Lokalni izbori zakazani za 13. april u Nikšiću i Herceg Novom ponovo su izmamili sve ono najgore iz političke prakse - zloupotrebu javnih resursa, funkcija i institucija radi partijskog interesa. Ovaj fenomen, već uobičajen i normalizovan, dobija na intenzitetu kako se približava dan glasanja, a ono što se inače ne može (ili neće) uraditi mjesecima i godinama - odjednom postaje moguće u nekoliko dana. Jer predizborna čuda nijesu rijetka kada ih finansira budžet.
Nikšić: Reciklaža obećanja i betoniranje podrške
U Nikšiću je funkcionerska kampanja dostigla svoju punu formu. Dok opozicija šeta, sadi i čisti, vladajuće strukture – ZBCG, PES i Demokrate - šire se uzduž i poprijeko, trošeći javne resurse.
U posljednjih nekoliko nedjelja Nikšić je „procvjetao“: postavljeni su reciklomat i tri moderna kontejnera, lokalni funkcioneri i ujedno nosioci lista otvorili su dječije igralište, ali i parking ispred groblja – jer se, kako znamo, gužva na groblju najbolje rješava pred izbore.
Rekonstrukcija 14 km puta prema Plužinama nije mogla biti najavljena bez nosioca liste Za budućnost Nikšića i ministarke saobraćaja. Nedaleko, kod Slanog jezera, lokalna vlast i državna energetska kompanija ubrzano nasipaju puteve – jer glasačko tijelo voli kada mu se put utaba pred izbore.
Zdravstvo se ne smije zaboraviti: adaptacija kuhinje u bolnici dobila je ceremoniju kakvu inače imaju otvaranja klinika, a najavljene su i višemilionske investicije u prisustvu tri ministra i jednog direktora bolnice – svi, naravno, sa kapama vladajućih partija.
Isto važi i za strane investitore – potpisan je ugovor o prodaji zemljišta za izgradnju tržnog centra Big Fashion, uz veliku pompu, baš sad.
Vlada je odlučila da baš u kampanji ispravi i neke stare društvene nepravde: krenula je isplata zaostalih plata bivšim radnicima Rudnika boksita, a predsjednik opštine je krajem marta potpisao zaključke o naknadama za porodice sa troje i više djece za januar i februar – tačno kada efekat može najviše da vrijedi.
Poznato je da je ipak najljepši dar kad se „časti parom“, pa je tako predsjednik Skupštine opštine i nosilac liste Demokrata častio fudbalski klub Čelik 25.000 eura. Državne kompanije CEDIS i EPCG donirale Domu starih jer ništa ne kaže „kampanja“ kao državna ljubaznost.
U funkcionersku kampanju se uključio i premijer. U okviru premijerskog sata govorio je o ulaganjima na Krupcu, šetalištima, školama, vrtićima i stanovima koje promoviše lista ZBCG. Ne zna se da li je više govorio kao predsjednik Vlade ili promoter lokalne liste.
Herceg Novi: Skromniji budžet, ali ista logika
U Herceg Novom se sprovodi blaža verzija istog scenarija. Kampanja se vodi skromnije, ali i dalje jasno prepoznatljivo.
Rekonstrukcija centralne Njegoševe ulice počela je taman pred izbore – jer asfalt najviše miriše kada je politički svjež. Direktor javnog preduzeća Morsko dobro iz Nove srpske demokratije, i nosilac liste Za budućnost Herceg Novog iz iste partije najavljuju rekonstrukciju šetališta Pet Danica. Lokalni funkcioner i kandidat na listi Demokrata najavio je i sanaciju puta u naselju Gomila. Rekonstrukcija vodovoda kroz Gornje Đuriće i Bijelu je već u toku ili u planu.
I rekonstrukcija tvrđave Španjola, vrijednog i međunarodno podržanog projekta, nije mogla da sačeka kraj kampanje – pa je početak radova ispraćen svečanostima uz ministarku kulture i lokalne funkcionere.
Razlika između Nikšića i Herceg Novog je možda samo u uloženom novcu – ili u (ne)očekivanosti izbornog rezultata. Tamo gdje je izborna trka neizvjesnija, funkcionerska kampanja značajno je inventivnija. Tamo gdje je izborna trka manje neizvjesna, ostaje se pri osnovnim aktivnostima i radovima.
Šta je zapravo problem?
Problem sa svim ovim lijepim stvarima – od kontejnera do velikih investicija – nije što se rade, već kada i kako se rade. Ove aktivnosti predstavljaju klasične primjere zloupotrebe institucionalne i finansijske moći za političku promociju, čime se urušava povjerenje u izborni proces i podrivaju osnovna pravila demokratskog nadmetanja.
Funkcionerska kampanja ne znači da funkcioneri i institucije ne smiju da rade – već da se taj rad ne smije koristiti kao sredstvo za sticanje političke prednosti. Ona je demonstracija političke nejednakosti, gdje jedni trče trku sa rančevima punim javnog novca, dok drugi nose samo transparente i metle.
Dok god institucije odobravaju ovakve prakse, i dok građani čekaju na predizborne poklone umjesto dosljednih politika, ni izbori ni demokratija neće moći da funkcionišu kako treba. Kada se demokratija gradi na nejednakosti, ni najmodernija infrastruktura neće moći da pokrije pukotine u povjerenju.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT) se nada da sve ovo registruju i poslanici i poslanice koji su zaduženi za pripremu sveobuhvatno reformisanog izbornog zakonodavstva i da će Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja koji očekujemo ovih dana konačno početi da donosi red i u ovoj oblasti.
