Od Lampeduze u Sredozemlju do Džube u Južnom Sudanu, papa je uvijek stizao na mjesta koja je svijet u tim momentima bio zaboravio.
Na taj način skretao je pažnju na mjesta koja su izvan 'svjetlosti reflektora'.
Umjesto u Pariz - išao bi na Korziku, umjesto u Madrid na Maltu, umjesto u Berlin - u Tiranu. Dva puta bio je na Lezbosu, grčkom ostrvu migranata. Iz tog je razloga i izabrao Lampeduzu za svoju prvu posjetu u okviru Italije.
I u samoj Italiji, uvijek je volio male gradove više nego veće. Šest puta bio je u Asizu, gradu Franja po kojem je i odabrao ime.
"Moj izbor je da pokušam da ne upadnem u globalizaciju ravnodušnosti", govorio je.
Zato je 2015. posjetio Bosnu i Hercegovinu, godinu ranije Albaniju, baltičke zemlje 2018, pa i Kipar, Sjevernu Makedoniju...
Papa je kroz život gledao na zemlje koje su bile izložene teškim posaštima, pa i onima iza kojih je stajala Crkva. Zato je donio odluku i o mučnoj posjeti Irskoj, gdje je kuga pedofilije udaljila generacije vjernike od crkava.
Takav je bio slučaj i sa autohtonim stanovništvom Kanade, koje je trpjelo velika ugnjetavanja u rezidencijalnim školama koje su vodili katolički sveštenici.
Obilazio je države pogođene ratovima - bio je u Centralnoafričkoj Republici, Iraku, Kongu...
Prije dvije godine opredijelio se za dugo putovanje u Mongoliju, samo kako bi bio sa vjernicima kojih tamo i nema puno. Prošle godine opet je istraživao 'periferije' - od Istočnog Timora, sve do Papue i Nove Gvineje.
"Želim li ići u Kinu? Naravno, ako može sjutra", kazao je u avgustu 2014, ali taj mu se san nije ostvario.