Višegodišnja zeljasta biljka ren (Cochlearia armoracia), čijom se pradomovinom smatra jugoistočna Evropa i zapadna Azija, obiluje korisnim sastojcima.Bila je nezaobilazna na trpezi starih Egipćana, dok su je antički Grci koristili protiv bolova u leđima i kao afrodizijak.
U piramidi ishrane ren se svrstava u vrlo korisno povrće, a njegov svjež korjen može da se koristi tokom cijele godine. Kada se kaže ren uglavnom se misli na ljuti korjen, dok malo ko zna da su mladi listovi puni vitamina C, karotena i hlorofila.
Listovi sadrže i zavidnu količinu minerala kalijuma, kalcijuma, fosfora, sumpora, magnezijuma, hlora. Sa druge strane, podzemni izdanci upotrebljavaju se kao začin i dodatak raznim jelima, posebno mesu.
Prilikom kupovine svježeg rena treba voditi računa da bude čvrst, neoštećen i bez zelenkastih nijansi.
U dobro zatvorenoj posudi u frižideru može da se čuva i do pola godine, a u zamrzivaču i duže. Prilikom pripreme treba ga guliti što tanje, tako da mu se skine samo kora, a prije rendanja koren treba ostaviti da odstoji 24 časa, kako bi se iskoristili svi vrijedni sastojci.
Ren čisti organizam i ubrzava metabolizam, zbog čega ga treba što češće jesti, a to naročito važi za dijabetičare, ali i one koji konstantno osjećaju umor. Specifičan ljut miris i ukus potiče od sastojka singrina, a ren sadrži i kumarine, fenole, eterično ulje, aspargin, peroksidazu, smolu, skrob i saharide.
Zbog svih ovih sastojaka poznavaoci narodne medicine ga preporučuju kao lijek za imunitet, protiv kašlja, bronhitisa, astme, reume...
Koristi se i kao lijek protiv začepljenja krvnih sudova, poboljšava varenje, a vrlo je cijenjen i kao antiseptik i diuretik. Preporučuju ga za izbacivanje kamena i pijeska iz bubrega, kao i za izbacivanje mokraće. Kao lijek najčešće se uzima uz kisela jela, u obliku sirupa, kuvan u bijelom vinu ili vodi, ili i kao čaj. Za neke bolesti preporučuju se i oblozi od rena, prenose novosti.rs.
