Možda sam vam ranije pričala o tome kako je moje dijete isto kao ja po jednoj stvari: uvijek ima hiljadu pitanja i potpitanja na svaku moguću temu. Neću biti narcis ako kažem da ovu našu osobinu baš volim, zbog toga što je shvatam kao radoznalost, a ne kao dosađivanje. Ipak, razumijem i to da nije uvijek svima lako da se njom izbore i da poslije nekog vremena ovim možemo početi da ih umaramo.

Međutim, nije ni meni, nekrunisanoj kraljici panike, lako otkako je moje dijete počelo da upoznaje svijet društvenih mreža. Znam da će sve biti u redu i da ne postoji razlog zbog kojeg bi trebalo baš toliko da brinem, jer ko će ga bolje uvesti u carstvo Instagrama i TikTok-a, ako neću ja (dobro, ovo je već narcisoidni momenat, priznajem)?!

Šta da radim, strah je ponekad jači od mene i čini mi se da bi mi lakše palo to da objasnim djetetu sve zakone i formule u fizici sa kojom sam, u poređenju sa svim ostalim predmetima u školi, najmanje bila na “ti”, nego to zašto ne treba da pridaje toliki značaj lajkovima koje dobija njegov sadržaj na društvenim mrežama i to da nema razloga da se zbog toga osjeća potišteno, odbačeno ili neprihvaćeno ni u jednom trenutku.

Šta kaže struka?

S obzirom na to da nisam bila sigurna kako ovo najspretnije i na najbolji način izvedem, za pomoć sam se obratila Mini Gazivodi, specijalisti medicinske psihologije, zaposlenoj u Kliničkom centru Crne Gore, koja mi je prvo objasnila šta bi bilo ekvivalent lajku u oflajn svijetu:

“Kada bismo ga projektovali u realan svijet, lajk bi mogao biti shvaćen kao situacija u kojoj komšiji poželimo dobro jutro, u prolazu pomilujemo dijete po kosi ili zagrlimo starog prijatelja. Zvuči možda “banalno”, a zapravo, se odnosi na psihološki važnu komponentu koja se tiče doživljaja lične vrijednosti i stepena prihvaćenosti od drugih. Upravo u tom “drugom” leži kvaka. U psihologiji se za roditelje i njegovatelje često kaže “značajni drugi” ili “važni drugi” čija nam je podrška i njega u realnom životu zaista važna. Na društvenim mrežama, paradoksalno, “značajan drugi” postaje doslovno svako, a borba za pažnjom postaje neprekidna i neiscrpna jer nastojimo da se dopadnemo svima.”

Iskrena da budem, posljednja rečenica mi nije baš lako pala, iako sam u podsvjesti i očekivala ovakvu informaciju. Pretpostavljala sam da će biti dovoljno samo to da djetetu kažem kako lajkovi nikako nisu mjerilo vrijednosti i da mu to dokažem na osnovu sopstvenih profila na društvenim mrežama, na kojima se mogu vidjeti objave sa brojem lajkova koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali i one gdje je taj broj značajno veći.

Cilj bi mi bio da djetetu i na ovom primjeru dokažem da je bitna poruka koju šaljemo prijateljima svakog puta kada nešto objavimo, a nikako kvantitet koji se ogleda u broju lajkova, komentara i dijeljenja našeg sadržaja.

Saslušaj i potrudi se da razumiješ i drugu stranu priče

Brza u razmišljanju, kakva ponekad jesam, dobro je što nisam požurila da odmah obavim razgovor sa djetetom na ovu temu. Kako mi je Mina rekla, treba da saslušam i potrudim se da razumijem i razloge iza kojih stoji moje dijete, jer je vrlo moguće da će ono samo ponuditi neke racionalne argumente, smislene dileme i opravdane kontraargumente o kojima ću i sama morati dobro da promislim, dodajući kako ne treba da negiram “zanimljivost i značaj” koje društvene mreže imaju. Ukoliko bih to ipak uradila, ušla bih u zonu visokog rizika da napravim distancu i pojačam otpor djeteta koje bi pomislilo: Ma, ne razumiješ ti to i ne možeš me savjetovati o nečemu o čemu ne znaš ništa.

Zamolila sam Minu da sa svima nama podijeli kako je ovo najbolje sprovesti u djelo, zato, roditelji, čitajte pažljivo:

“Uvažite djetetovu potrebu za povezivanjem sa vršnjacima i na ovaj način. Recite da razumijete da se popularnost i broj lajkova mogu dovesti u vezu, ali potom upitajte dijete da vam objasni koliko je takva populanost prisutna i važna u realnom životu. Poslušajte šta će vam dijete reći. Važno je da ga sve vrijeme pozivate da samo promišlja, da upoređuje, da preispituje značaj i korist virtualne popularnosti naspram zadovoljstva u realnom životu i svijetu. Ništa što mu vi budete rekli neće imati onu snagu i moć koju će imati uviđanje i zaključci do kojih će dijete samo doći (naravno uz vašu pomoć i navođenje).”

Virtuelna ili realna pažnja - ko pobjeđuje?

Naravno da ne dolazi u obzir da ja dajem odgovor na ovo pitanje. :)

Sa zadovoljstvom ću zato podijeliti sa svima ono što mi je moja sagovornica rekla, a to je da svi mi roditelji treba da se potrudimo da količina lajkova tj. pažnje koju dijete u realnom svijetu dobija, bude mnogo veća i značajnija od one koju dobija na klik, što znači da je vrijeme koje posvećujemo djetetu od neizmjerne važnosti i da ono treba da bude ispunjeno kvalitetnim sadržajima koji su prilagođeni njegovim potrebama.

Za kraj, Mina je imala još jednu važnu poruku i savjet za sve roditelje: “Zagrljaj, poljubac, čitanje priče, jurenje po parku ili, ukoliko je dijete starije, iskren razgovor o nekom problemu, aktivno slušanje i učestovanje u njegovom životu su mnogo značajnija stvarna mjerila pažnja i važnosti, koje djeca veoma cijene.”

P. S. Pogađaj ko je već započeo realizaciju svega navedenog?

Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjene mladima koje kompanija stvara u Crnoj Gori.