„To tvoje lice, usne, pogled, tijelo. Dođe mi da te kidnapujem i držim zauvijek prepariranu i da te gledam…“ samo je dio poruke koju je naša sagovornica Ana Jakšić dobila od nepoznatog muškarca.
Jakšić je pomenutu poruku objelodanila na društvenoj mreži Tviter, navodeći da joj često stižu poruke slične sadržine.
„Zaista, ne ovako poremećene. Mnogo sličnih nijesam objavila, dok mi se nije smučilo. Osjećam se zgranuto koliko takvi likovi uopšte sebi daju za pravo. Generalno sam zgađena i neprijatno iznenađena porukama koje dobijam od muškaraca“, ističe naša sagovornica.
I Katarina Dadić je doživljavala neprijatnosti na društvenim mrežama i od nepoznatih žena, muškaraca ili pak – lažnih profila.
„Doduše, to se ne dešava često. Nikada nijesam obraćala posebnu pažnju, samo bih izbrisala poruke. Zapravo, vrlo rijetko bih ih i pročitala. Takođe, smatram da niko ne bi trebalo da to uzima k srcu. Jedini način za izbjeći je što manje korišćenje interneta“, ističe Dadić.
Žene često dobijaju neprijatne poruke od muškaraca
Rijetke su žene koje su aktivne na društvenim mrežama, a da nikada nijesu dobile nerimjerenu ili neprijatnu poruku od muškarca koji im komenarišući izgled i ponašanje, omalovažava ili tretira kao seksualni objekat. To nije novina na društvenim mrežama, ali moramo uzeti u obzir i kontekst u kojem nastaje takva atmosfera, ističe za naš portal psihološkinja Adrijana Pejaković.
„Vrlo često imamo mizogine poruke i u medijima, koje potiču od estradnih ličnosti, tj. od onih koje imaju uticaj. Kontekst u kojem se ženama, mladim djevojkama ili čak djevojčicama šalju neadekvatne poruke možemo sresti vrlo često u medijskom prostoru, na društvenim mrežama i uopšte u javnom prostoru“, navodi Pejaković.
U medijima se, kako ističe, žensko tijelo često tretira kao seksualni objekat, te se one na taj način obezvrjeđuje.
„Narcisistička kultura s jedne strane koristi žensko tijelo za promociju i reklamiranje, žene svodi na objekte, a s druge strane mi se i dalje na ovim prostorima nalazimo u patrijarhalnom društvu koje često podozrivo gleda na žene i njihovu emancipaciju, pa se samim tim stvara jedna nepovoljna atmosfera. U toj atmosferi preplavljenosti narcističkim obrascima pop-kulture s jedne strane i okoštalim formama patrijarhata s druge strane i na društvenim mrežama se mogu pojaviti pojedinci koji će procjenjivati, osuđivati, ismijavati izlostavljati žene“, kaže ona.
Prepoznati onlajn zlostavljanje
Problem je i taj što se, kako pojašnjava naša sagovornica, onlajn nasilje često ne prepozna odmah, iako ostaje gorak ukus nakon različitih komentara.
„Ukoliko neko komentariše naš fizički izgled, vrijeđa nas, postavlja neprimjerena pitanja, agresivno nastupa, osuđuje nas, šalje svoje eksplicitne fotografije, ucjenjuje, važno je da to prepoznamo, da se ne osjećamo krivim niti odgovornim već da izaberemo da se zaštititimo tako što ćemo osobu na društvenoj mreži blokirati, prijaviti Fejsbuku ili policiji koja dalje preuzima brigu“, podvlači Pejaković.
Svako zlostavljanje utiče na psihu, a onlajn nije izuzetak, dodaje ona.
„Ukoliko se dugo krećemo u prostoru gdje nas tretiraju kao objekte, gdje slušamo neadekvatne poruke o svom bračnom statusu, rađanju djece, udaji, razvodu, fizičkom izgledu, osudi nasilja koje smo preživjele, osnovnim pravima, ravnopravnosti – naravno da ćemo se loše osjećati. Važno je da budemo svjesne svojih prava u tom smislu i da znamo kako da ih koristimo. Svako prelaženje granica, omalovažavanje, ucjena, izazivanje neprijatnih osjećanja, seksualizacija, može imati dugoročne posljedice na onoga koji trpi“, navodi psihološkinja.
Važno je, kako dodaje, da žena osnaži sebe, da zna koja su njena prava, nauči kako da se zaštiti i kome da se obrati ukoliko joj je potrebna pomoć.
„Mizogini, uvrjedljivi, seksistički komentari na društvenim mrežama mogu dovesti do neprijatnih osjećanja, pada samopouzdanja, osjećanja manje vrijednosti, posebno ukoliko prihvatimo tu atmosferu i identifikujemo se sa uvredama. Zato je važno da znamo da se zaštitimo i da ne dozvolimo da povjerujemo u toksične poruke i zlostavljanje“, kaže naša sagovornica.
Slanje seksističkih uvredljivih poruka se ne smije pravdati
Ona ističe da ne postoji ponašanje kojim žene izazivaju nekoga da ih maltretira u onlajn prostoru.
„Slanje seksističkih, uvredljivih, eksplicitnih poruka ne može se pravdati time što žena nije na profilu prikazala muža, što joj je na slici kratka suknja, što se u komentaru našalila. Mnoge žene se zapitaju da li su i one odgovorne za to ponašanje napasnika. Naravno da ne, i da ponašanje pripada osobi koja je odgovorna za njega!
Žene ne treba da osjećaju neadekvatnu krivicu i daju prostora napasnicima i manipulatorima da nastave da manipulišu njima i uvlače ih u vrzino kolo“, pojašnjava ona.
Ovakve osobe često žele da žene zauzmu društveno slabiji položaj u odnosu na njih, smatraju i da one nemaju prava da budu ravnopravne, da su manje sposobne, pametne, vrijedne od muškaraca, što nije tačno.
„Iza ovog stava obično stoji osjećanje manje vrijednosti, potreba da se sa ženama takmiči, da se žene ponize. Važno je prepoznati ovakve osobe i na internetu i ne prihvatati rečenice tipa: „zna se ko kosi, a ko vodu nosi“, „žena treba da zna gdje joj je mjesto“, itd. Osnaživanje žena bi trebalo da je jedan od prioriteta svakog naprednog društa, jer uz emancipovanu ženu ide i emacipovani muškarac“, naglašava Pejaković.
Predrasude prema ženama
Pripadnice ljepšeg pola, kako ističe, mnogo češće dobijaju neprikladne poruke.
„Postoji uvriježena slika o tome kako bi trebalo da se ponašaju žene, a kako muškarci, tj. za ženu postoji mnogo više zabrana. Žena koja je imala više partnera je „laka“, a muškarac „maher“, razvedena žena je „raspuštenica“, neoženjeni muškarac je „bekrija“, dok je neudata žena „usjedjelica“. Postoje mnogi stereotipi, predrasude, minska polja vezana za žene koja ih čine ranjivim i izloženim u društvenom smislu – što može biti ulaz za svakojake komentare i ponašanjanapasnika. Zato bi trebalo da se svi, na nivou društva, edukujemo kada je okej komunikacija na netu u pitanju, da naučimo što je to seksizam, kako da se adekvatno zaštitimo i da poštujemo jedni druge“, zaključuje naša sagovornica.
Projekat se realizuje uz finansijsku pomoć Evropske unije, kroz projekat "Zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: “Primjena zakona, mijenjanje stavova", koje sprovode Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori i Agencija Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost (UN WOMEN). Sadržaj projekta je isključiva odgovornost NVO Dobar Život i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije, UN WOMEN ili UNDP.
