Džon F. Kenedi je smrtno ranjen hicem dok se vozio sa svojom suprugom Žaklinom u predsjedničkoj koloni.
Više vladinih komisija, uključujući Vorenovu komisiju, koja se bavila istragom 10 mjeseci, zaključilo je da je Kenedija usmrtio Li Harvi Osvald. Sa ovim zaključkom se prvobitno saglasila većina američke javnosti, ali od prvog Galupovog istraživanja 1966, većina ispitanika ima mišljenje koje se ne poklapa sa ovim nalazima.
Ovaj atentat je i danas predmet širokih špekulacija i doveo je do brojnih teorija zavere, mada nijedna od njih nije dokazana.
Iako se decenijama nakon atentata spominjalo da se u okruženju Kenedijeve povorke nalazilo više atentatora, u nekim verzijama čak šest, izvjesno je da su smrtonosni meci došli iz jednog smjera – iz skladišta, koje se u nalazilo iza Kenedijevog automobila.
Pored informacija koje je dobijao prethodnih dana: da mu u Teksasu život ugrožavaju kako desničari, tako i prokubanski aktivisti, Kenedi je insistirao da krov njegovog auta bude spušten, otvarajući atentatoru mogućnost da ima lak pogodak.
Harvi Li Osvald, bivši američki marinac, koga savremena istraga povezuje i sa kubanskom tajnom službom, bio je iskusan snajperista, i iznad svega, tokom svog boravka u Sovjetskom Savezu se veoma obrazovao.
Početkom te nedjelje, pronašao je honorarni posao – zaposlio se u skladištu školskog inventara u Dalasu i tog dana je bio vjerovatno jedina osoba koja je ušla u skladište, što mu je omogućilo da bez problema unese pušku i snajper. Kad je doček predsjednika počeo, Osvald u šaržer puške stavio tri metka. U trenutku kad je povorka prošla pored skladišta, Osvald je procijenio trenutak.
Prvi metak je promašio cio automobil i pogodio asfalt lijevo od kola. Pucanj se čuo, i na trenutak izazvao šok u masi, a i televizijske kamere, koje su sve prenosile uživo su počele da traže odakle pucanj dolazi. Međutim svega nekoliko sekundi kasnije, Osvald je stigao da ubaci u cijev i drugi metak, nanišani ponovo i ispali hitac koji je Kenedija pogodio tik ispod potiljka u vrat, otpozadi i izašao kroz vrat, ozbiljno povrijedivši dušnik.
Međutim, čak i u takvoj situaciji, Kenedi je imao mogućnost da preživi, pod uslovom da mu se brzo ukaže pomoć, ali naravno, i ako bude zaštićen od dalje pucnjave. To bi se dogodilo, da je predsjednik pao u nesvijest napred. Međutim, već mjesecima, zbog problema sa kičmom, on je bio primoran da nosi steznik, koji mu je to onemogućavao.
Tako je Osvald imao idealnu priliku da iskoristi i posljednji metak, dok je masa još u šoku, što je i učinio, a treći hitac je predsjednika pogodio u potiljak, prošavši kroz produženu moždinu, raznijevši deo lobanje i velikog mozga, nakon čega su šanse za preživljavanje bile ravne nuli.
Kenedi je bio mrtav na putu za bolnicu u Dalasu, što su uživo prenosili mediji, a od tada je televizija preuzela primat od novina po zastupljenosti kod auditorijuma u SAD.
