Da, život je lijep i to uprkos svega. Puno smo se smračili i razbjesnili pa naš opravdani i razumljivi otpor novoj nesposobnoj kleronacionalističkoj vlasti postaje nekako šturo simplifikovan i bučan uz nekoliko parola i bez pretjerane maštovitosti. Naravno da ovakva vlast i ovakve ideje ne smiju opstati ni na kraći rok zbog geometrijske progresije štete koju njihovo trajanje proizvodi našoj otadžbini i budućnosti naših potomaka, ali u našem protivljenju mora biti iskazano više našeg duha i duhovitosti i ljudskosti naših namjera i načela, a ne samo gordost, junačnost i čvrstina.
Kako veličanstveno izgleda komedijaški otpor jednog Jevreja suočenog sa tragičnom sudbinom njega i njegove porodice u njemačkom konclageru u genijalnom filmu „La vita e bella“ Roberta Beninjija. Na kraju tog filma dolazak slobode je neupitan i zaslužen i ljudski uzvišen nakon onakvog otpora.
Ovdje kod nas, samozvani ,,oslobodioci“ zasipaju naše protesne kolone i zastave fekalijama, a tužilaštvo i sudstvo u tome ne nalaze biće krivičnog djela niti ugrožavanje bezbjednosti saobraćaja, niti pravo na odštetu zbog duševnih bolova usljed uvrede časti. E sad, umjesto da tražimo toga srboneandertalca što barata fekalijama i isprebijamo ga, bolje je da automobile premijera i vladajuće klike zaspemo fekalijama i na sudu se branimo da to nije atak na čast i sigurnost „štićenih osoba“, već gnojenje zasada njihove politike ne bi li što prije proklijali.
Možda bi se ova aktivnost mogla aplicirati i na ulazna vrata CANU, Rektorata Univerziteta i direkcije četvoroministarstva. I sprdati se sprdati, uz odlučne akcije sprečavanja donošenja razornih mjera i zakona. Ali pri tome nikada ne zaboraviti da smo svi mi jedno i da bi nam poslije pobjede moglo biti žao zbog nekih poteza.
U Budvi je jednom čak 76 odsto glasača glasalo za DPS, a sada uglavnom za lajt i hard velikosrpske stranke. Slično je bilo i u drugim gradovima i možda je DPS u Budvi a bogami i u Crnoj Gori bio onako „pošten i odlučan i dosljedan“ zbog prisustva tih 36 odsto preletačkih glasova koji se sada „pošteno i odlučno“ bore za nestanak, hajde neka DPS-a, nego Crnogoraca i Crne Gore multietničke i sekularne. I čim ovi oslobodioci padnu, eto nama nazad onih 36 odsto i to bez kajanja i griže savjesti uzdignuta čela i svijetla đonobraza ponovo u prve klijentelističke redove. A nama će tada biti krivo ako smo ih puno ispljuvali u protestima.
Uvijek je bilo teških vremena i uvijek su prolazila i na kraju bi opet pretekli i naši i njihovi i opet se prežali i čekali kad će se ponovo pobiti za tuđi račun. Godine 1948. kompletan CKKP Bosne i Hercegovine je glasao za Rezoluciju Informbiroa. Shvativši što to može značiti i za sudbinu BiH i Jugoslavije, sa drugovima iz CK su obavljeni hitni razgovori i oni su jednako jednoglasno reterirali i - mirna Bosna. A kod nas ne. Značajan dio naših je čvrsto stao uz Rodinu, a ovi drugi naši izgleda se nijesu opučili ubjeđujući ih već špijajući, hapseći i prebijajući ih, te smo napunili Goli otok mimo naroda i narodnosti. I to sve bratski, čojski, junački i pošteno.
Tako su sada isplivali četnički sinovi i sinovi tuđe srpske „matere crkve“, posvetili kolaboracionističke izdajnike i koljače i krenuli put nas rukom svoje davno prezrene pravde. Ovo treba jednom prekinuti i mi kao časniji i jači trebamo demokratski ljudski i hrišćanski probati naći rješenje, ali ne na svoju štetu ili na sramotu. Nedavno je predsjednik Đukanović u intervjuu iznio prijedlog za saradnju sa Demokratama i Urom. Ne znam kako bi to moglo ići, ali unaprijed podržavam pokušaj. Samo da ne bude „principijelno i odlučno“ kao do sada sa crkvom i da ne završi sa ,,ustavnim patriotizmom“ gdje bismo svi postali nikogovići, ali pod uzvišenom vašom zajedničkom vladavinom. No, ne trebam se bojati. Milo je davno nudio ulazak u vlast i Frontu pa je bio odbijen, te će tako završiti i ova ponuda.
Ipak, mene je, nećete vjerovati, strašno iznervirala izjava čuvenog srpskog političkog pevca iz Žitorađe Ivice Dačića, da je naš premijer Rukoljub mlakonja. O premijeru mislim mnogo gore, ali ja na to imam pravo jer je on premijer moje vlade i ja imam pravo i da ga smijenim i bručim, a Dačić ne. Pošto Rukoljub i eksperti ne smiju da mu odgovore, to ću učiniti ja. Dačiću, ti si udvorica, izgubio si sve čega si se poduhvatio i usput zavukao u svako vladarsko srpsko dupe koje je naišlo.
Dakle, moramo smišljati nešto, nije ovo vrijeme Termopila, Grahovca i Mojkovca, a izgleda nijesmo baš svi Spartanci. Ovo je vrijeme prevrtača i ,,non pejpera“. Ali i ako izginemo ući ćemo u legendu i dići ćemo se kao feniks iz pepela, a izdajnička služinčad će vjekovati u smradu svoje ništavnosti.
