Od sredine jula ove godine država finansira kadaveričnu transplantaciju bubrega u Bjelorusiji i zabilježen je prvi slučaj da pacijentkinji nije odobrena ova vrsta operacije. Ona je u tamošnju državnu kliniku pošla na pregled nakon čega su joj ljekari saopštili da je njen organizam previše bolestan za tu intervenciju.
Pacijentkinja je u Crnoj Gori godinama bila na dijalizi i saopštavala je u više navrata da joj je ta terapija narušila zdravlje, zbog čega su pacijenti i apelovali na državu da uspostavi što prije saradnju sa Bjelorusijom kako bi mogla da im se obavi transplantacija i spasu životi. Nadležni u zdravstvenom sistemu su pristali na taj korak onda kada su pacijenti organizovali protest i zaprijetili da više neće dolaziti na dijalizu koja im, kako su tada govorili, skraćuje život.
"Da, nije mi dobro. Imam gušenje, višak tečnosti, srce je oslabilo. Pridružilo se mnogo drugih oboljenja. Dijaliza na koju idem je zlo. Svaki zdravi organ je načet. To je nužno zlo. Ta nada za Bjelorusiju nas drži, da ne gledamo smrti u oči svake sekunde, već da se sve završi tom transplantacijom", pričala je tada pacijentkinja koja je sada odbijena za transplantaciju.
Iz NVO Hrabro u novi život podsjećaju da je transplantacija u državnoj klinici u Bjelorusiji počela 2019. godine. Do danas su 23 pacijenta iz Crne Gore izvršila transplantaciju. Podsjećaju da su pacijenti plaćali sami ovu intervenciju, u iznosu većem od 55.000 eura, a da je od sredine jula finansira država. Od sredine jula je transplantaciju odradilo njih troje i svi su dobro. Irena Čabarkapa iz ove nevladine organizacije kaže Pobjedi da joj je žao što ova pacijentkinja neće moći da prođe kroz transplantaciju. Ističe da je država mogla ranije, poput nekih u regionu, da ostvari saradnju sa Bjelorusijom.
"Moglo je sve da se pokrene ranije. Zakasnilo se jeste", rekla je ona.
Čabarkapa pohvaljuje aktuelni angažman države, podsjećajući da transplantacija sada košta oko 60.000 eura, te da država plaća sve - i troškove avionske karte za pratioce...
Na listi za transplantaciju u Bjelorusiji trenutno je troje pacijenata iz Crne Gore i mogu da budu pozvani svakog minuta da dođu. Kada dobiju taj, kako na njega pacijenti gledaju, spasonosni poziv, procedura je takva da treba da se tamo pojave u roku od deset do 18 sati.
Preglede u ovoj godini je, ističe Čabarkapa, završilo pet pacijenata i trebalo bi da budu na listi za transplantaciju. Za narednu godinu je zakazan pregled za još sedam pacijenata.
Sporazum koji je potpisala država sa Bjelorusijom je takav da predviđa da se u jednoj godini može obaviti oko pet transplantacija. Čabarkapa kaže da nekada može da se uradi i šest ili sedam, u zavisnosti od procedura i pronalaska adekvatnog donora.
Čabarkapa je prošla kroz proces transplantacije ove godine, platila ju je sama 57.500 eura i kaže da se osjeća dobro. Na dijalizi je bila 11 godina i smatra da je imala sreću da joj je organizam sve izdržao i da je dobila zeleno svjetlo za intervenciju.
"Pregled na koji se ide je rigorozan. Ispitivanja su detaljna. Kada se pregled završi, nalazi se šalju na konzilijum koji odlučuje da li pacijent može da odradi transplantaciju. Ukoliko se odluči pozitivno, pacijent se stavlja na listu čekanja. Svaka tri mjeseca obavezan je da nosi nalaz krvi na HLA antitijela. Pregled i operaciju plaća država, kao i troškove prevoza za pacijenta i pratioca", rekla je Čabarkapa.
Čabarkapa je istakla da je problem što ne postoji registar pacijenata koji idu na hemodijalize i kojima je potrebna transplantacija. Prema njihovim podacima, 30-40 pacijenata čeka na transplantaciju.
Kaže da je Bjelorusija za ove pacijente dobro rješenje, jer nemaju svoje donore, a da ih imaju, mogla bi se intervencija obaviti i u Turskoj, takođe, o trošku države.
"Ova godina je za pacijente na hemodijalizi i mene lično godina spasenja", rekla je Čabarkapa.
Nedavno smo pisali i o pacijentu Feridu Skenderoviću koji je prošao kroz transplantaciju bubrega u Turskoj. Donor je bio njegov brat, a postupak je finansiran o privatnom trošku. Preuzeli su sve u svoje ruke kako bi mu spasili život, jer, kako nam je tada ispričao Skenderović, ,,ako to ne uradite, kada vas u Crnoj Gori priključe na aparat za dijalizu, ostajete tamo vezani i zaboravljeni“.
Iz Ministarstva zdravlja su obećali da će unaprijediti stanje. Najavili su ranije saradnju u oblasti transplantacije organa sa zdravstvenim ustanovama u Bjelorusiji, Srbiji, Hrvatskoj i Italiji.
Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun ranije je saopštio da su predano pristupili rješavanju problema pacijenata okupljenih u udruženju osoba na dijalizi - Hrabro za novi život, koji čekaju transplantaciju organa u svrhu liječenja, a koji su izrazili želju da ovaj postupak obave u Bjelorusiji. Obrazložio je tada da su prije sporazuma sa tom zemljom morali da ispitaju precizne mogućnosti saradnje sa klinikom u Minsku, u svjetlu činjenice da se Crna Gora 2021. godine pridružila sankcijama koje je Evropska unija uvela Bjelorusiji. On je ukazao i na činjenicu da upućivanje pacijenata u drugu državu radi kadaverične transplantacije nije praksa iz razloga sumnje u porijeklo organa s obzirom na činjenicu da sve države sa preciznom zakonskom regulativom poštuju sistem čuvanja organa za svoje građane ili pristupaju principu razmjene, ali isključivo sa državama sa kojim imaju zvanične bilateralne ugovore.
Podsjetili su tada da je Crna Gora potpisnica Konvencije o borbi protiv trgovine organima Savjeta Evrope i Istanbulske konvencije o sprečavanju kupoprodaje organa i transplantacionog turizma zbog čega je pri Savjetu Evrope i formirana platforma za praćenje odlazaka u drugu državu radi transplantacije organa. Crna Gora je dio ove platforme.
Stručna javnost učestalo kritikuje što je transplantacioni program u Crnoj Gori loše razvijen.
Donosioce odluka je kritikovao i zaštitnik ljudskih prava i sloboda, pa je u izvještaju o radu za prošlu godinu pozvao nadležne da hitno reaguju.
