Sve od tada je u stanju „vigilne kome“. Gleda, može da hoda samo uz tuđu pomoć, pomjera šake, ali ne i ruke, nikoga ne prepoznaje, ne može da govori, niti da se sama hrani. Država joj ne dozvoljava da boravi u banji jer nema adekvatnu šifru bolesti, a roditelji se bore da plate troškove liječenja, jer smatraju da za njihovu kćerku još uvek ima nade.
- Ne mogu da odustanem od borbe za život moje Dace. Ljekari su mislili da će biti kao biljka, ali je ona ipak uspjela da napreduje. Imala je sepsu nakon carskog reza i reoperisana je poslije devet dana. Sutradan joj je stalo srce. Anesteziolog se borio za njen život, reanimirao ju je pola sata, ponovo je operisana u Kliničkom centru Vojvodine, tri dana je bila u potpunoj komi, a onda je otvorila oči, priča majka Vesna Drašković.
Pet mjeseci je potom Danijela Kovačević provela u Betaniji i na Klinici za rehabilitaciju, a u proljeće 2010. godine poslana je u Specijalnu bolnicu u Starom Slankamenu, gdje je i danas.
- Od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje dobila je tromjesečni boravak u banji. Odbijene su molbe da joj se boravak produži i od tada mi plaćamo sve troškove, koji su 100.000 dinara (oko 1000 eura) mjesečno, i dužni smo im pola miliona dinara. U Fondu nam je rečeno da „ne podleže šiframa koje su na pozitivnoj listi“ - priča majka.
Danijela Kovačević je 20. oktobra prošle godine napunila 19 godina, a njena kćerka Marija 14. oktobra dvije godine. Daca, međutim, ne poznaje ni kćerku, ni majku, niti bilo koga drugog.
(foto: blic.rs)
