Primarijus doktorka Paša Divanović, specijaliskinja pedijatrije, dugogodišnja načelnica pedijatrijske službe Doma zdravlja Podgorica, doajenka crnogorske pedijatrije, ostaće upamćena, prije svega kao veliki čovjek. Bila je oslonac porodici, vjetar u leđa hiljadama roditelja, đedova i baka čiju je djecu liječila, a osmijehom i toplinom tješila. Vulkan pozitivne energije, profesionalac, žena, majka, baka, kolega, prijatelj. Njen predan rad prepoznala je sredina u kojoj je živjela i doktorici Paši je za izuzetan doprinos u razvoju pedijatrije u Crnoj Gori i očuvanju i unapređenju zdravlja generacija podgoričke djece postuhmno dodijeljeno najveće priznanje njenog grada, Nagrada ,,19. decembar“.
POSAO I PORODICA
A posao i porodica, kazao je za Pobjedu njen suprug Smajil Slado Divanović, činili su njen život.
- Na prvom mjestu su joj bili posao i porodica, strašno je bila posvećena. Brinula je o svojoj porodici. Kada je bilo najteže govorila bi: Glavu gore! Učila nas je da budemo skromni i jaki. Imala je sreću da dočeka unuče. Kemal sada puni dvije godine. Vrijeme s njim ju je ispunjavalo, prosto ga je obožavala - kaže Divanović.
Paša i Slado su se upoznali u Beogradu prije 33 godine.
- S njom sam živio 33 godine. Imali smo divan brak. Ja sam filmski režiser. Upoznali smo se u Beogradu. Kad se udala za mene, dala je posljednji ispit na postdiplomskim studijama. Potom su došla djeca. Uporedo ih je odgajala i gradila doktorsku karijeru. Imamo dva sina, obojica su završila fakultete - ETF i Farmaceutski fakultet. Ponosan sam na nju, na sve što je ostavila. Sada je na meni da nastavim gdje je ona stala, da vodim brigu o djeci, unuku. Upravo mali Kemal i uspomene na moju ženu daju mi najviše snage u ovim teškim trenucima. A bez nje sam kao ptica bez krila - kaže Slado sa vidnom sjetom.
PONOS
Direktor Doma zdravlja Podgorica Nebojša Kavarić kazao je da je odlazak ljekara velika tuga i van porodice i kruga prijatelja, a odlazak pedijatra, posebno.
- Gubitak je za čitavu zajednicu, gradove i države u kojima su živjeli, radili i čuvali živote građana. Odlazak pedijatara je posebna tuga. U dušama i srcima najbližih, najmilijih, porodice, prijatelja, kolega, saradnika, učenika, studenata... Ali ne manja tuga u dušama i srcima hiljada roditelja, djedova i baka malih pacijenata... A možda najveća u najmanjim i najčistijim dušama i srcima - djece svih uzrasta i generacija. Djece koja tek uče da hodaju i djece koja već imaju svoju djecu. Njihovih malih pacijenata. Svi oni osjećaju da su izgubili nekog svog, najbližeg - ističe Kavarić.
Ta ogromna starovaroška, podgorička, titogradska, crnogorska porodica, dodaje Kavarić, tuguje za svojom doktoricom Pašom.
- Ni kraćeg imena ni većeg srca ni toplije duše. Na ponos i rodu i domu, časnim i uvaženim porodicama Đečević i Divanović. Veliki neumorni radnik profesionalac, načelnik, primarius, pedagog, rukovodilac, mentor, koleginica, prijatelj, naša Doktorica, naša Paša. Doktorska i ljudska legenda naše Podgorice, Stare varoši i Crne Gore - kaže Kavarić i naglašava da djeca u Podgorici crtaju srca na fotografijama koje imaju sa Pašom.
TOPLINA
Izabrana medicinska sestra Nina Danilović radila je sa dr Pašom duže od 15 godina. Nebrojeni sati provedeni u brizi za najmlađe bili su lakši uz Pašine tople riječi.
- Medicinski poziv, gledano sa aspekta tehničara isto koliko i doktora, predstavlja jedan od najodgovornijih zanimanja. Sva težina posla, sati provedeni u neumornoj brizi za najmlađe bili su lakši uz Pašinu ruku podrške. Sigurnost koju je pružala, kao i velika stručnost u radu, pečat su koji je ostavila sadašnjim i budućim pedijatrima za sva vremena. Kažu da su oči ogledalo duše, a njene su na sve gledale s istom brigom i ljubavlju, kao da su joj najbliži. Pored svih briga koje joj je život donosio, nijednom nije pokleknula i uspjela je da ostane zapamćena kao čovjek među ljudima - kaže Danilović.
Učenica Medicinske škole Valentina Bulatović imala je priliku da od doktorice Paše nauči kako ljekar treba da radi.
- S obzirom na to da završavam srednju medicinsku školu imala sam susret sa mnogo profesionalnih i obrazovanih ljudi. Neke od njih ne pamtim po baš najprijatnijem pristupu, što bi po meni trebalo da bude jedna od glavnih vrlina i prednosti u tom poslu. A upravo to je karakterisalo moju doktoricu, pored toga što je bila veliki čovjek. Imala je pedagoški i prijatan pristup koji bi ohrabrio čak i ono najmlađe, najstrašljivije dijete. Sigurna sam da je ostavila neizbrisiv trag umijeća i posvećenosti, znanja i stručnosti, koji će, nadam se, pratiti i svi budući ljekari bilo koje specijalizacije - kazala je Bulatović.
POVJERENJE
Porodica Krstajić je jedna od brojnih koje će pamtiti doktoricu Pašu kao vrhunskog ljekara, ali i velikog humanistu.
- Dr Paša Divanović bila je ne samo doktor, već i veliki čovjek, prijatelj, humanista... Djecu je liječila ne samo znanjem i stručnošću, već i pažnjom, nježnošću, ljubavlju, posvećenošću. Moja djeca su išla kod nje puna povjerenja i bez imalo straha. Njena topla riječ i majčinski zagrljaj bili su djelotvorniji od bilo kog lijeka. Uvijek je bila spremna da da nesebičan savjet i da pokaže zalaganje i predanost – kazala je Marina Krstajić.
Majka četvoro djece Jelica Kovačević kazala je da je doktorica Paša pratila njenu djecu od rođenja. Imali su beskrajno povjerenje u njenu procjenu.
- Dr Paša je bila naš omiljeni pedijatar. Pratila je moju djecu od rođenja, imali smo neograničeno povjerenje u njenu sposobnost jer je bila najbolja. Bila je veliki čovjek i veliki prijatelj svim ljudima, a posebno djeci. Mnogo nam je žao što je ovaj grad ostao bez takvog stručnjaka i dobrog čovjeka. Šteta je za ove mlade doktore što im ona neće prenositi znanje. Mnogo nam je žao što je više nema, a još nam je žalije što nije doživjela da lično primi nagradu svojega grada, jer ju mnogo ranije zaslužila. Svima će nam nedostajati jer se takav stručnjak i čovjek ne srijeće baš često - kazala je Kovačević.
DUBOKI TRAG
Dr Nebojša Kavarić ističe da iako je fizički nema, u Domu zdravlja i na pedijatriji toliko toga podsjeća na doktoricu Pašu. - Svuda su Pašine objave, uputstva, preporuke. Njen duh i trag su svuda. A najdublji trag je u njenim kolegama i saradnicima. Toliko je dubok da će ostati zauvijek. A pedijatri nikad ne umiru. Nikad ne odlaze. Za njih ne postoji zaborav. Postoje samo nove i nove generacije djece. Bezbrojni, ljubopitljivi pogledi, mali osmijesi puni ljubavi i zahvalnosti. A Paša je taj zdravi, ponosni, dječji osmijeh Podgorice i Crne Gore - kaže dr Kavarić.
VULKAN POZITIVNE ENERGIJE
Pašin prijatelj Darko Saveljić ističe da je Paša bila veliki čovjek, vulkan pozitivne energije i vrstan pedijatar. - Svako može da bude stručan, doktor nauka, da se ostvari u karijeri, ali ne može svako biti čovjek. Ona je bila toliko prijatna, šarmantna, spremna da pomogne i osmijehom utješi. Umjela je i sa djecom i sa roditeljima. Takav odnos ljekara i pacijenta danas je rijedak. Sve se svelo na poslovni odnos, nema te topline i prijateljskog savjeta - kaže Saveljić. Pamti je po tome što je uvijek bila spremna da sasluša i posavjetuje, kao i da se prema malim pacijentima odnosila kao majka. - Koliko god da je radila pod ogromnim pritiskom, imali bismo osjećaj da ona to radi kao da je majka toj djeci. Isti odnos imala je i prema mladim roditeljima. Takav kvalitet ljekara Podgorica je morala da nagradi i zapamti. Posebno mi je žao što nije nagrađena za života, ali neka njeni sinovi i unučad znaju kakva je Paša bila. Podgorica ne smije da zaboravi ljude koji su 40 godina liječili djecu. Liječila je i djecu mojih sestara, prijatelja. Svi su oni imali visoko mišljenje o doktorici Paši i s pravom je dobila Nagradu ,,19. decembar“ - ističe Saveljić.