„Pripovjedačke vježbe koje čine ovu knjigu nastale su u periodu od 1933. do 1934 godine. Mislim da proističu iz mog ponovnog iščitavanja Stivensona i Čestertona, još od prvih filmova Fon Šternberga i, možda, izvjesne biografije Evarista Karijega. Zloupotrebljavaju neke postupke: razna nabrajanja, naglo narušavanje kontinuiteta, svođenje čitavog života nekog čovijeka na dvije-tri scene. Ta vizuelna namjera je na snazi i u priči 'Čovijek sa ružičastog ugla'. Nijesu, niti pokušavaju da budu psihološke.
Što se tiče primjera magije koji zaključuju knjigu, nemam na njih drugih prava, izuzev onih koji pripadaju prevodiocu i čitaocu. Ponekad mislim da su dobri čitaoci još mračniji i izuzetniji bardovi nego dobri autori. Niko mi neće osporiti da djela koja je Valeri pripisao svom pluskvamperfekatskom Edmondu Testu vrijede znatno manje nego ona od njegove supruge i prijatelja.
Čitanje je, pri tom, aktivnost koja dolazi poslije pisanja: ona je popustivljija, učtivija i intelektualnija.“
H.L.B.
Buenos Ajres, 27. maja 1935.
