Nakon što su talibani ponovo preuzeli vlast 15. avgusta 2021 u Avganistanu, uveli su široke zabrane za žene kojima im se ograničavaju mogućnosti školovanja i prihodovanja kao i pristup javnim mjestima.
BBC je razgovarao sa tri žene koje su učestvovale u javnim protestima u Avganistanu zbog čega su pretrpjele posljedice, jer su se usprotivile talibanskoj vladi zbog ograničavanja sloboda žena.
Nakon što su talibani ženama u toj državi ograničili mogućnosti da rade, uče i izlaze na javna mjesta, neke od njih su u početku prkosile ovim novim pravilima protestujući na ulicama.
Međutim, one koje su se okupile u glavnom gradu Kabulu i drugim većim gradovima da zahtijevaju „hranu, posao, slobodu" ubrzo su dobile snažan odgovor talibana.
Demonstrantkinje kažu za BBC da su ih tukli, zlostavljali, zatvarali, i da su im čak prijetili smrću kamenovanjem.
Danas se navršava se hiljadu dana od kada su talibani donijeli ukaz kojim se djevojčicama brani školovanje poslije šestog razreda osnovne škole.
Kada su talibanski militanti zauzeli Kabul 15. avgusta 2021, Zakijin život je počeo da se urušava.
Bila je jedina hraniteljka njene porodice, ali je posao izgubila ubrzo po povratku talibana na vlast.
Više od godinu dana kasnije, Zakija (koja koristi pseudonim) se pridružila protestu u decembru 2022. godine, što je bila njena prva prilika da izrazi bes zbog gubitka prava na rad i obrazovanje.
Demonstrantkinje su se uputile ka Univerzitetu u Kabulu, koji je izabran zbog njegovog „simboličkog značaja", ali su zaustavljene prije nego što su stigli do odredišta.
Zakija je glasno uzvikivala slogane kada je talibanska naoružana policija okončala njen kratkotrajni bunt.
„Jedan od njih je uperio pušku pravo u moja usta i zaprijetio da će me ubiti ako ne ućutim", prisjeća se ona.
Zakija je vidjela kako druge demonstrantkinje guraju u vozilo.
„Opirala sam se. Uvrtali su mi ruke", kaže ona.
„Vukli su me talibani koji su pokušavali da me uguraju u njihovo vozilo i druge demonstrantkinje koje su pokušavale da me oslobode".
Zakija je na kraju uspjela da pobjegne, ali ono što je vidjela tog dana ju je zastrašilo za buduće akcije.
„Nasilje se više nije dešavalo iza zatvorenih vrata, već na ulicama glavnog grada Kabula, pred očima svih", kaže ona.
Merjem (nije njeno pravo ime) i 23-godišnja studentkinja Parvana Ebrahimkel Nadžarabi bile su među mnogim demonstrantkinjama koje su privedene nakon što su talibani ponovo preuzeli vlast.
Otišla je na protest u decembru 2022. godine.
Kada je vidjela da hapse druge demonstrantkinje, pokušala je da pobjegne, ali bezuspješno.
„Izvukli su me iz taksija, pretražili mi torbu i pronašli moj telefon", prisjeća se ona.
Kada je odbila da talibanskim službenicima otkrije pristupnu šifru za telefon i da ju je jedan od njih udario toliko jako da je mislila da joj je pukla bubna opna.
Zatim su pregledali video snimke i fotografije u njenom telefonu.
„Bili su bijesni i čupali su me za kosu", kaže ona.
„Uhvatili su me za ruke i noge i ubacili me u zadnji dio njihovog džipa".
„Bili su veoma nasilni i stalno su me nazivali kurvom", dodaje Merjem.
„Stavili su mi lisice na ruke i crnu vreću preko glave, nisam mogla da dišem".
Mjesec dana kasnije, i Parvana je odlučila da se pobuni protiv talibana zajedno sa grupom studentkinja i organizovale su nekoliko protestnih šetnji.
Ali osveta je ubrzo stigla.
„Počeli su da me muče od trenutka kada su me uhapsili", kaže Parvana.
Pokušali su da je smjeste između dvojice naoružanih stražara.
„Kada sam odbila tamo da sjednem, pomjerili su me naprijed, stavili mi ćebe preko glave, uperili pištolj u mene i rekli da se ne pomjeram".
Među toliko teško naoružanih ljudi Parvana je počela da se osjeća „slabo i kao hodajući leš".
„Lice mi je utrnulo od tolikih šamara koje sam dobila.
„Bila sam toliko uplašena da mi je cijelo tijelo drhtalo".
Merjem, Parvana i Zakija bile su potpuno svjesne mogućih posljedica njihovog protesta u javnosti.
Parvana kaže da nije ni očekivala da će se talibani „prema njoj odnositi kao prema ljudskom biću", ali da je i ipak bila zapanjena koliko su je ponižavali.
Kada je u zatvoru dobila prvi obrok, bila je zabezeknuta.
„Osjetila sam da mi neka oštra stvar grebe nepce", kaže ona.
„Kada sam ispljunula, to je bio ekser".
U narednim obrocima pronašla je kosu i kamenje.
Parvana kaže da su joj prijetili da će je kamenovati do smrti, a ona bi u suzama zaspala i sanjala da ima kacigu na glavi dok je kamenuju.
Ova 23-godišnjakinja je bila optužena za promovisanje nemorala, prostitucije i širenje zapadne kulture.
U zatvoru je bila oko mjesec dana.
Merjem je nekoliko dana bila u pritvoru gde su joj tokom ispitivanja stavljali crnu vreću na glavu.
„Mogla sam da čujem nekoliko ljudi, jedan bi me šutirao i pitao ko mi je platio da organizujem protest", prisjeća se ona.
„Drugi bi me udarao u lice i pitao: 'Za koga radiš'?"
Govorila im je da je udovica kojoj je potreban posao da prehrani njeno dvoje djece, ali kaže da bi poslije njenih odgovora uslijedilo još jače nasilje.
Otprilike u vrijeme kada su preuzeli vlast, talibani su rekli da žene mogu da nastave da rade i idu u školu, uz upozorenje da to jedino može u skladu sa avganistanskom kulturom i šerijatskim zakonom.
Oni i dalje tvrde da je zabrana školovanja djevojčica poslije niže osnovne škole samo privremena, ali nisu dali čvrsto obećanje da će ponovo otvoriti srednje škole za djevojčice.
U međuvremenu, Zakija je pokušala još nešto - pokrenula je centar za školovanje djevojčica kod kuće.
Međutim, i to je propalo.
„Ugrožavala ih je grupa mladih žena koje se redovno okupljaju na nekom mjestu", kaže ona tužnim glasom.
„Talibani su uspijeli da urade ono što su željeli. Ja sam zatvorenik u sopstvenom domu".
Ona se i dalje sastaje sa njenim aktivistkinjama, ali ne planiraju nikakve proteste.
Povremeno postavljaju objave na društvenim mrežama koristeći pseudonime.
Kada smo je upitali šta bi želela za Avganistan, rasplakala se.
„Ništa ne mogu da učinim. Više ne postojimo, žene su uklonjene iz javnog života.
„Djevojčice starije od 12 godina i dalje ne mogu da se školuju.
„Sve što smo željele su osnovna prava, da li je to previše?"
