Varate se, klerikalizacija je samo jačanje uticaja klera u nekoj državi raznim javnim i zakulisnim radnjama i veoma je česta bila u istoriji. Sa ili bez apliciranja zaluđenih vjerničkih masa na razum stanovništva. I tako do prosvetiteljstva. Bilo je i krvavih teolucija u vremenima nakon sabora u Efesu i Nikeji te kasnije nakon pojave Reformacije. Ali njih su predvodili značajni teolozi koji se izučavaju i danas, a ova naša događanja predvodi srpski klerobašibozluk koji nikada u istoriji nije imao iole značajnijeg teologa kojega je neko izučavao izvan srbopalanki. Dakle, otpada i teolucija.
Šta kažete, a Justin a Nikolaj? Ma, dajte, njihova gnoza je na nivou Tarabića, ali sa fašisoidnim metanijskim uvidima. Niko ozbiljan ne traži put ka Hristu njihovim stopama. Tim putem unazad možete samo do Svetoga Save, a ako nastavite naprijed do žestoke etnofiletističke jeresi i jeresi klerofašizma. U Hristovoj crkvi nema Židova ni Jelina ni Romeja već su svi djeca Božija i svaka je vlast od Boga i daje se Bogu božije, a caru carevo. A u Srpskoj crkvi su deca Svetoga Save koja šire Jevanđelje pričom da nema Crnogoraca, Bošnjaka, Hrvata, Makedonaca itd, i da su sve to Srbi.
I crkva nije Hristova nego svetosavska. Da ne pričamo o posvećivanju ratnih zločinaca, slavljenju etničkih čišćenja i genocida, vladika s mitraljezima i o raznim vudu ritualima.
U nesretnoj Crnoj Gori na Vaskrs su vjernici SPC u manastirima Dajbabe i Podmaine bukvalno klanjali Vaskršnji namaz. Sami procijenite da li je to neki ekumenizam ili podanički maksimalizam ili jeres.
E, takva crkva je podigla na litije primitivne mase kletvama lažima i mađijama, klijentelističke srboelite obećanjem srboedena i gomile izdajnika kupila srpskim i ruskim novcem da brane naddržavnost i nadzakonitost crkve i Srpski svet. I uz takve mjere jedva je dobila jednomandatsku većinu i odmah u manastiru oktroisala vladu i dovela na vlast dvanaest apostola i trinaestog pjanog Jug Bogdana. Dakle: klerolucija. Istog trena krenuli su da čine do sada neviđene mirakule po našoj zemlji. Hrist je činio čuda, ali ne bi mogao pretvoriti toliko vode u vino koliko bi Krivokapić mogao popiti ili izliječiti gubavaca koliko dr Borovinić- Bojović kovidaša, niti pružiti ljubavi kao Bratićka ili praštanja kao Dritan.
Ipak je 21. vijek. Šta reći o nama, crnogorskim patriotama. Ima nas raznih nacija te pravoslavne, katoličke, islamske vjere i ateista, ali smo svi vjerovali u euroatlantske integracije i žarko i nekritički uzdizali evropske vrijednosti i razne institucije i preporuke često neiskrenih i trećerazrednih njihovih predstavnika. Tu dogmu su neprestano glorifikovali naši donedavni predvodnici, ne samo zbog svojih strateških stremljenja, već i zbog pakovanja u svilu i kadifu svojih ne baš europskih načina sticanja benefita.
Zbog toga smo, na primjer, vjerovali da je Venecijanska komisija Sveti sinod EU i da s njima nema trte-vrte i da su oni čuvari EU tekovina i ulaznih vrata EU raja. I onda nam dođe Dritan, ne mogu reći apostol jer je musliman, nego melek Džibril vjesnik, i donese vijest da oni mogu usvojiti zakon i na žuto svjetlo Venecijanske komisije a ne samo na zeleno, i da mogu raditi šta goj oj, kako goj oj, i kad goj oj. Svi smo pomislili, čak i izjavili da laže, dok evo ne čusmo i Hamiltona, člana Svetog jurističkog Venecijanskog sinoda da oni nisu političko tijelo pa da raspravljaju o političkim reperkusijama zakona i da on nema kristalnu kuglu da unaprijed vidi kamo će to sve odvesti.
Primjetno je takođe da nema nimalo odioznostii ili ne-daj-bože gađenja prema ovakvoj vlasti i njihovim metodima i ciljevima, kao i da ne iskazuje nimalo žala za donedavnim navalnim redom montepredvodnika EU integracija u regionu. I ne samo on nego ni niko od njih. I šta nam je činiti? Apostoli će veoma brzo toliko razvaliti zemlju da ćemo zbog gladi moliti da prodamo otadžbinu Srbiji za deset vagona žita. Morali bismo se oduprijeti i odbraniti otadžbinu, mada stvarno ne znam ni kako, ni s kim. Rukovodstva patriotskih i komitskih organizacija nisu u slozi a sadašnja opozicija ne pokazuje znake borbenosti jer im zasad ne diraju imovinu.
Kuku! A nekad, iako nas je Numan-paša Ćuprilić napadao sa istom količinom mržnje kao ovi što nas sada razvaljuju, činio je to sa mnogo više poštovanja. Nije mu padalo na pamet da mi ne postojimo i da će prošetati do Cetinja, nego je priznajući naše junaštvo i čojstvo na nas poveo silnu ordiju i gomilu bašibozluka. A ovi su poslali prsle apostole, polupismene popčiće i gomilu izroda domaćega. Radije bih da nas je porobio Ćuprilić.
Bar bi na groblju izniklo cvijeće za daleko neko pokoljenje.
