Nešto slično dešava se i na Fidžiju, a preciznije na tamošnjem ostrvu Serua, u čijem istoimenom selu živi 80 stanovnika.
Nivo okeana vremenom je toliko porastao, da mještani Serue sada vezuju čamce uz dnevne sobe. Ranije izgrađena barijera više nije učinkovita, pa iz godine u godinu okean u sve većoj mjeri osvaja ostrvo.
No, očito je kako će doći dan kada će život na Serui postati nemoguć, pa je pred mještanima bolno pitanje – da li da napuste selo u kojem su sahranjeni njihovi preci.
Mještanka Semisi Madanava naglašava kako joj je jasno da će lokalna populacija morati da se preseli na neko od drugih ostrva koja pripadaju Fidžiju.
Ipak, ona zna kako to neće biti lako, jer se seoski glavari protive takvom scenariju i predlažu državi da razmotri modele melioracije, kako bi njihovo ostrvo ipak bilo spašeno.
“Potrebno je vrijeme, da ideja uđe u naša srca i da potom prihvatimo ono što je nužno – a to su promjene. Svjesni smo klimatskih promjena i toga da ćemo morati da donesemo odluku”, kaže Mandanava, očito pomirena sa tim kako će u budućnosti živjeti na nekom drugom mjestu.
Pomenuto naselje jedno je u nizu onih na Fidžiju koja se nalaze pred takvom dilemom. Još je drastičnije u nekim drugim mikrodržavama u Okeaniji. Upravo iz tog razloga, na Fidžiju je prošlog mjeseca održan samit 15 pacifičkih ostrvskih država, na kojem je naglašeno kako su klimatske promjene najveća egzistencijalna prijetnja tom dijelu svijeta.
Dok okean raste, ipak, djeluje kako za sada nema odlučnije globalne akcije koja bi učinila da postojeća ostrva i naselja na njima ostanu na svom mjestu i u bliskoj budućnosti.
