Murić: Nema rasvjetljavanja zločina sa ovakvim pravosuđem

Da bi jedno društvo, na istinski i djelotvoran način ušlo u preces suočavanja sa prošlošću, prije svega mora objektivno sagledati stvarne uzroke i posledice određenih dešavanja, istakao je u razgovoru za agenciju MINA advokat Velija Murić.

„Zbog konkretnih dešavanja, ako su mentorski instruisana sa određenih nivoa i struktura vlasti ili uzrokovanih otrgnutim djelovanjem pojedinaca, potreba ovog vremena nameće obavezu da se ono suoči sa prošlošću koja sprječava ili ometa razumijevanje i suživot“, kazao je Murić.

Prema njegovim riječima, društveni ambijent u kome bi kroz pravnu legislativu, naučne i obrazovne procese bilo moguće prepoznati zločine, zločince i šrtve, temeljni je osnov suočavanja sa prošlošću.

„Pravno uređeni proces lustracije, kroz koji bi se stekli uslovi faktičke distance sa strukturama i pojedincima za koje se može vezivati sve ono što bi bio cilj ljustracije, bo bi garant djelotvornog suočavanja sa prošlošću“, smatra Murić.

Nezavisno i objektivno pravosuđe, ocjenjuje on, podrazumijeva izbor kadrova sposobnih da ponesu odgovornost za ono čime se bave.

„Samo istinskim i stručnim htenjem, kvalitetnim istraživanjem i dokumentovanim istragama, mogu se očekivati pravedne sudske odluke o nečjioj nevinosti ili krivici. Kako od svega ovoga, puno čega nema, ne iznenađuju me kontinuirane oslobađajuće presude za zločine koji su se događali“, kazao je Murić.

Takve presude,smatra on, liče na „aboliciju“ onih veoma jakih struktura i pojedinaca, kojima je itekako potreban svaki otklon prema onome što može zasjenčiti njihove prošlosti

„Zbog toga, suočavanje sa prošlošću doživljavam više kao deklarativnu a manje kao suštinsku namjeru o djelotvornom prosesu“, rekao je Murić, koji je predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava.

Govoreći o ulozi državnog rukovodstva u vremenu kada su činjeni zločini, on je kazao da su prepoznatjiva tri osnovna elementa:

„Da su se oni događali na prostoru koje nije zahvaćeno ratnim događanjima, da su žrtve, skoro uvijek, u odnosu na vršioca zločina, ljudi druge vjere ili nacije i da je u tom vremenu praktično na državnom ili vojno-policijskom nivou, stvoren ambijent u kome su zločni prećutno odobravani i zataškavani“, rekao je Murić.

On upozorava da se za zločin u Kaluđerskom Lazu, javnost saznala pet godina po njegovom izvršenju, a o njemu se ćutalo kao da se i nije dogodio.

„Sličan je slučaj sa zločinom pljevaljske Bukovice, sa onim u Morinju i sa najtežim zločinom deportacije Bošnjaka. Ako je pored izvršenja zločina, isto tako zločin i skrivanje zločina i ne gonjenje zločinaca, odgovor se sam po sebi nameće“, kaže Murić.

On smatra da sve dok se crnogorsko pravosuđe, institucionalno i neselektivno ne osmjeli da valjano uradi ono što mu je posao, teško se u postojećem ambijentu može dogoditi da se na optuženičku klupu nađu odgovorni po komandnoj ili izvršnoj liniji.

„Ako se dnevno zna koliko je vozačkih dozvola oduzeto ili podnijeto prekršajnih prijava za brzu vožnju, ne može me niko uvjeriti da tadašnje komandno rukovodstvo, preko dnevnih i resornih izvještaja, nije bilo upoznato o tako važnim događajima kao što su ubijanja i raseljavanja, deportacije i predaje nedužnih ljudi u sigurnu smrt“, kazao je Murić.

Komentarišući izjavu bivšeg crnogorskog predsjednika Mimira Bulatovića kaže da, ako je napravljena greška, bila državna, a ne pojedinačna, podsjetio da državu čine ljudi, institucije i pojedinci odgovorni za rad državnih institucija.

„Izjava Bulatovća, data u sudskom postpuku Morinj je osnovi iskrena ali se može smatrati i svojevrsnim pokušajem relativizovanja eventualnih pojedinačnih odgovornosti. Kako zbog sudskog procesa koji traje, nije zahvalno tu izjavu cijeniti samu za sebe, treba biti strpljiv i ostaviti da, o toj izjavi koja obavezuje, pravosuđje da konačnu rije“, naveo je Murić.

On osuđuje vandalski čin u kojem je oskrnavljeno spomen obilježje na Pobrežju u Podgorici:

„Ako je riječ o spomen obiležju „svim žrtvama“, što bi zaista bio veličanstven čin, smatram krajnje neprimjerenim prema nebrojenim žrtvama, da se tako značajno spomen obiležje izradi na providnoj staklenoj podlozi i postamentu koji je podložan svakom vidu oštećenja i skrnavljenja“. kaže Murić.