Prof. dr Aleksandra Martinović, pored toga što posjeduje dva doktorata (Univerziteta u Beogradu i Norveškog univerziteta za prirodne nauke) u oblastima prehrambene biotehnologije i molekularne mikrobiologije, takođe je angažovana u implementaciji međunarodnih programa i bavi se pitanjima koja se tiču kvaliteta i bezbjednosti hrane. Dekanica je Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica, kao i direktorica Centra izvrsnosti za procjenu rizika bezbjednosti hrane.
U razgovoru za Portal Analitika, Martinović navodi da su proizvodnja, bezbjednost hrane i ekologija, tradicionalno bile oblasti u kojima su muškarci dominirali, ali u posljednjih nekoliko decenija došlo je do značajnih promjena.
„Veoma je značajna činjenica da broj žena koje se odlučuju za studije i karijeru u ovim sektorima raste. Ovo je rezultat brojnih faktora, uključujući bolje obrazovne mogućnosti za žene, povećanja svijesti o važnosti rodne ravnopravnosti i aktivnih mjera koje se preduzimaju za ohrabrenje žena da uđu u ove oblasti. Na našem fakultetu, posebna pažnja se posvećuje stvaranju inkluzivnog okruženja koje podstiče sve studente, bez obzira na pol, da se aktivno uključe u sve aspekte akademskog i istraživačkog rada“, navodi Martinović.
Napredak u inkluziji očigledan i obećavajuć
Kako dodaje, važno je istaći da se žene često nalaze na vodećim pozicijama u istraživanjima koja doprinose razvoju ovih oblasti.
21„Njihov doprinos ogleda se ne samo kroz akademska potignuća, već i kroz praktičnu primjenu znanja za rješavanje nekih od najvećih izazova s kojima se naše društvo suočava. Iako postoji još mnogo toga što treba uraditi, napredak u inkluziji žena je očigledan i obećavajući. Kao dekanica, ponosna sam na doprinos našeg Univerziteta i fakulteta ovom pozitivnom trendu i nastavićemo raditi na tome da se svim našim studentima pruže jednake mogućnosti za uspjeh“, ističe Martinović.
Jedinstvena prilika za doprinos pozitivnim promjenama
Izazovi sa kojima se suočava u radu nijesu, kako kaže, nužno jedinstveni za njenu poziciju, ali su svakako oblikovani kontekstom rodne dinamike u akademskom i naučnom svijetu.
„Jedan od glavnih je suočavanje sa stereotipima koji još uvijek postoje u širem društvu, a ponekad i unutar akademske zajednice. Način na koji se suočavam sa ovim stereotipima je višedimenzionalan. Kroz mentorstvo i promociju, nastojim da budem podrška djevojkama koje teže karijeri u nauci, pokazujući im da je moguće postići uspjeh i zauzeti vodeće pozicije“, navodi Martinović.
Kako dodaje, aktivno se trudi da promoviše rodnu ravnopravnost unutar fakulteta kroz politike i prakse koje osiguravaju jednake prilika uz razvoj programa koji podstiču uključivanje žena u istraživačke projekte.
„Konačno, biti žena na ovoj poziciji daje mi jedinstvenu priliku da doprinesem pozitivnim promjenama, ne samo unutar moje institucije, već i u širem društvenom i akademskom kontekstu“, naglašava Martinović.
Veća uključenost žena doprinosi ekonomskom rastu i razvoju
Ključni faktori za postizanje rodne ravnopravnosti u oblasti kojom se bavi su, smatra Martinović, podizanje svijesti o važnosti rodne ravnopravnosti i prednostima koje ona donosi za društvo kao cjelinu.
„To takođe znači i rad na promjeni stereotipa i predrasuda koje ograničavaju žene u njihovim profesionalnim i akademskim aspiracijama. Mentorstvo i podrška ženama na svim nivoima njihove karijere je esencijalno uz omogućavanje koncepta jednakosti prilika“, navodi naša sagovornica.
Važno je, naglašava, omogućiti i fleksibilan radni aranžman i podršku za balansiranje profesionalnih obaveza i obaveza prema porodici i privatnom životu.
„Naime, studije pokazuju da veća uključenost žena u radnu snagu i na rukovodećim pozicijama doprinosi ekonomskom rastu i razvoju. Ona dovodi do veće kreativnosti, inovacija i boljih rješenja za kompleksne probleme. Rodna ravnopravnost je takođe i pitanje pravde i ljudskih prava. Veća uključenost žena u sve sfere društva nije samo pravedna i pravična, već je i ključna za izgradnju održivijeg, inovativnijeg i pravednijeg svijeta“, izričita je Martinović.
Razbijanje stereotipa o "tradicionalnim" ulogama
Martinović ističe da prisustvo žena na pozicijama dekanica na Univerzitetu Donja Gorica šalje izuzetno važnu poruku, naročito u kontekstu crnogorskog društva koje još uvijek nosi određene patrijarhalne karakteristike.
„Prisustvo žena na vodećim pozicijama u akademskom svijetu predstavlja konkretan primjer rodne ravnopravnosti i može poslužiti kao inspiracija i motivacija za druge žene i djevojke da teže ostvarenju svojih profesionalnih i akademskih ciljeva. Žene na pozicijama dekanica doprinose razbijanju stereotipa o "tradicionalnim" ulogama žena i muškaraca u društvu“, smatra Martinović.
Pokazujući da žene mogu uspješno voditi fakultete i biti na čelu akademskih institucija, mijenja se, kako kaže, percepcija o tome šta žene mogu i ne mogu da postignu.
„Na ovim pozicijama žene imaju priliku da utiču na politike i odluke unutar akademskih institucija, promovišući inkluzivnost, ravnopravnost i diverzitet. Žene na vodećim pozicijama često su u mogućnosti da pruže podršku i mentorstvo mlađim koleginicama i studentkinjama, pomažući im da prevaziđu izazove s kojima se suočavaju u akademskom i profesionalnom razvoju. Ovo stvara pozitivno okruženje koje podstiče rast i razvoj budućih generacija žena u akademiji. To je ključno za izgradnju pravednijeg i inkluzivnijeg društva“, naglašava Martinović.
Kako dodaje, u kontekstu crnogorskog društva, ovo je posebno značajno jer šalje jasnu poruku da sposobnost i kompetencije, a ne pol, trebaju biti odlučujući faktori u profesionalnom napredovanju i liderstvu.
„U tom kontekstu, Univerzitet Donja Gorica ne samo da doprinosi akademskoj izvrsnosti, već i društvenoj promjeni ka većoj rodnoj ravnopravnosti“, poručuje Martinović.
Izazovi koji se moraju adresirati kako bi se opravdao status ekološke države
Stanje u polju prehrambene tehnologije, bezbjednosti hrane i ekologije u Crnoj Gori je, prema riječima sagovornice Analitike, u procesu kontinuiranog razvoja i unapređenja, ali i dalje postoje izazovi koji se moraju adresirati kako bi se opravdao status ekološke države.
„Crna Gora je proglasila status ekološke države 1991. godine, što je postavilo visoke standarde i ambicije u pogledu očuvanja prirodnih resursa, promocije održivog razvoja i zaštite životne sredine. Naša država, Crna Gora posjeduje izuzetno bogatstvo prirodnih ljepota i biodiverziteta, uključujući nacionalne parkove, rijeke, jezera i primorsku regiju, što predstavlja solidnu osnovu za razvoj ekoloških inicijativa, održive proizvodnje hrane i turizma“, navodi Martinović.
Kako dodaje, iako postoji napredak u zakonodavnom okviru, implementacija tih zakona na terenu često kasni.
„Postoji potreba za jačanjem kapaciteta institucija i osiguranjem adekvatnih resursa za njihovo efikasno djelovanje. Posebno je važno promovisati održive prakse u industriji, poljoprivredi i turizmu, koje neće ugrožavati prirodno bogastvo Crne Gore. Podizanje svijesti i edukacija stanovništva o važnosti očuvanja životne sredine i promocije održivih životnih navika su ključni za dugoročni uspjeh, a to uključuje i jačanje uloge obrazovnog sistema“, poručuje Martinović.
