Jednom je rekao Ciceron, zatečen sporošću sudskog postupka, da i pored odluke Senata, senatus consultum ultimum, Katilina, organizator državne zavjere, još nije kažnjen srazmjerno svojoj krivici. Idiomatski prevod na engleskom jeziku glasi: Sramota za ovo doba i njegove izgubljene principe, a njegov autor je Čarls Djuk Jonge.
Ovaj uzvik bi trebao da pokrije jedan muk, jutro poslije 1. januara 2025. na Cetinju, krvavi podsjetnik na neuspjeli pokušaj zakona Marka i Mašana, kojim bi se uvelo strožije kažnjavanje od važećeg.
U peticiji se kaže:
„Hoćemo Markov i Mašanov zakon. Hoćemo najstrože kazne za nasilnike. Hoćemo psihološka vještačenja nasilnika. Hoćemo oduzimanje oružja nasilnicima. Hoćemo pravdu za Mašana, Marka, Natašu, Milana, Rajka, Gorana, Danicu, Dimitrija, Milu i Aleksandru. Da se više nikad ne ponovi“.
Na današnji dan ne možemo, a da se ne sjetimo, kako žive naši sugrađani, koji su ostali bez svojih bližnjih, a kako će još trinaestoro njih živjeti od juče.
Ponovilo se.
Cetinje je od sinoć brisani prostor, raseljeni grad u kojem se neumorno do juče slavila, u koncertnom raspoloženju, Nova, dokazujući da nikad nije dosta „hljeba i igara“.
Od kakve stvarnosti pravimo otklon igrokazima, kome dokazujemo da je prijestonica živa i na koji način to radimo?
Smetaju li nam parkirana kola policije kod Manastira sa motorom u neprestanom radu, na koji metar od krvavog obračuna lovačkom puškom, da podsjete da je cetinjskoj policiji trebala dozvola od nadležnih iz Podgorice da djeluje i da je kraj lovu na ljude učinio građanin prijestonice, koji će paradoksalno biti meta policije, spremne da ukaže na njegovu kriminogenu prošlost, pravdajući svoje propuste.
Od koga policija brani iskušenike Manastira i da li su oni ikad bili ugroženi od stanovnika Cetinja?
Što je sa dejstvom Zakona o oružju i zašto jednom pravosnažno osuđeni nijesu lišeni oružja, da li tužba protiv sudske odluke treba da odlaže izvršenje tri godine.
Elem, vinovnik je 2005. priveden zbog nasilničkog ponašanja i uslovno osuđen na godinu dana, zatim su 2022. protiv njega preduzete mjere i radnje jer su kod njega pronađeni vazdušna puška i neispravno oružje, odnosno eksploziv, zbog čega je prvostepeno kažnjen sa tri mjeseca zatvora.
Kazna nije bila pravosnažna jer se Martinović žalio na presudu, a oružje, koje je imao kod sebe u trenutku zločina nije bilo prijavljeno.
Koje uslove treba da zadovolji jedno lice da bude bezbjednosno interesantno i da se uvidi opasnost od njegovih postupaka? Pitaju se dobro zabravljeni i preživjeli ovoga puta.