Drveće koje su nam ostavili odgovorni planeri iz perioda socijalizma danas se siječe u korijenu zahvaljujući funkcionerima kapitalizma. Nažalost, ovo je samo posljednji u nizu primjera koji pokazuju da građevinsku industriju nije briga za to da li krši planove, a time i zakone Crne Gore.
Ovo su neke od ključnih poruka Sonje Dragović iz Udruženja KANA (Ko ako ne arhitekt) i Vuka Ikovića iz Pokreta Preokret, koji su za Pobjedu komentarisali ekološki incident od prije dva dana, kada je posječen veliki broj višedecenijskih stabala u Ulici Drugog crnogorskog bataljona/Nikole Tesle, na katastarskoj parceli 2125/2 KO Podgorica II (koja je ograđena, ali ni juče nije imala građevinsku tablu), u krugu bivše kasarne u Zagoriču (prekoputa naselja Siti kej).
Građevinska industrija
Sonja Dragović iz Udruženja KANA (Ko ako ne arhitekt), doktorantkinja na odsjeku za urbanizam i arhitekturu na Univerzitetskom institutu u Lisabonu, izjavila je za Pobjedu da je sječa čempresa u Zagoriču samo posljednji u nizu primjera koji pokazuju da građevinsku industriju nije briga za to da li krši planove, a time i zakone ove zemlje.
10“Ko je, i kada, u Crnoj Gori odgovarao za bilo koje naprečac posječeno stablo? Tretiranje drveća kao ,,zakržljalog zelenila“ je pravilo u našim gradovima, kao što je pravilo i tretiranje zelenih prostora kao ,,neizgrađenih površina“ koje su zelene samo slučajno, dok čekaju ,,valorizaciju“. U suštini, mislim da je investitor odlučio da posiječe ovo drveće jer je procijenio da za takav postupak neće odgovarati, jer sistem planiranja i izgradnje prostora u Crnoj Gori po pravilu ne koristi postojeće mehanizme kontrole i ne kažnjava prekršioce”, poručuje Dragović.
Rezultate toga, kako dodaje, vidimo na svakom koraku, u različitim aspektima - u saobraćaju, novim stambenim kvartovima bez adekvatnih javnih površina i usluga, u sistemskom uništavanju padina Gorice i Ljubovića.
“Možemo godinama govoriti o tome koliko je zelenilo važno u procesu prilagođavanja na posljedice klimatske krize koju živimo, ali sve to je uzalud ako ne vrednujemo budućnost naših života i gradova više nego profit od stanogradnje i ako nemamo propise i načine da osiguramo njihovo poštovanje”, ističe Dragović.
Podsjeća da je park čempresa u Baru uništen po planu i na komandu nadležnog ministarstva prije skoro sedam godina.
“Grad je doslovno osakaćen. Niko nikada nije odgovarao, niti smo ikada saznali ko treba da odgovara za tu užasnu odluku, niti što se desilo sa tim drvnim materijalom. I sad treba da budemo iznenađeni sječom čempresa u Zagoriču? Kada se čitav kontekst uzme u obzir, mnogo veće iznenađenje bi bilo da su čempresi pošteđeni”, zaključila je Dragović.
Urbanistički kriminal
Vuk Iković iz Pokreta Preokret izjavio je za Pobjedu da su nam potrebni otporni zeleni gradovi, a ne urbane katastrofe.
“Živimo posljedice urbanističkog kriminala, čiji monopoli nijesu srušeni, već nadograđeni. Najbolji dokaz za to je izmijenjeni prostorno-urbanistički plan Podgorice, koji ne pravi radikalni otklon od umnožavanja „siti kvartova“, već se dodatno kompromituje projektom Velje brdo”, poručuje Iković.
Sječa šume čempresa u Zagoriču, koja je prije oko 50 godina planski zasađena kao dio jedinstvene zelene infrastrukture Podgorice, smatra on, nastavak je investicionog urbanizma i pokazuje brutalnost ovog pristupa.
“Kao što je gradu potrebna putna mreža, tako mu je potrebna i zelena mreža koja nas štiti od visokih temperatura, udara vjetra, UV zračenja i izduvnih gasova. Drveće koje su nam ostavili odgovorni planeri iz perioda socijalizma danas se siječe u korijenu zahvaljujući funkcionerima kapitalizma. Zagorič je upozorenje za projekat Velje brdo koji potvrđuje nastavak uništavanja podgoričkih urbanih šuma. Ne smijemo im to dozvoliti. Javna rasprava za prostorno-urbanistički plan Podgorice prilika je da zaustavimo ovu praksu. Podgorica mora postati otporan grad – grad za život, sa širokim ulicama i parkovima do kojih ne dolazi buka. Ako sada ne zatražimo ono što nam pripada, izgubićemo i ono što nam je zagarantovano”, kaže Iković.
Smatra da nam trebaju projekti poput Veljeg brda, ali na sjeveru Crne Gore, gdje treba razvijati nekoliko „malih brda“. U suprotnom, kako dodaje, sjever će ostati bez stanovnika, a Podgorica će se ugušiti u prenatrpanosti i betonizaciji.
“Sječa čempresa u Zagoriču direktna je posljedica političke odluke. Donijet je urbanistički plan na osnovu kojeg je izrađen projekat višespratnice na parceli gdje je bila urbana šuma. Nova uprava je trebalo odmah da preispita sve urbanističke planove i dozvole u fazi izdavanja da bi izbjegla slične situacije i očuvala zeleno jezgro grada. To se nije desilo pa su građani i dalje primorani da fizički brane prostor. Ako je urbanističkim planom predviđena gradnja na mjestu šume, odgovornost leži na funkcioneru koji je vodio urbanizam prilikom donošenja plana. Ako nije, onda je kriv onaj koji je odobrio gradnju ili uklanjanje zelenila tokom radova. Najvjerovatnije, odgovornost je na više adresa i mora se istražiti do kraja da bi se ovakve pojave zaustavile. Ovo nije izolovan slučaj – ovo je redovna praksa koja se sada desila na vidljivom mjestu, pa je brzo dospjela u javnost”, zaključuje Iković.
Posjećamo, povodom prijave o sječi borova i čempresa u naselju Zagorič, po nalogu Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera na lice mjesta prije dva dana izašao je ekološki inspektor.
- Inspektor je utvrdio da je na osnovu akta Agencije za zaštitu životne sredine broj 03-UPI-1947/2 od 5. novembra 2024. godine utvrđeno da realizacija ovog projekta ne podliježe obavezi sprovođenja procjene uticaja na životnu sredinu, budući da je planirana površina poslovnog dijela objekta manja od 1.000 kvadratnih metara, što je u skladu sa važećom uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja. Prema dostupnim podacima, predmetna lokacija se ne nalazi u granicama zaštićenog područja prirode „Park šuma Gorica“ – naveli su u saopštenju Ministarstva prije dva dana i dodali da je inspekcijski nadzor izvršio i šumarski inspektor koji će takođe u okviru svojih nadležnosti i shodno zakonu sačiniti zapisnik.
Rakčević: Građevinska inspekcija da utvrdi odgovornost
Zamjenik gradonačelnice Podgorice i kandidat za gradonačelnika liste ,,Jakov Milatović - Za bolju Podgoricu“ na nedavno odražanim lokalnim izborima Luka Rakčević saopštio je da su, iako Glavni grad nema nikakvih nadležnosti povodom katastrofalne sječe višedecenijskih čempresa u Zagoriču, analizirali odluke Ministarstva koje su dovele do ekocida u subotu i traže od građevinske inspekcije da ispita sve okolnosti i utvrdi odgovornost.
U objavi na svom FB profilu Rakčeviće je naveo da je Ministarstvo za ovaj stambeno-poslovni objekat (bruto površine 11.856 kvadratnih metara) izdalo UT uslove 27. februara, sa jasnim uslovom da se mora ,,maksimalno očuvati postojeće visoko zelenilo“, dok je istim, kao i važećim DUP-om, propisano i da je „postojeće zelenilo neophodno maksimalno sačuvati i oplemeniti“.
“Uprkos tim jasnim uslovima, pomenutom investitoru je Odovićev glavni državni arhitekta (GDA) dao saglasnost na idejno rješenje 17. jula, a Radunovićevo ministarstvo odobrilo prijavu građenja 4. oktobra. Upravo zbog toga nam je teško da povjerujemo da su idejno rješenje i glavni projekat pomenutog objekta mogli biti u skladu sa izdatim UT uslovima, jer (do 7. decembra) postojeće zelenilo nije sačuvano i oplemenjeno, nego sasiječeno u potpunosti, pa tražimo da građevinska inspekcija izvrši inspekcijski nadzor i obavijesti javnost o svom nalazu. Ukoliko jeste došlo do brutalnih propusta, namjernih ili ne, tražićemo odgovornost revidenta, doskorašnjeg glavnog državnog arhitekte, ali i ministara koji su dozvolili uništavanje životne sredine u našem gradu”, poručio je Rakčević.
Uz to, dodao je, ova dešavanja nanovo aktuelizuju i hiljadu puta ispričanu priču o potrebi usvajanja zakona o planiranju prostora, koji se spreman nalazi u skupštinskoj proceduri pune dvije godine, a kojim se nadležnosti vraćaju lokalnim samoupravama, kako se ovakve i slične stvari ne bi dešavale.
“Iako su obje garniture Ministarstva javno obećavale usvajanje tog zakona, ni do danas nemamo bilo kakvih aktivnosti na tom planu, čime se održava status kvo i čuvaju naslijeđeni, katastrofalni planovi, kojima se uništavaju i Podgorica i Crna Gora”, zaključio je Rakčević.
U objavi na svom FB profile zamjenik gradonačelnice je objavio i inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora koju je prije dva dana uputio Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, odnosno v. d. direktoru Direktorata za inspekcijski nadzor Dušanu Savićeviću. U tom dopisu od Savićevića, između ostaloga, zahtijeva da u što kraćem roku, primarno zbog interesa javnosti, izvrše uvid u dostavljenu tehničku dokumentaciju i utvrdi: da li je dostavljena dokumentacija u skladu sa izdatim UT uslovima, da li je za potrebe izrade projekta izvršena taksacija (do 7. decembra) postojećeg zelenila, da li je glavni državni arhitekta na ispravan način postupio kada je rješenjem br. 05-332/24-5671/3, od 17. jula 2024. godine dao saglasnost FIS JASE INVEST d. o. o. Podgorica na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta, koje je izradio STUDIO MLV d. o. o. Podgorica.
Gradnja pokazuje kulturu života i brigu vlasti o građanima
Vuk Iković iz Preokreta ističe da gradnja pokazuje kulturu života i brigu vlasti o građanima. Urbanizacija, kako dodaje, pokazuje prioritete – da li je to kvalitetan život, održivi prostor ili samo broj stanova na jednoj parceli.
“Podsjetimo se, prostorno-urbanistički plan Podgorice iz 2014. godine predvidio je stambene zone za 400.000 novih stanovnika u Podgorici. Postavlja se pitanje – za koga gradimo? Da li gradimo grad za stanovnike Podgorice, čitave Crne Gore ili pretvaramo grad u tržište nekretnina za strance, uz rušenje platežne moći naših građana? Znamo da se brojni gradovi, u državama koje imaju nekoliko desetina miliona stanovnika, planiraju tako da ne mogu imati više od 300.000 stanovnika, kako bi imali uravnotežen razvoj i da ne bi usporavali, već podsticali razvoj ostalih regionalnih opština. Prostorni plan Podgorice, koji je trenutno na javnoj raspravi, mora biti recept za otporan grad, a ne za nastavak urbanističkog haosa i sumanute betonizacije. Vlasti dolaze i odlaze, ali njihovi rezultati ostaju. Možemo imati grad u kojem želimo živjeti i raditi ili grad iz kojeg želimo pobjeći. Kakva vlast, takav grad – sve zavisi od nas. Učestvujmo u donošenju odluka i spriječimo neodrživu urbanizaciju koja nas vodi u veći haos”, poručuje Iković.
