Istraživači sa Univerziteta Nortvestern u najnovijoj studiji navode da je čulo mirisa naglašenije kada ste gladni nego neposredno nakon obroka.
Preciznije, autori istraživanja otkrivaju da nos osobe postaje manje osjetljiv na miris slične hrane ako je tek pojela tu namirnicu. Na primjer, manja je vjerovatnoća da će ljudi poželjeti kolač sa cimetom nakon što su ga namirisali ako su već pojeli neku poslasticu. Nasuprot tome, čak i blagi nagovještaj mirisa kolača od cimeta natjeraće nekoga da ode da ga kupi ako prije toga ništa nije jeo.
Skeniranjem mozga grupe učesnika koji su osjetili miris peciva sa cimetom ili pice otkriveno je da je manja vjerovatnoća da će ljudi poslije jela osjetiti mirise „u skladu sa obrokom“. Nalazi otkrivaju da miris ne igra samo ulogu u onome što jedemo – ono što jedemo takođe igra ulogu u onome što namirišemo.
Autori studije dodaju da ova sposobnost može čak pomoći ljudima da jedu uravnoteženiju ishranu jer će njihov nos tražiti raznovrsniji meni.
Tim ustraživača ističe da ljudsko čulo mirisa i danas igra važnu ulogu, baš kao i u lovačko-sakupljačkom društvu u prošlosti. U stvari, kada ovo čulo ne funkcioniše kako treba, istraživački tim naglašava da nedostatak mirisa može čak dovesti do poremećaja u ishrani ili problema sa gojaznošću.
U svojim prethodnim studijama, ovaj tim istraživača bavio se pitanjem kako poremećaji sna i nedostatak sna utiču na sposobnost osobe da osjeti miris određene hrane.
Za novu studiju, tim je koristio snimanje mozga i testiranje ponašanja kako bi utvrdio kako mozak reaguje na mirise hrane i neprehrambenih proizvoda u zavisnosti od toga koliko je osoba gladna.
Istraživači su uparili „picu i bor“ ili „kolač sa cimetom i kedar“, pošto se dva mirisa navodno „dobro slažu“ i veoma se razlikuju jedan od drugog.
Dok su se nalazili unutar MRI skenera, učesnici su osjetili miris uparivanja u različitim slučajevima; prvi put kad su bili gladni, a drugi nakon što su pojeli tu istu hranu. Istraživači su takođe promijenili količinu mirisa hrane koju je svaki učesnik osjetio tokom ovih skeniranja.
Rezultati pokazuju da je gladnom učesniku potrebno samo 50 odsto mirisa kolača sa cimetom da bi ga smatrao dominantnim mirisom nad kedrom. Međutim, potrebno je 80 odsto mirisa cimeta da ga mozak opazi pored mirisa kedra nakon što pojede kolač sa cimetom.
„Nakon obroka, olfaktorni korteks više nije predstavljao mirise hrane usklađene sa obrokom kao hrana, pa se čini da se prilagođavanje dešava relativno rano. Pratimo kako se te informacije mijenjaju i kako ostatak mozga koristi izmenjene informacije za donošenje odluka o unosu hrane“, navodi se u studiji.
