Izložba Kuća tajanstvenih priča (Manoir aux histories mystérieuses) se svojim nazivom može vezati i za izložbeni prostor, nekadašnju kino salu, kasarne JNA u Mostaru. Adaptiran i pretvoren u Sveučilišnu galeriju, ovaj prostor donosi avangardni pristup koji pomaže razumijevanju suštine savremene umjetnosti - diskurzivnu podlogu da umjetnost prvenstveno jeste ideja.
Ljubaznošću Vladimira Filipovića, kustosa Sveučilišne galerije u Mostaru i jednog od autora postavke, a posebnog senzibiliteta i razumijevanja bogatog likovnog opusa Srđana Vukčevića, upoznali smo neke od tajni različitih umjetnikovih kuća – hercegnovske, pariške i podgoričke.
Tu u izložbenom prostoru, u Mostaru, udaljenom od svake od tih kuća, stvorio se jedan posebni dom za tajanstvene priče.
O konceptu izložbe mladi kustos Vladimir Filipović za Portal Analitika kaže: „Manoir zapravo znači kuća na francuskom. Htjeli smo dojam te njegove kuće, tog njegovog menoara i prenijeti, samom prenamjenom prostora – zidovima farbanim u crveno – htjeli smo da se dobije taj neki topli osjećaj. Da nije sve bijelo i sterilno, da se dobije ta neka toplina, velelepnost prostora."
Hipnos
Filipović ističe da su Vukčevićeva živahnost i vedrina protkane kroz sva njegova djela i da im se mora pažljivo pristupiti.
,,Ne smijemo ih olako shvatiti, primjerice kao neku zamku dekorativnosti proteklih epoha kao što su barok i rokoko, nego kao suvremena stremljenja kamo teži sami postmodernizam“, kaže Filipović.
Objašnjava i koncept izložbe, kako je stvorena cjelina umjetničkog iskaza.
,,Postavku smo podijeli na tri dijela: imamo djelo sa skulpturom ,,Hipnosovo jezero“, imamo šator, kako ga Vukčević zove čador, a iza imamo jednu prostoriju koja se zove Prinčeva noć, gdje imamo kompoziciju koju čine baldahin, krevetac, i jedna skulptura, zapravo posrculanska lutka koju on žovijalno zove Apoleon.
Ispovjedaonica Efeta
Čador je stvarao sa djelima iz epohe, neke je sam šio, skupljao i zapravo se cjelina zove – Ispovjedaonica Efeta. U Ispovijedaonicu ulazimo sami, što je i cilj izložbe: da posjetilac uđe sam u prostor i da se dobije ta nepodjeljivost iskustva, da sve sagledamo u miru, u tišini, baš kao u ispovjedaonici. Unutra je, na stalku, jedna haljina iz epohe, cipele koje je on pronašao upravo za tu namjenu; jedna venecijanska crna maska, koju je on sam napravio, kao i malo kuče i na jastuku za odmor. Mnogo je detalja iz epohe, ali i onih stvari koje je on sam uradio, kaže Filipović.
Apoleon iz kompozicije "Prinčeva noć"
Na pitanje Analitike, kako je došlo do saradnje sa jednim od najistaknutijih crnogorskih slikara Srđanom Vukčevićem, Filipović navodi:
„Srđan Vukčević je prvi puta izlagao 2017. godine u Dubrovniku. Tada je ravnatelj Umjetničke galerije u Dubrovniku bio sadašnji naš ravnatelj, Marin Ivanović. Oni su se tako upoznali, sprijatelji li se... Srđana sam upoznao 2021. godine kada je on došao na Sveučilišni likovni simpozij. Osim naših izložbi ovdje, organiziramo, sada će biti već jedanaesta godina, Sveučilišni likovni smpozij - to nije tip kolonije, nego jedna stvarno velika priča, vrsta master klasa, što bi rekao naš rektor, jer osim predstavljanja dokumentarnih filmova o umjetnicima, knjiga, gostujućih predavanja profesora i umjetnika - tu dođu umjetnici iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i stvaraju djela tokom maja, potom uslijedi izložba, koja bude na otvorenom prostoru“, priča za Analitiku mladi kustos.
Napominje da svake godine bude prisutno više od stotinu umjetnika i da je 2021. godine došao i Srđan Vukčević, koji ove godine nije mogao biti, jer nije mogao doći iz Pariza, ali ističe Filipović, rekao je – pripremićemo izložbu.
Otkrivajući svoje posebno razumijevanje umjetnikovog opusa Filipović navodi ,,ranije smo sa Srđanom Vukčevićem surađivali u Podgorici 2021. godine na izložbi tako da već dugo godina prijateljujemo i nekako je normalno i prirodno urodilo plodom da se organizira izložba.“
Za slučaj da nijesmo uočili, pažljivo i posvećeno, mladi kustos nas je uputio: „Ovdje osim instalacija, ulja na platnu i kombiniranih tehnika, ima i djela stvaranih na astrahanu (astraganu), krznu mladog janjeta... Sam Srđan je komade astrahana nalazio po buvljacima po Parizu i po drugim europskim gradovima i prenamijenio ih je u svoj medij gdje je zapravo htio dobiti tu snagu ekspresije kroz materijal i kroz svoje veličanstveno slikarstvo.“
Galeriju smo napustili, rastajući se u dvorištu prostora tajanstvenih priča druge vrste, ali uz nenadmašni poklon naramak kataloga sa proteklih izložbi, poklon kakvim se valja obogatiti i za čije se ideje vrijedi boriti.
Autor izložbenog koncepta: Marin Ivanović
Kustos izložbe: Vladimir Filipović,
Autori postavke izložbe: Vladimir Filipović, Marin Ivanović, Srđan Vukčević
