Jedan nadasve grdan komentar ne može destregat volju i pacijencu njegovanja bokeške jezičke baštine. Nažalost ima onih koji u tome vide separatizam.
Navest ću samo par primjera u kojima nalazim fundamenat da dijalekti su baština i treba ih baštinit bez obzira na etimološko prijeklo.
Danas će svako za naočitu, lijepu, zgodnu osobu lijepih crta lica reći da je FACA. Pritom neće ni u primisli imati da je riječ talijanskog korijena, i znači lice, i pozivati se na separatizam. Riječ koju u svakom standardnom jeziku talijanskog jezika možemo naći.
Niti Crna Gora može bez Boke Kotorske, niti Boka Kotorska bez Crne Gore jer vjekovi preplitanja užanci (običaja), i narodnih izreka oslikavaju bogatstvo kolorita naše zemlje. Jer najveće bogatstvo Crne Gore su ljudi, njihova različitost od śevera do juga, a opet spojeni u predivan buket zvani Crna Gora.
Gledajući na RTCG javnom servisu emisiju sa sociologom prof. dr Sava Bogdanovića autorom knjige “Baštinici i potomci Crnogoraca u Hrvatskoj", koja predstavlja istraživački rad o potomcima i baštinicima čuh divnu misao o baštinicima.
Na pitanje novinarke ko su potomci a ko baštinici, odgovara:
„Potomci su oni koji su od roditelja, djedova i baka, Crnogoraca po majci i ocu, ili po ocu i po majci. Po muškoj ili ženskoj liniji ili zajednički. To su potomci po rođenju. A baštinici su to isto, ali koji čuvaju tradiciju crnogorsku, oni su čuvari”.
E tako sebe smatram baštinikom bokeškog govora, bez obzira što se po majčinoj liniji mogu svrstati u potomke, a i kao rođeni Kotoranin sebe smatram i Bokeljom što nikako ne može potrijeti moj nacionalni osjećaj Crnogorca, i volim sebe svrstati u kategoriju baštinika bokeškog govora, grada đe sam rođen, đe cijeli život živim njegove užance (običaje, navike) i govorim taj dijalekt.
I kako kod nas postoji izreka: ”krepat ma ne molat”, što znači crknut ali neću popuštit, baštinit ću i neću dat’ da se potisne iz govora naš prelijepi kotorski govor.
Tako ću se danas nadovezat nakon marčanih bura, sa izrekom koja nije specifična samo za Boku Kotorsku, nego i šire, ali govori da je Jadran gotovo identičan po klimi, i načinu života uzrokovano njime.
Kvatro aprilanti, kvaranta duranti (“Quattro aprilanti, quaranta duranti”) još uvijek živa izreka, koja znači kakvo je vrijeme 4. aprila takvo će biti narednih 40 dana.
Napolitanci kažu: “Quattro aprilante, giorni quaranta”, po narodnom vjerovanju ako pada kiša4. aprila, po nekima prvih četiri dana aprila da će padati narednih 40.
I kada govorimo o vremenu i promjenjivom proljećnom vremenu uvijek se u Kotoru može čuti svakodnevno.
Navest ću još jedan primjer jezičke poveznice koja nas može sve spajati. Svi u Crnoj Gori znaju što je PATIŠPANJ ili PANDIŠPANJ kako ga ko zove i pripisuje se čak crnogorskoj gastronomiji. A kad zagrebemo etimološki u porijeklo naziva, nastao je zasigurno od Pan di Spagna (kruh iz Španije, odnosno španski hleb).
Boka Kotorska je uvijek bila od krijanca, što znači poštovanje. Poštovanje svih naših različitosti i naših zajedničkih odlika.
I kako nam slijedi Uskrs jedna od glavnih delicija koja se nađe na bokeškim trpezama je pinca ili fugaca kao tradicionalan kolač na tepezama obije hrišćanske konfesije i katoličke i pravoslavne, a ove godine pada na isti dan, pa bi tekst završio sa rićetim za istu i u duhu zajedništva, stoljećima prisutno u našoj Boki Kotorskoj.
Nije je teško parićat (napraviti), samo se treba naoružat sa pacijenca (strpljenje) jer oduzme nekoliko ura za sparićat.
Neka nas govor i užance spajaju, a ne razdvajaju, jer bogatstvo Crne Gore je njena raznolikost od grada do grada, od mjesta do mjesta.
Fugaca, ili pinca kako je ko zove, rićeta (recept):
- kilo muke (1 kg. brašna)
- 30 deka cukra (300 gr. šećera)
- 2 deca ulja ili kvarat masti (200 ml. ulja ili 1/4 kg masti)
- 5 deka fece (50 gr.svježeg kvasca) ili jedan saketić (kesica) suve fece.
- 6 jaja
- po’ litre mlijeka
- gratana (rendana) kora naranče i limuna
- dram tj. pinkica soli (prstohvat soli).
Postupak:
Žbatit (umutiti) 4 žumanca i 2 cijela jaja sa cukrom.
Dodati prethodno podignutu fecu u kvarat (1/4) mlijeka, sa ožicom (kašikom) cukra, koje se odvoji od potrebnih 1/2 L mlijeka.
Postepeno dodavati mlijeko, prosijano brašno, (najbolje 1/3 oštrog a 2/3 mekog, ali može sve meko brašno).
Gratanu koru od naranče i limuna.
I pinkicu soli.
Perfin (na kraju) lagano dodavati ulje.
Mnogi vole suvice (suvo grodže), te je najbolje na samom početku u ćikaru (šolju) šaku suvica poškropiti (poprskati/zaliti) rumom, a ko ne voli suvice može tokom baćenja (mješanja) dodati jedan tap (čep) ruma radi ljepšeg tonja (ukusa) i vonja (mirisa).
I kao što rekoh najbitnija je pacijenca (strpljenje), jer tijesto treba fecat (kvasiti) najmanje uru i po do dvije ure u terina (zdjela) u koju se umutilo.
Nakon dvije ure (ili ako se ranije podiglo) premjesiti batilicom (pjenjačom) ili kutlačom (varjačom).
Da bi bilo lakše teća (šerpa) ili štanap (kalup) u koji se peče nauljiti i obložiti #kartom (papirom) za pečenje. Ili klasično nauljiti i pobrašniti.
Preručiti (presuti) tjesto u pripremljenu teću omjera od 24-26 cm i visine minimum 10-12cm, i prekvasiti još uru ipo do dvije.
Svi sastojci moraju biti sobne temperature. Peći na 180 stepeni tri kvarta od ure (45 min.) do uru (sat). Najbolje je probati je li dovoljno pečena štikadentom (čačkalicom).
Ako je štikadenta suva i ne impetaje se (ne lijepi) gotova je. Ko nije parićao ovu deliciju koja se tradicionalno parića u Boku Kotorsku za Uskrs, neka proba, neće se pokajati.
Ko voli može namazati sa žumancem u koje ste dodali kućarin (kašičicu) cukra i kućarin ulja, prije pečenja.
Ako poškuri (potamni) bez brige daje joj poseban šmek.
Da svima bude u slast, i u zdravlju dočekali Uskrs sa svojom fameljom, uz želju da 4. april bude lijep, pa da nam u narednih 40 dana dura (traje) lijepo vrijeme po starom narodnom vjerovanju, iako naučno meteoroliški čak i nema utemeljenja, jer s proljeća vrijeme #tumba (prevrće, preokreće).
