnosti o njoj, pritom dopustivši da je Trampova kampanja otvoreno optuži da je “#prikrivena radikalka”.
Pamtimo kampanju Bila Klintona iz 1992. On je tada raskinuo sa partijskom ‘ortodoksijom’ kako bi pokazao sopstvenu nezavisnost. Očekivalo se da to ovog puta učini i Haris, ali to se nije desilo.
Odluka Kamale Haris da u uvodnom dijelu kampanje izbjegava intervjue stvorila je utisak da je ona zavisna od ‘pisanih teza’ i da se plaši da ‘razmišlja u hodu’. Odgovori na teška pitanja znaju poboljšati percepciju o kandidatu, stav o njenim kompetencijama i karakteru, ali toga u njenoj kampanji očito nijesu bili svjesni.
Zaključak
Demokrate su znale da će izbori biti tijesni, ali ovakav poraz vjerovatno će voditi ka optužbama i unutrašnjem preispitivanju. Možda se, kao 1988, upuste u debatu o uzrocima ovakvog poraza.
U međuvremenu, Tramp će imati veliki izazov – da ispoštuje brojna obećanja daza u kampanji. Neizvjesno je da li može sprovesti ekonomske mjere koje je obećao, a naročito da li je on taj koji bi mogao ugušiti sukobe i u Ukrajini i na Bliskom istoku a da istovremeno smanji ‘globalne obaveze’ Amerike.
Pokušaj deportacije miliona imigranata definitivno bi mogao biti samoubilački potez ako to bude ispraćeno građanskim sukobima i reakcijama latinoameričkih glasača.
Ne ispuni li obećanja, odmah će mu okrenuti leđa nove pristalice, koje su mu i omogućile pobjedu, i već za dvije godine Tramp bi mogao doći u ozbiljan problem.
(autor je profesor političkih nauka, pisac, akademik i politički savjetnik)
