„Kuća male zvijezde“ je jedna od onih istinitih i inspirativnih priča koje dokazuju da je promjena života iz korijena moguća. Bez obzira na status, obrazovanje, kulturni i tradicionalni kontekst, svaka žena može da bude što god poželi. Film govori o ženi koja je radila kao lektor, a koja je nakon nekih životnih lomova odlučila da počne da trči.
Nudžejma nosi hidžab. Taj slikoviti detalj je za mnoge ljude u našoj sredini simbol potpuno suprotnih stvari. Ali taj hidžab je od nje napravio prvu Evropljanku kojoj je sve ovo pošlo za rukom. On je simbol toga da je vjera intimna stvar koja nas ne određuje prema tome što smo i ko smo u svijetu. I što možemo da postignemo. Ona je pod njim iskusila potpunu slobodu.
Za ovaj dokumentarac su zaslužne rediteljka Slađana Lučić i producentkinja Tamara Babun. Obje su, svaka iz svojih razloga ušle u stvaranje ove priče koja ih je podstakla na promjene. Lične i profesionalne.
O tome kako je bilo stvarati dokumentarni film koji pokazuje da ništa nije nemoguće Tamara kaže da je za nju to bilo spasonosno jer je to bio prvi film koji je pokrenula u svojoj vlastitoj producentskoj kući.
- Bilo ko ko je preduzetnik bilo koje vrste, naročito u kutluri, zna koliko je truamatično pokrenuti vlastiti posao u uslovima naših nestabilnih ekonomija. Film je posebno veoma rizična djelatnost jer je često subvencioniran iz različitih fondova pa je teško sklopiti finansijsku konstrukciju - priča Tamara, koja se nakon pet godina rada u jednoj firmi odučila na samostalnost.
Ona i rediteljka su sklopile priču, vlastitim sredstvima ali sa dobrom ekipom.
- Imale smo snimanje koje je meni lično bilo teško, za moj poslovni početak. I kada bi uradili nešto dobro, to je bio moj motiv da guram dalje. I svaki put kada smo snimili nešto sa Nudžejmom, kada bi ona prešla neki svoj milestone ( ključni trenutak, ispunjen težak zadatak, op. aut), ja bih osjetila da taj napor ima smisla i za mene, priča Tamara.
Nudžejma Softić
Tri triatlona
Tri žene su se našle na istom putu, svaka na svoj način, a simbolika je u tome što su zapravo vodile iste bitke na različitim poljima.
- Meni je bilo sjajno da upoznam djevojku koja je naoko različita od mene, ali u razgovoru sam vidjela da smo slične u pristupanju životu, u željama - i to je ta najvažnija poruka.
Film je gostovao na mnogim festivalima, ali bez obzira na lokaciju, svugdje je primljen na isti način.
- Ta potraga za srećom i autentičnošću ima isti jezik svuda - kaže Tamara.
Žena koja završava IronMan triatlon a pritom nosi hidžab je i dalje u našim sredinama za čuđenje. Zapravo, on je lajtmotiv koji podcrtava da različitost i tradicija ne utiče na želje i ostvarenja savremenih žena.
- Meni je priča o hidžabu važna jer mi je bilo važno da ljudi vide dalje od te marame. Prvo je bilo važno meni da ja vidim dalje od te marame, jer je to daleko od tradicije koju ja živim, bez obzira što svi živimo na ovom istom prostoru. Ta marama jeste nešto strano, ali ja vidim preko nje, i publika vidi preko nje i to mi je drago. Ona je meni i dalje strana, ali mi je sada jasno da način na koji mi nešto nosimo tradicijski u sebi ili simbolički - to su načini sa kojima se mi nosimo sami. Oni nijesu suština naših međuljudskih odnosa. Suština je međusobno poštovanje i opšte vrijednosti koje idu preko bilo koje tradicije - smatra ona.
Angažman za podršku
Intimne stvari nijesu društveno dobro na koje svako može da upire prstom. Zbog tog je Nudžejmina priča veoma angažovana i to iz nekoliko aspekata.
- Rediteljki je bilo važno da se jasno iskaže ta lična motivacija bilo kojeg čovjeka za promjernom koju je ona vidjela u Nudžejmi. Tada je i Slađana pokrenula neke promjene u svom životu. Meni je bio bitno da napravim usvojoj karijeri jednu priču, a nadam se da će ih biti i još,u kojoj pokazujem da je bez obzira na životne strahote i komplikovane odnose dobar život moguć i za mene je taj dio angažmana bitan. A, znam da ima puno linija angažmana koje se mogu isčitati u ovom filmu i o ženama generalno, o onima sa hidžabom, o emancipaciji na bilo koji način. Ali i o zajedništvu mnogih kultura koje žive zajedno i čine zapravo jednu polivalentnu kulturu što je karakteristično za Balkan - smatra Tamara.
Sa snimanja
Za nju je generacijski najvažniji elemenat ratova kroz koje smo prošli.
- To ćemo nositi u sebi cio život, ali ne moramo to da živimo cijeli život, nego da živimo neki zdravi život - kazala je ona.
Morala sam da imam nešto svoje
Ova mlada žena je prije tri godine pokrenula vlastitu producentsku kuću. Na pitanje kako se odlučila na taj korak odgovara da je najvažnije u jednom trenutku postati samostalan.
- Osjetila sam da treba da imam svoju priču i da sama donosim odluke i da ako sam ljuta do bude jer sam ja tako uradila, a ne da se ljutim na nekoga jer nije ispunio moja očekivanja - objašnjava ona.
Kada smo je upitali misli li da je hrabra odgovorila je:
- Najgore je kad ljudi sami za sebe kažu da su hrabri, Ja bih prije pustila okolinu da to kaže. Mislim da je prije zahtijevalo određenu dozu ludosti, što dođe možda na isto.
U poslovom svijetu nije rijetka pojava da se mlade žene ne uzimaju za ozbiljno, bez obzira na stručnost i sposobnosti. Da li je na putu ostvarenja poslovne karijere biti ženom olakšavajuća ili otežavajuča okolnost je tema koja se uvijek osmatra sa dva kraja.
- Sada me shvataju onoliko ozbiljno kakva sam ja osoba. Činjenica je da se na početku, ako si mlada žena, puno češće događa da ti neko na sastanku kaže da zapisuješ nešto, ili doneseš vodu, nego kad si mladi muškarac. Desilo mi se i par puta da sjedim na sastanku sa muškim nadređenim koji zna da sam ja pripremila sve i da neke teme treba da odradim, a da muškarac s druge strane gleda u mog šefa dok ja govorim. Dešavalo se i da sam ja nadređena i da drugi muškarac gleda u mog muškog kolegu... različite varijatne seksizma smo sve iskusile - opisuje ona svoje početke.
Tamara Babun
Razbijanje nesvjesnih predrasuda
Tamari je kao veoma važna tema postala takozvana nesvjesna predrasuda. Shvatila je da je to jedan ozbiljan i raširen pojam kada je radila sa grupom nacrt teksta preporuka Savjeta Evrope o ravnopravnosti žena.
- Puno s razgovaralo o pojmu nesvjesne predrasude. To je za moje okruženje veoma važan pojam. Srećom, sve sam manje okružena muškarcima koji misle da su žene nesposobnije - čak misle obrnuto. Ali, ovo je stvar vaspitanja i navika, a jake nesvjesne predrasude imaju same žene, koje kod njih mogu da budu i izraženije, kaže ona.
Porodica i vaspitanje i naučeni odnosi u njoj su osnova za shvatanje i prihvatanje svijeta. Zbog toga ona kaže da je njoj najvažnija stvar što je njen otac feminista i da je to bilo važnije od toga što je i majka feminista. Moj savjet roditeljima i očevima je da budu feministi, kroz smijeh dodaje ona.
Samostalnost donosi nevjerovatnu slobodu i ta sloboda nema cijenu. Mislim da jedni druge treba da osnažujemo da postanemo i budemo slobodni i emancipovani, da se usudimo da probamo jer život prolazi, a treba ga iskoristiti.
Izolacija donosi slobodu
Tamara kaže da je shvatila da je slobodna za vrijeme izolacije.
- To mi je donijelo jedan životni smiraj od putovanja, od dijela komunikacija i vrijeme da rezimiram protekle tri godine. Da vidim gdje sam, gdje su moji porodični i privatni odnosi. Kada se sve namjestilo, vidjela sam da se sve dobro namjestilo, kaže ona.
