Nalazimo se na neistraženoj teritoriji. Prema riječima dr Majka Rajana, direktora Programa hitne zdravstvene zaštite Svjetske zdravstvene organizacije, jedna od deset osoba širom svijeta možda je zaražena novim koronavirusom. Izvještaj Gejtsove fondacije otkriva da je ova smrtonosna bolest uništila globalnu ekonomiju i unaprijedila ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija za otprilike 20 godina.
Bez saradnje, uvođenje vakcina biće neravnomjerno i rizikovaće pogoršanje nejednakosti i globalnih tenzija. Niko ne može biti bezbjedan dok svi ne budemo bezbjedni. Dobra vijest je da su Svjetska zdravstvena organizacija i međunarodni zdravstveni partneri kreirali “ACT akcelerator za pristup Covid-19 alatkama”, kako bi se podijelila doza od dvije milijarde vakcina, kao i 245 miliona tretmana i 500 miliona testova do kraja 2021. godine.
To nije mali zadatak. Moramo da podijelimo sredstva kojima raspolažemo, resurse i stručnost kako bismo povećali proizvodnju spasonosnih vakcina i obučili zdravstvene radnike, istovremeno smanjujući troškove na način koji osigurava da nijedna zemlja ne bude izostavljena.
Ujedinjeno Kraljevstvo je od početka podržavalo COVAX, stub vakcina ACT-akceleratora. Do sada je obećala više od pola milijarde dolara za podršku ovoj inicijativi, a najveći dio tih sredstava pripašće COVAX-ovom Advanced Market Commitmentu (AMC) za pomoć zemljama u razvoju u pristupu odobrenim vakcinama.
Do danas 189 ekonomija se prijavilo ili dalo podršku svojim ustanovama, ali potrebno je još. UN su putem ACT-akceleratora investirale sredstva u vrijednosti od 38 milijardi dolara za kupovinu vakcina, poboljšanje logistike i osiguravanje spremnosti zemalja za distribuciju vakcina. Ovo bi moglo da djeluje ogromno, no to je kap u moru u poređenju s UN-ovom procjenom od 375 milijardi dolara izgubljenih u svjetskoj ekonomiji tokom svakog mjeseca otkako je ova pandemija počela da bjesni.
Ako se raspodjela bude zasnivala isključivo na mogućnosti država da kupe vakcine, obezbijede tretmane i nabave testove u velikoj mjeri, siromašne zemlje će zaostajati, a svi ćemo biti manje sigurni.
U svijetlu investicije potrebne za ACT-akcelerator, Velika Britanija pokrenula je inicijativu za finansiranje inicijative COVAX AMC, dodajući jednu funtu na svaka četiri uložena dolara do iznosa od 250 miliona funti, što je na uspješan način podstaklo druge zemlje da se pridruže ovim globalnim naporima.
U svom govoru na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija ove godine, britanski premijer Boris Džonson iznio je „plan zaštite čovječanstva od još jedne pandemije poput Covid-19 u pet tačaka”, koji je naglasio globalnu potrebu za razvojem proizvodnih kapaciteta za liječenje i vakcine.
Znamo da ovo nije tako jednostavno kao pronalaženje jedne vakcine koja odgovara svima, jer vakcine mogu da imaju različite efekte na različite populacije. Oni će takođe imati različite zahtjeve kada je u pitanju skladištenje, što će funkcionisati bolje ili lošije u određenim okruženjima. Veoma mali broj zemalja u razvoju ima mogućnost skladištenja doza vakcina koje treba držati na -80 °C, na primjer.
Takođe znamo da bi od oko 200 vakcina čiji je razvoj predložen, velika većina mogla da propadne, sudeći po onome što je naučeno iz prethodnih kliničkih ispitivanja vakcina. Što više kandidata za vakcinu imamo, veća je vjerojatnoća da ćemo brzo završiti s pandemijom. To nas dovodi do jednakog pristupa. Ako se distribucija zasniva isključivo na mogućnosti države da kupi vakcine, tretmane i testove u velikoj mjeri, siromašne zemlje će zaostajati, a svi ćemo biti manje sigurni.
Iz prethodnih napora znamo da distribucija spasilačkih tretmana može naglasiti nejednakost ugrađenu u međunarodni sistem – prisjetimo se samo iskustva antiretrovirusnih terapija za HIV / AIDS tokom 1990-ih. Nakon što neke bogatije zemlje prijetnju nisu shvatile dovoljno ozbiljno ili pravedan pristup postavili kao prioritet, epidemija je porasla širom supsaharske Afrike, gdje je u jednom talasu umrlo više od dva miliona odraslih i djece.
Ne možemo da napravimo istu grešku kada je u pitanju Covid-19. Kolektivna akcija je ono što nam je hitno potrebno, a to nije u suprotnosti s nacionalnim interesima. Upravo suprotno. Znamo da je slična saradnja postojala u prošlosti. Tako je svijet eliminisao boginje tokom hladnog rata i tako je Afrika eliminisala divlji poliovirus ranije ovog ljeta. Zapravo, posljednje što je svijetu potrebno su stotine različitih kampanja vakcinisanja. U borbi smo protiv virusa, a ne između zemalja ili kompanija. Kolektivna akcija je način na koji pobjeđujemo ovu pandemiju.
