„Ko na brdu ak’ imalo stoji više vidi no onaj pod brdom“. Ako je tako, što mislite koliko daleko vide oni koji gledaju ispod crnih skuta službenika Crkve Srbije? Vjerujem da ne mogu mnogo vidjeti dalje od crnila mantija svojih duhovnih očeva.
Posljednjih dana digla se pompa oko famoznog slavlja, povodom izgubljenog prvog izbornog kruga u štabu druge postave ,,srpskog sveta“, preletača svih partija aktivnih u Crnoj Gori - Evrope sad. Da li je neko, stvarno očekivao nešto drugo osim trube, na proslavi, da li bi odgovarao i bio prijemčiv duhu i duši okupljenih ijedan drugi instrument?
Mislim da je to, uz dužno poštovanje muzičarima, instrument koji bi mogao i biti zaštitni znak ove političke grupe...
Osim truba, pjesma u fokusu bila je „Moj Beograde“ od Cece. Dobro, razumijem privrženost tom gradu i toj državi - ipak treba opravdati novac koji dobijaju...I vjerujte mi, za Cecu je Mickey odgovoran, sjetio se bivšeg biračkog mjesta... Kažu, dok je išla pjesma, sve vrijeme je plakao iznad srbijanskog državljanstva...
Bolje da vam je, „cijenjena gospodo“, gospođa naručila - ako se već mora -Cecinu pjesma „Ličiš na moga oca“. Sve mi se čini da ona više odgovara vašem senzibilitetu i duhu, s obzirom na neke aluzije za nasilje u porodici koje se provlače po društvenim mrežama posljednjih dana...
I to je Evropa sad? Više liči na - Evropa juče ...
Zato i ne čudi ukidanje zdravstvenog osiguranja. Za njih medicina nema svrhu, pa i sam, tada apostol, Jakov sa popom raspravlja o natalitetu i poboljšanju istog, je li grijeh roditi ili ne roditi... Sljedeći je korak da se zabrani abortus, pa da se onda žene zabrade i da im se zabrani da odlučuju o svom tijelu. Kakav iskorak u Evropu, ali onu kleronacionalističku, mračnu. Drage dame vaša materica, njihova briga... Šovinisti!
Đe to ima da nas uče demokratiji oni kojima je možda batina iznad ženine glave još uvijek poželjna?! Ljudi koji žive u strogom patrijarhatu...
Čovjek koji svojoj ženi sa kojom ima dijete prodaje kuću... Mickej, koji jedva, nakon silnih negiranja, prizna i dijete da ima... Nijesu to ni Evropljani ni Crnogorci - već Jadogorci....
Crnogorci su uvijek poštovali svoje žene koje su, ne mali broj puta, dokazale svoju hrabrost, čast i poštenje; koje su uvijek bile vrednovane i poštovane isto kao i muškarci, koje su bile stub i okosnica kuće i porodice!
I danas vam je, rđe, nakon izbora održala čas iz etike, morala i dostojanstvenosti profesorica Vuksanović-Stanković ... Profesorice, naklon do poda! Da zere obraza imaju u ogledalo se više ne bi smjeli pogledati, a kamoli slaviti...
Ovom vašaru još samo nedostaje, pošto su se oglasili svi predstavnici apostolske vlade i stare većine u parlamentu, onaj srbijanski pjesnik, što je i Đilasa izdao, da spjeva pjesmu o njihovim poduhvatima, jer taman su političari i državnici ka’ što je on pjesnik...
Vraćaju li se, Mickeju i Jakove, ekonomskim prevarama, zaduženjima i izdajom, dug zemlji koja vas je školovala po prestižnim evropskim i svjetskim univerzitetima?
Nijeste ni Evropa juče nego Evropa nikad! Populisti, Iznogudi, izgubljeni likovi iz Alan Forda, pope Ćiro i pope Spiro... Pa da je živ Živko Nikolić najmanje pet filmova bi o njima mogao snimiti... Ne isključujem čak i potencijalnu nagradu, Oskara, za najbolje odglumljenog eksperta...
I zato, gospodo, drugovi, braćo, prijatelji, poznanici, gdje god da ste, a volite ovo plavetno nebo kojim orao suvereno vlada dođite da srcem i olovkom pokažemo koliko volimo svoju domovinu bez interesa. Koliko visočije orao leti od crnih vrana i gugutki!
Izađite da zajedno vratimo ove manipulante u mrak iz kojeg su došli!
Sve za državu, državu ni za šta!
SVI ZA CRNU GORU!
