Da li je lako predstaviti sebe na toj kulturnoj sceni van Crne Gore? Nije ali oni koji sa iskrenom posvećenošću i ljubavi to rade budu i prepoznati ali često i previše skromni da govore o sebi. Jedan od najistaknutih crnogorskih proznih pisaca Kemal Musić je kao direktor JU ,,Ratkovićeve večeri poezije ” uspio da posle duge i istrajne borbe uzdigne ovu ustanovu u rangu kultne. Francuski pisac Andre Marlo (1901-1976) je zapisao: ,, Kultura je zbir svih vidova umjetnosti, ljubavi i misli koji, već vjekovima, omogućavaju čovjeku da se osejća slobodnijim.” Naš način života sistem razmišljanja moralna i lična odgovornost umnogome doprinosi formiranju kulturne svijesti. Razlike u kulturi vode ka različitosti među ljudima iz različitih djelova svijeta, ali i vješto ih spajaju u jednu cjelinu u jedan od mnogbrojnih fragmenata. Upravo je to Kemal Musić uspio da postigne na čelu ove ustanove. A njegov put nije bio nimalo lak već posut trnjem.
Savjet Javne ustanove ,,Ratkovićeve večeri poezije” izabrao je Kemala Musića za vršioca dužnosti direktora ove ustanove 26 decenbra 2016 godine. Imajući u vidu da je Kemal Musić bio član Savjeta Ratkovićevih večeri poezije od konstituisanja ove Ustanove, bio u najužem organizacionom timu manifestacije ,,Ratkovićeve večeri poezije” i drugih programa ove Ustanove, te da je četiri godine za redom bio sekretar Žirija za dodjelu Nagrade ,,Risto Ratković” i Nagrade ,,Ratkovićeve večeri poezije” za pjesnike do 27 godina. Savjet je odlučio da ga imenuje za vršioca dužnosti direktora ove Ustanove, kazao je tadašni predsjednik Savjeta ,,Ratkovićevih večeri poezije a sada nažalost pokojni cetinjski pjesnik Mladen Lompar. Iako su ,,Ratkovićeve večeri poezije” od 2000 godine imale pozitivne pomake u afirmaciji kulture, književnosti, pisane riječi tek značajnji i ozbiljni pomaci doći će sa Kemalom Musićem na čelu ove ustanove. Kemal Musić je čitav ovaj period radio na kulturnom povezivanju, afirmaciji, integracij, i međunarodnoj kulturnoj, i književnoj saradnji kao direktor JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” da ova ustanova bude i ostane prepoznata ne samo na području Zapadnog Balkana đe je ona imala svoju prepoznatljivost već i u Evropi i svijetu. Da li je uspio apsolutno jeste jer su ovaj hram kulture pohodila neka od najvećih imena ne samo Balkanske , već i Evropske i svjetske kulturne scene i miljea. Svake godine je Musić unapređivao program ove ustanove prezentovao i realizovao brojne kulturne programe, projekte, manifestacije, izložbe, književne večeri, radionice ovdje bi blo malo i prostora i vremena da se sve opiše. Ono što je sigurno i što mogu dati kao svoj iskreni (objektivni a ne subjektivni zaključak) da JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” nisu bile iste prije Kemala Musića niti će biti iste ako jednog dana ovaj plodni stvaralac i izuzetan prozni pisac ode sa čela ove ustanove i posveti se u potpunosti pisanju. Koliko je do sada dao sebe toj ustanovi uzdižući je na nivo kultne i možda jedine prave reprezentne i referentne što se tiče kulture u Crnoj Gori (toliko je djelimično i zapostavio svoje stvaralaštvo). Kada ga sagledam iz književnog ugla uz njegovo ime i renome najbolje bi pristajale čuvene misli: Buker T. Vašingtona ( 1856-1915 Američki književnik, i prosvjetni radnik) koji je jednom je zapisao: ,,Uspjeh treba da se mjeri ne toliko položajem do kojeg je neko dospio tokom života, već preprekama koje je morao da savlada.” Kemal Musić je savladao brojne prepreke i dan danas ih savladava da njegov iskreni rad i doprinos kulturi Crne Gore i njenom multietničkom skladu bude jedna od najljepših ideja i zvijezda vodilja koju je on kao pripadnik bošnjačkog naroda prezentovao i postao ime za ponos i poštovanje svih nas koji dijelimo iste kulturološke vrijednosti.
JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” je uspjela svojim izutetnim programima, pjesnicima, književnicima, umjetnicima i manifestacijama da nesebično da doprinos i oblikovanju evropskog kulturnog identiteta. Prošla godina u kojoj je proslavljeno pet decenija postojanja ,,Ratkovićeve večeri poezije” je vrijedan dragulj u kulturnoj baštini Crne Gore. Kultura predstavlja jedno veoma kompleksno, važno a često i veoma složeno pitanje za funkcionisanje same države. Demokratski kapaciteti koje je Kemal Musić izgradio i ugradio u sklopu JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” su vrijedan pokazatelj kako multikulturalna različitost se spaja u njenim najljepšim književnim okvirima. Bijelo Polje kao grad koji baštini dugu tradiciju pisane riječi je sa Kemalom Musićem i JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” ali i Crna Gora kao država stala rame uz rame sa sličnim ustanovama i manifestacijama kulture od : Beograda, Beča, Atine, Zgreba, Sarajeva, Pariza, Berlina itd. Ta promocija i značaj koju imaju JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” donijela joj je na međunarodnoj kulturnoj sceni zavidni renome.
Da li je to imalo težininu za samog Kemala Musića jeste iako je kao plodni prozni pisac preveden na brojne jezike i zastupljen u školskoj literaturi zapostavio je djelimično svoje stvaralaštvo jer ogrmnu energiju ulaže u samu ustanovu. No iskreno se nadam da će uskoro izaći njegova nova knjiga kako bi čitalačka publika imala to zadovoljstvo da nas ovaj pripovjedač tajni Karverovskog duha (kako sam ga nazvao u svom ranijem eseju) iskreno obraduje. Malo je onih velikana čije knjige mijenjaju našu svijest, savjest i poglede, koji definišu kulturu i trude se da oblikuju čitave generacije i da ih vrate kulturu. Takvi poslenici kulture poput Kemala Musića čitav svoj život predano posvete i žrtvuju za svoju misiju i svoje ideale i žive svoju umjetnost pa su njihovi životi često nevjerovatni koliko i životi njegovih junaka kojima je on utkao pečat Ćamila Sijarića. Možda Kemal Musić neće nikada biti ministar kulture, (jer je u Crnoj Gori sve relativno iz razloga naših, često tragičnih podjela, identitetskih, ideoloških, političkih, moralnih, pa i estetskih ) ali će zauvjek biti jedan od najljepših reprezenta naše kulturne baštine i JU ,,Ratkovićeve večeri poezije.” Kultura je jedan od najizraženjih instrumenata za moralno ali i duhovno integrisanje jedne države i pravi pokazatelj koji definiše veličinu jedne nacije ili njen pad. Kemal Musić kao nosioc plemenite kulturne misije pokazao je samo jedan i jedini (pravi) način a to je kultura i umjetnost JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” koja odskače od svakog političkog čina. Današnja Evropa je raskošni mozaik različitih kulturnih epoha, prostora i vrijednosti. Kultura je ako ne jedan od glavnih a ono jedan od osnovnih ljudskih imperativa. To je kultura u koju uključujemo svoju sopstvenu borbu za slobodu, vidovi borbe su različiti kao i pogledi. Kemal Musić je svojom ličnom borbom i upornošću prevazišao sve savremene streotipe, no Musić je svakako i odličan književnik ispod čijeg pera i rada stoje i brojna priznaja i nagrade. Noseći u lijevoj ruci knjigu a u desnoj ruci svoje pero probijao sa na uvjek teškim i surovim crnogorskim raskršćima na kojima nema praštanja ali ni predaje. Zbog svojih univerzalno postavljenih normi Kemal Musić će i dalje biti jedinstveni i nesumljivo najplodni poslenik kulture i javne riječi i uzor mnogima u savremenom društvu a to mu sa punim pravom i pripada.
Kemal Musić, rođen 1972. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Završio je akademske master studije kulturologije u Beogradu. Objavio je romane ,,Žig“, ,,Nešto nalik punom mjesecu“ i ,,Nedokazive istine Lameka Ćisuma“, zbirke priča, pripovijedaka i reportaža ,,Zasjeda“, ,,Luda kuća“, ,,Kad su vukovi gladni biće oštra zima“, ,,Priče o malim i velikim čudima“ (sa Radomanom Čečovićem), izbor ,,Zasjeda i druge priče“, te izbor iz crnogorske kratke priče ,,Zborno mjesto“ (sa Bogićem Rakočevićem) i studiju ,,White Field Jazz Festiva“l – potencijali i razvoj kuturnih institucija, a uskoro će mu izaći iz štampe knjiga proze ,,Inicijali. “ Bio je dugogodišnji urednik rubrike za kulturu i novinar Revije „Polje“, u najužem uređivačkom timu revije „Mozaik“ novinar i pisac reportaže u beogradskom „Danasu“, podgoričkih listova „Publika“ i „Republika“, novinar crnogorske novinske agencije MINA i drugih crnogorskih i srbijanskih medija. Deset godina je radio u Kancelariji za odnose sa javnošću Opštine Bijelo Polje. Dobitnik je nagrada ,,Avdo Međedović“, ,,Boško Pušonjić“, Odzivi i Nagrade Društva crnogorskih novinara za knjigu reportaža ,,Kad su vukovi gladni biće oštra zima“. Priče su mu prevođene na engleski, francuski, slovenački, ruski i albanski jezik. Zastupljen je u čitankama za osnovnu školu u Crnoj Gori, studijskim programima, leksikonima, antologijama i izborima proze. Bio je član Savjeta Javne ustanove ,,Ratkovićeve večeri poezije“, JU Centar za kulturu ,,Vojislav Bulatović Strunjo“ – Bijelo Polje, Festivala dramskih amatera Crne Gore, te član Savjeta za kulturu Opštine Bijelo Polje. Član mnogobrojnih žirija za književne nagrade i žirija za dodjelu opštinskih priznanja. Direktor je Javne ustanove ,,Ratkovićeve večeri poezije. “
