“Već duže vrijeme bavim se ekstremnim sportovima. Moj život prilično je izložen brojnim opasnostima. Vrlo često sam na relijima, zalazim po jamama i pećinama, ne znam što bi mi se jednom moglo desiti. U slučaju bilo kakve nezgode, da mi život više ne mogu spasiti, svoje funkcionalne organe želim da podarim drugome. Tako će bar neko imati novu šansu, ako je već ja ne mogu imati”, priča za Portal Analitika Goran Barović, profesor kartogarfije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Za profesora Barovića donirati organ je iznad svega- human gest. Uveliko je već premašio četvrtu deceniju života, no to mu ne predstavlja naročitu prepreku da svaki dan proživljava punim plućima. U slobodno vrijeme aktivno se bavi speleologijom, (nauka koja istražuje nastanak i razvoj jama i pećina) ali su reli trke bile i ostale njegova najveća strast. Za njega to je više od hobija, užitak kome se predaje svim srcem. Dok jezdi crnogorskim padinama i usjecima brzinama koje prelaze stotine kilometara, adrenalina kaže - ne manjka. Ipak, uzbudljiv i nadasve opasan stil života natjerao je Gorana da se svakodnevno zamisli o mogućim fatalnim posljedicama po život.
I dvadesetpetogodišnji Vuk Begović, student filmske režije Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju dijeli mišljenje profesora Barovića. Vuk smatra da je danas malo ko spreman za života da podari svoj organ ili bar dio mišićnog tkiva “totalnom neznancu”. Za njega su to “izuzetno hrabri ljudi”. Na takav gest teško da bi se mogao odlučiti osim ukoliko igrom nesrećnog slučaja neko od njemu najbližih nije u smrtnoj opasnosti. Ipak, donirati organ nakon smrti za njega je nešto sasvim drugo.
- Smatram da je posthumno doniranje organa najmanje što svako može da uradi, zato što donora ne košta ništa, a može spasiti mnogo života. Inače već nekoliko godina dobrovoljno dajem krv - uglavnom svakih par mjeseci.
Humanost je nit koja povezuje dva čovjeka a kojim smo razgovarali. Njihov cilj je jasan: u slučaju da im se nešto dogodi te da im život više ne mogu spasiti, zdrave organe pokloniće drugoj osobi i tako nekome osigurati život i novu šansu. Tako su se svrstali među građane Crne Gore koji su se prijavili crnogorskom Društvu za donaciju tkiva i organa “Donor” u namjeri da nakon smrti doniraju zdrave organe u medicinske svrhe.
Nema uslova za transplantacije organa: Ipak, u Crnoj Gori još se nijesu ispunili ni osnovni uslovi da se počne sa transplantacijama. Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela donesen je u novembru prošle godine, no još uvjek je „slovo na papiru” – nije primjenjiv u svakodnevnom životu.
Kako ukazuju stručnjaci sa kojima smo razgovarali, potrebno je usvojiti niz podzakonskih akata i precizirati uslove pod kojima je moguće obavljati presađivanje organa. Do tada - crnogorske medicinske ustanove neće biti u mogućnosti – ni tehnički a ni kadrovski - da obavljaju transplantacije a pacijenti će se i dalje slati u inostranstvo radi obavljanja takvih operacionih zahvata.
„Nemamo osnovni uslov tj. adekvatan Zakon da bi počeli da pričamo o transplantaciji. A šta čeka ministarstvo? Poznato je da može najviše pola godine da prođe prije nego određeni zakonski propis zaživi. Zakon o donaciji donešen je novembru, dakle u junu je već trebalo da stupi na snagu..a još uvjek je stavljen ad akta. Doći će i naredna godina a mi ćemo još uvjek pričati jednu te istu..praznu priču“, saglasni su medicinski stručnjaci specijalizovani za oblast nefrologije, koje je kontaktirao naš Portal. Ljekari sa kojima smo razgovarali nijesu željeli da im se ime, kako su rekli, „provlči po medijima“.
Visok odziv potencijalnih donora : Crnogorsko Društvo za donaciju tkiva i organa “Donor“ već nekoliko godina kontinuirano prati raspoloženje javnog mnjenja. Anketa tog Udruženja, pokazala je da više od 78 odsto građana Crne Gore želi da zavješta vitalne organe. Zavještanje organa podrazumijeva da građani daju saglasnost da nadležne zdravstvene ustanove nakon njihove smrti mogu uzeti organe koji bi se koristili za potrebe liječenja pacijenata kojima su oni neophodni.
- Anketa je obuhvatila 848 lica različite dobi i pola. Na pitanje da li bi za liječenje ljudi darovali organe nakon svoje smrti, 78,77 odsto anketiranih odgovorilo je pozitivno, 18,87 procenata ne bi zavještalo organe, dok 2,36 odsto nije imalo određen stav. Većina građana koji bi donirali organe nakon smrti istakla je da bi time nekome pomogli, neki smatraju da je to human čin, a oko 11 odsto osoba smatra da im organi „ne trebaju kad ih više ne bude, kazao je medijima Dragiša Boričić, predsjednik Društva “Donor“ prilikom prezentovanja rezultata istraživanja.
Izuzetno visok procenat odziva građana, pokazuje da su crnogorci generalno humani ljud”, objašnjava Boričić za Portal Analitika i napominje da su donacije organa kod nas tek u začetku te da se ne možemo porediti sa državama koje to “operativno čine već duži niz godina”.
- Skoro osamdeset odsto je visok odziv građana, što potvrđuje da su Crnogorci humani ljudi. Međutim to je kod nas još uvjek u začetku. Hrvatska i Srbija odavno obavljaju operacije u te svrhe, tako da se sa njima ne možemo upoređivati. U Hrvatskoj se godišnje obavi 18 transplantacija bubrega, da ne govorim o drugim organima. Kad bi mi uspjeli da obavimo bar četiri ili pet takvih operacija riješili bi značajan dio problema. U zemljama EU neki prosjek je 22 transplantacija na milion stanovnika“, kazao je Boričić.Podaci Društva “Donor“ pokazuju da je u Crnoj Gori sve više onih koji bi u slučaju smrti poklonili zdrav organ u medicinske svrhe.
- Očekuje se da će iduće godine oko 20.000 građana u Crnoj Gori zavještati organe u medicinske svrhe. U startu smo zamislili da naredne godine štampamo 20 000 donorskih kartica. Mislimo da će to za godinu dana proći. Ipak, to ne znači da će organi svih potencijalnih donatora biti adekvatni i upotrijebljivi, kazao je Boričić.
Kada će početi primjena zakona: U resornom ministarstvu obećavaju da će do kraja godine donijeti podzakonske propise kojim se bliže definišu uslovi doniranja organa.
-U toku je izrada podzakonskog akta kojim će se bliže definisati način na koji će građani moći da zavještaju svoje organe. Njegovo donošenje očekuje se u oktobru ove godine, navodi se u saopštenju koje je PR služba ministarstva zdravlja dostavila Portalu Analitika.
Medicinski stručnjaci specijalizovani za oblast nefrologije, koje je kontaktirao naš Portal sumnjaju da će u skorijoj budućnosti početi primjena Zakona, a to bi, kako navode bio prvi i osnovni uslov da „transplantacija organa zaživi u našoj zemlji“.
Da bi se krenulo u priču oko transplantacije, da bi se omogućila alternativa ljudima koji žive u našoj državi, moramo da napravimo nacionalni projekat. A da bi to mogli nadležni organi to pitanje moraju da prepoznaju kao opštu potrebu ove države- smatraju nefrolozi koje je kontaktirao naš Portal.
Prema tim tumačenjima, Crna Gora tek treba da odluči: da će uopšte da se razvija transplataciona hirurgija ili će se pristupiti nekom od postojećih društava za transplantaciju kao što su Euro-transplant, Slovenija-transplant, Kroejša- transplant...U osnovi, to je odgovor na pitanje da li je Crnoj Gori neophodan jedan centar za eksplantaciju (za vađenje organa) i da li Crna Gora raspolaže stručnjacima koji bi adekvatno mogli da obavljaju taj posao.
Na operacije u inostranstvo: U proteklom periodu transplantacije bubrežnih bolesnika iz naše zemlje najčešće se obavljala u Kliničkom centru Srbije, te na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu i u Rijeci. U borbi za novi život, bolesnici iz Crne Gore stizali su i do Moskve, Nju Delhija, Bombaja, i Pakistana..
Najlakše rješenje za mnoge crnogorce i dalje je susjedna Srbija i to- ukoliko već imaju srodnog davaoca. Za te pacijente crnogorski Fond zdravstva podmiruje medicinske troškove.
- Pacijentima koji se upute u Srbiju na liječenje, crnogorski Fond za zdravstveno osiguranje isplaćuje kompletan iznos medicinskih troškova jer ima ugovor sa Kliničkim centrom Srbije, objasnio je Boričić.
Samo presađivanje- ako pacijent ima obezbijeđenog donora - u Hrvatskoj košta od 15.000 do 20.000 eura. Ukoliko osoba na svoju ruku ide u neke druge centre, za veći dio troškova moraće sama da se pobrine. U tom slučaju Fond samo djelimično nadoknađuje troškove – do iznosa od 15.000 eura.
- Za one koji nemaju srodnog davaoca alternativno rješenje je Moskva. U ovoj zemlji transplantacija bubrega košta 65.000 eura. Imamo jedno lice iz Crne Gore koje već boravi u Moskvi i čeka na bubreg, rekao je Boričić
Čekaju na bolje dane: U Crnoj Gori najčešće se obavljaju transplantacije bubrega, i kao po pravilu, od najbližih srodnika. Više od 80 građana Crne Gore do sada je dobilo novi bubreg, i svi su uspješno nastavili život. Inače, u darivanju bubrega i u našoj zemlji prednjače majke, koje, kako kažu, nastavljaju "da žive" u tijelu svog djeteta. Slijede očevi, pa sestre, braća...
- Najmlađi primalac bubrega u prošloj godini imao je 19, a najstariji 63 godine... Do sada je transplantacija bubrega urađena kod ukupno 89 lica iz Crne Gore, od kojih je 17 pacijenata novi bubreg primilo u 2008. godini . Od početka ove godine presađivnje bubrega obavljeno je kod četiri pacijenta iz Crne Gore, kazao je Boričić.
U svijetu se prosječno presadi 65.700 bubrega, jetri 21.000, a šest hiljada ljudi dobije novo srce, pokazuju zvanični statistički podaci. Ipak, u svijetu kao i kod nas nije zanemarljiv broj onih kojima u nedostatku novca za komplikovane operacije ili, bez adekvatnog davaoca organa, preostaje samo da čekaju…na neke bolje dane.
- Dnevno u zemljama širom svijeta umre oko 15 ljudi zbog nedostatka organa, čekajući transplantaciju. U Crnoj Gori 180 do 200 osoba je na dijalizi, ali njih 40 do 50 ima problem jer nemaju bliskog srodnika koji bi donirao organ, naveo je Boričić i pojasnio da se sa preciznošću ne može reći koliko se kod nas u prosjeku čeka na taj operativni zahvat.
Zato je neophodno da se u Crnoj Gori - što je prije moguće - obezbijede administrativne i kadrovske mogućnosti da transplantacija stvarno zaživi. Bar će pokazati da država stoji iza onih deset odsto crnogorske populacije koji bi nekome željeli da podare novu šansu za život.
Ana UGLIK
