👉 Vijek ranije …. 1919. - 1929. bilo je to razdoblje započete modernizacije društva i za Avganistanke zlatno doba zahvaljujući prvoj i najuticajnijoj avganistanskoj aktivististkinji - kraljici Sorayi koja je bila supruga kralja Amanullaha.
Soraja je izvršila ubrzane reforme kako bi poboljšala živote žena i njihov položaj u porodici, braku, u obrazovanju i u njihovom profesionalnom životu. Osnovala je prvi ženski časopis, prvu žensku organizaciju, prve ženske škole….. Sama je dala primjer za ukidanje rodne segregacije i to javno skidajući svoj veo na događaju na kom je pratila muža, a njen su primjer slijedile i druge žene Avganistana.
Kraljica Soraja sa suprugom kraljem Gazi Amanulah Kanom u posjeti Evropi, 1928. godine - foto Wikimedia Commons
👉Period između 1929. - 1939. otpočeo snažnim otporom prema ženskim pravima, svrgnut je kraljevski par Amanullah I Soraja, i već naredni vladari su vratili obavezni veo za žene te postupali opreznije kada je u pitanju položaj žena. Ipak, iz ove perspektive možemo reći da je došlo do nekog umjerenog poboljšanja ženskih prava čak i u ovom periodu.
👉1946. - 1964. je period reformi i modernizacije društva koje je rezultiralo oživljavanjem ženskog pokreta, snažnim obrazovanjem djevojčica, a od 1950te žene pohadjaju i univerzitete. Oslobađanje od ultrakonzervativne tradicije tretiranja žena kao građanki drugog reda bila je službena politika Vlade tadašnjeg Avganistana.
Od 1957. pokrenut je Radio Kabul za radne žene. U ljeto 1959. premijer zemlje objavljuje da žene iz kraljevske porodice više neće nositi velove jer islamski zakon to ne zahtijeva. Primjer su iznova slijedile druge urbane žene, posebno iz više i srednje klase. Već u 1964. Ustav Avganistana garantuje ženama jednaka prava, uključujući sva politicka prava. U ovom su se periodu žene u gradovima mogle pojaviti otkrivene, raditi u državnim institucijama, baviti se naukom, raditi kao učiteljice, ljekarke i sl.. Međutim, reforme su imale slab učinak izvan gradova i selo je ostalo duboko patrijarhalno, plemensko društvo, a životi seoskih žena nisu bili značajno bolji.
Na ulici, u Kabulu, 1970ih godina
👉 1978. –1987. poznato je kao komunističko doba tokom kog je Avganistanska Vlada, ali i Sovjetski savez dao punu podršku pravima žena. Vlada je 1978. dala prava ženama da same biraju svoje muževe i karijere. Osnovano je i Avganistansko žensko vijeće (AWC) kao organizacija koja se brine o realizaciji ovih prava I svoje aktivnosti uglavnom usmjerava na socijalne usluge ženama, te na borbu protiv nepismenosti, osposobljavala žena da se bave zanatskim uslugama poput frizerskih, krojačkih i sl.. U ovom su razdoblju komunisti pokušali sprovesti politike rodne ravnopravnosti na sve klase društva, i od urbanih do ruralnih žena. Ova politika, a najviše otkrivanje žena i obvezno školovanje djevojčica i dječaka, naišla je na snažnu reakciju konzervativnog dijela ruralnog stanovništva Avganistana koje je doprinjeo snažnom otporu protiv Sovjeta i komunističkog režima. Neki izvori ukazuju da je 1991. godine oko 230.000 pohađalo škole širom Avganistana, dok je njih 190 bilo profesoriki, a 22.000 učiteljica.
👉 1990. - 2001. Poznato je kao doba mudžahedina i talibana tokom kog su ženama oduzeta prava. Žene su imale vrlo malo ili nimalo građanskih prava i sloboda. Većina Talibana bili su siromašni seljani priučeni u konzervativnim islamskim krugovima. Ženama je zabranjen odlazak na posao, uskraćeno im je pravo na obrazovanje i zabranjeno im je da napuštaju svoje domove osim u pratnji muškog člana porodice. Već od osme godine svog života djevojčice u Avganistanu nisu smjele biti u direktnom kontaktu s muškarcima osim bliskog rođaka. U slučaju izlaska, sem pratnje muškog člana porodice, morale su nositi i burku. Ostala ograničenja za žene su bila:
• da ne smiju nositi cipele s potpeticama jer nijedan muškarac ne smije čuti ženske korake kako ga to ne bi uzbudilo.
• da ne smiju glasno govoriti u javnosti jer muškarac-stranac ne smije čuti njihov glas.
• prozorska stakla u prizemlju i na prvom spratu trebala su biti prefarbani kako se žene ne bi mogle vidjeti sa ulice, dok žene nisu smjele izaći na balkon.
• zabranjeno je fotografisanje, snimanje i prikazivanje žene u novinama, knjigama, prodavnicama ili kući i strogo zabranjeno pojavljivanje na TVu, radiju ili okupljanjima bilo koje vrste.
• ni jedan naziv nije smio uključivati riječ "žena".
Kazne za kršenje ovih pravila su bile izuzetno surove i najčešće su izvršavane na javnim mjestima. Evo nekih primjera:
• U oktobru 1996. jednoj je ženi odrezan vrh palca zbog nošenja laka za nokte.
• U decembru 1996. gradski radio je objavio da je 225 žena iz Kabula uhvaćeno i kažnjeno zbog kršenja pravila oblačenja, tj nenošenja burke kojom se sve pokriva, te im je određena kazna bičevanja po nogama i leđima.
• U maju 1997. pet žena koje su radile za CARE International - istjerano je iz vozila od strane pripadnika Vjerske policije uprkos posjedovanju posebne dozvole Ministarstva unutrašnjih poslova da se mogu kretati. Vjerska policija ih je preko javnog razglasa vrijeđala, a potom izudarala metalnim, pa šibala kožnim bičem.
• 1999. majka sedmoro djece javno je pogubljena pred 30.000 gledalaca na stadionu u Kabulu zbog ubistva muža. Bila je podvrgnuta najokrutnijim mučenjima cijele tri godine prije pogubljenja. Ipak, odbila je da prizna navodnu krivicu svoje kćerke za koju se vjerovalo da je ubila oca zbog nasilja koje je sprovodio nad njima.
👉 2001 – 2020 Talibanski režim je poražen i prava žena postupno su se poboljšavala pod Islamskom Republikom Avghanistan. Žene iznova Ustavom iz 2004.te dobijaju ista prava kao muškarci, a 27% mjesta u Parlamentu, (od ukupno 250) biva osiguran kroz kvote za žene. Zakon protiv nasilja nad ženama usvojen je 2009. godine, ali se slabo sprovodi, posebno za one žene koji žive u ruralnim područjima i koji se i suočavaju s brojnim problemima, uključujući porast nasilja koje se često pravda religijom i kulturom. U ovom periodu zakonodavstvo je omogućilo da žene mogu upravljati vozilima, učestvovati na određenim međunarodnim događajima, poput Olimpijskih igara ili u takmičenju iz robotike. Od nedavno su Avganistanke mogle i da upišu svoja imena na Izvodu iz matičnih knjiga sopstvene djece.
Pobjednička ekipa na takmičenju iz robotikeIpak, UN je kontinuirano iskazivao zabrinutost zbog komplikovanosti ženskih prava u zemlji jer su kontinuirano sputavana retrogradnim shvatanjima položaja žena, posebno u ruralnim područjima, što je izazivalo zabrinutost.
👉 Avgust 2021 -/Talibani su preuzeli kontrolu nad većim dijelom Avganistana, a zabrinutost za budućnost žena u zemlji raste.
Građani brišu tragove bilo kakvog saučesništva u emancipaciji žena, farbaju se izlozi sa licima žena, žene cijepaju svoje diplome, aktivistkinje snimaju video poruke svijetu sa vapajima da im se pomogne, da ih ne zaboravimo.
Svijet već obilaze snimci navodnog javnog kažnjavanja žena i kruže informacije o nalogu Talibana da se naprave spiskovi neudatih djevojčica i žena (od 12 do 45 godina) kako bi se njima prisilno oženili ratnici, kao vid nagrade. Istovremeno, zvaničnici Talibana najavljuju da će žene uživati samo ona prava koja propisuje šerijat, ali ne govore više o tumačenju šerijata koje će primjenjivati, a koje može biti jednako rigidno kao ono prije 20 godina….
👉 Na sastanku Savjeta bezbjednosti o Avganistanu održanom 16. avgusta 2021. potvrđeno je opredjeljenje UN-a da ostane i pruži podršku avganistanskom narodu u trenutku kada mu je to najpotrebnije. “Ne možemo i ne smijemo napustiti narod Avganistana“ izjavio je Generalni Sekretar UNa, Antonio Guterres
