„Opraštamo se od Zefa Bata Dedivanovića, jednog od najautentičnijih i najosobenijih glumaca koje je naše glumište imalo, od glumca i čovjeka koji se svrstao u red onih posebnih i nezaboravnih. U ime svih koji čine CNP upućujemo mu još jednom riječi neizmjerne zahvalnosti i najdubljeg poštovanja, ponosni što je bio i ostaje dio ovog teatra“, istakla je PR menadžerka CNP-a Zorana Kralj.
Među bardovima
Od velikog glumca oprostio se i njegov kolega Slobodan Marunović.
“Kad sam sa samo24 godine došao u Crnogorsko narodno pozorište zatekao sam u njemu bardove crnogorskog glumišta koji su bili na vrhuncu ili pri kraju svojih karijera. Bila je to galerija glumačkih boja i likova, sjajnih umjetnika moćne ekspresije ostvarenih u velikim predstavama i estetikama svog vremena. Među tim ljudima bio je i glumac zbog kojeg smo se danas okupili ovdje da mu odamo posljednju poštu, Bato-Zef Dedivanović ili kako bi njegovi Malisori rekli Zef Ujka Gali. Porijeklom iz patrijahalne i konzervativne sredine, sa svojim karakterom, visprenišću, škrtim ali duhovitim i mudrim riječima izgledao mi je kao lik iz djela Marka Miljanova, gdje se ljudsko uvijek cijenilo i poštovalo i stavljalo ispred nacionalnog, religijskog ili bilo kojeg drugog uvjerenja”, kazao je Marunović.
Podsjetio je da je Zef Dedivanović bio tradicionalan, intuitivan, duhovan, radoznao i, narodski rečeno - ljucak.
“Iz te ljudskosti, rađali su se na sceni oljuđeni, istiniti likovi koje nam je Bato darivao, zreli stihovi iz njegove specifične poetske vizure života, mudri komentari na pojave i ljude, obojeni specifičnim podgoričkim humorom koji se saopštava na najozbiljniji način, sa dozom ironije i cinizma, kao da se govore kapitalni monolozi iz najvećih dramskih djela. Takav način konverzacije pripada samo onima koji se mogu šaliti na svoj račun, svjesni sebe, svojih mana i vrlina i duboke ljudske zapitanosti nad apsurdom života i traganja za njegovim smislom”, ocijenio je Marunović.
Prisjetio se da je Dedivanovića, od penzionisanja, svega nekoliko puta sreo u matičnoj kući CNP-u.
“Kao da je imao neki žal i kao da je ostalo nešto nedorečeno između njega i njegove druge kuće. U stvari,i jeste. Po sopstvenom priznanju, želio je da odigra još dvije uloge, igumana Stefana iz “Gorskog vijenca” i Molijerovog Tartifa. Nije mu se ostvarilo. A, vjerujte mi, nije bilo ni potrebe. Odigrao ih je on svojim životom, kreativno, čestito, patriotski kao malo ko na ovim prostorima”, dodao je Marunović.
Odanost domovini
Posebno je istakao Dedivanovićevu do kraja izgrađenu građansku crtu, veoma izraženu ljubav i odanost svojoj domovini Crnoj Gori i njenim etičkim vrijednostima koje se, kako je kazao Marunović, nažalost, mogu sresti samo u starim knjigama i ponekim ljudima kakav je bio umjetnik i građanin Zef Bato Dedivanović.
”Njegov nesvakidašnji dar i harizmu osjetili su veliki pozorišni i filmski reditelji,naročito genijalni Živko Nikolić dodjeljujući mu uloge u svojim filmovima i serijama koje su kruna Zefove glumačke zrelosti i karijere. Lik Joksima u seriji "Đekna još nije umrla a ka' će ne znamo" u tumačenju Bata Zefa postao je paradigma i vjerna slika naših nesavršenosti kojima se nesvjesno slatko smijemo samima sebi”, istakao je Marunović.
Na kraju, zahvalio je velikom glumcu na svemu što nam je darovao.
”Kao najstariji glumac sa 40 godina, na ovim daskama na kojima stojim i puno pamtim, znam da će ga tamo đe odlazi, veselo, u novoj nebeskoj podjeli radosno dočekati Drago, Boro, Čedo, Veljko, Stevo, Brano, Dragica i Petar, Gojko, Goca, Zlata, Šabelja...i mnogi drugi s kojima je dijelio radost stvaranja, bio posvećenik i monah boginje Talije”, kazao je Marunović.
Počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta, glumac Voja Brajović, uputio je poruku koja je pročitana na komemoraciji, a glasi: „Ja tražim za tebe reč što greje kao svetlost, što kao kamen pritiska, kako kaže Ljuba Simović. A onda sam rešio da ti kažem – Zbogom čojku ljudski, Bato, i zdravo tvoja poezijo“.
Zef Bato Dedivanović preminuo je 15. maja u Podgorici, u 83. godini.
