Palata Tri sestre smještena je uz more, u mjestu Prčanj. Prvi put se u pisanim izvorima pominje u 16. vijeku kao “Villa trium sororum”, te je taj naziv do danas zadržan. To je bio ljetnjikovac kotorske plemićke porodice Buća, čiji se grb nalazi na nekoliko mjesta na zgradi.
Ova palata je jedan od rijetkih profanih arhitektonskih spomenika gotičkog stila u Boki i kao takav je zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1954. godine. Uz ovu palatu neraskidivo je vezana legenda o Tre sorelle. Ova je legenda danas zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.
U literaturi se može pročitati da je ova palata neobičnog izgleda i skromnih dimenzija najstarija građevina u mjestu Prčanj, a istovremeno je i jedina sačuvana gotička palata u Boki, izvan grada Kotora. Može se datovati u 15. vijek.
Sastoji se iz tri skoro identična dijela međusobno spojena, ali sa posebnim krovovima. Zbog toga je, preko maštovitih legendi, dobila ime. Dva krajnja trakta su nastala istovremeno. Na njima su tipični gotički prozori s prelomljenim lukom. Ta dva dijela su bila spojena terasom nad kojom je, kasnije, dograđen treći dio građevine sa balkonom. U palatu se ulazilo spoljašnjim stepenicama na prvi sprat.
Uz sjevernu stranu podignuta je kapela posvećena sv. Jeronimu. Prema načinu zidanja i prelomljenom svodu, ona je savremena palati.
U svojoj palati, koja se svakako nalazila na njihovom seoskom imanju, Buće su boravile samo povremeno, najčešće u ljetnim mjesecima. Sama palata je bila prilagođena odmoru, nadgledanju posjeda, ali i odbrani. Oko nje se protezao odbrambeni zid, koji je većim dijelom propao.
Dugo je ova palata bila prepoznatljiva po dva zazidana i jednom otvorenom prozoru. Međutim, kako je vremenom mijenjala vlasnike tako su je oni preuređivali po svom ukusu. Tako se danas na palati vidi samo jedan zazidani prozor, što odudara od čuvene legende koja stoji iza ove palate.
Naime uz ovu palatu neraskidivo je vezana legenda o Tre sorelle. Legenda je jedinstvena tradicionalna priča narodnog duha u Boki Kotorskoj i jedna od najpoznatijih od desetine očuvanih legendi Boke. To je priča o nesrećnoj ljubavi tri sestre prema istom pomorcu. Ova legenda se u Boki prepričavala vjekovima. Neodvojivi je dio palate Tre sorelle, sagrađene u 15. vijeku.
Kao i sve legende, i ova nema autora, već se vjekovima prenosila „od usta do usta”. Pričala se vjekovima, a priča se i danas. To je priča o tri vjerne sestre koje su svu svoju ljubav poklonile jednom čovjeku – i to istom. Tri sestre, Fiomena, Gracijana i Rina (negdje Nera, Bjanka i Roza) bile su nadaleko poznate po ljepoti, poštenju i čestitosti. Sve tri zaljubile su se u istog mladog kapetana Jerka Novanjanina.
Na njihovu žalost, ovaj hercegnovski mornar bio je nestalne prirode i nikako nije mogao da se odluči koja od sestara mu se najviše sviđa. zato je riješio da se otisne na dugu plovidbu da bi o svemu dobro razmislio, a sestru koja ga bude čekala na povratku uzeće za ženu.
Sestre su strpljivo čekale, svaka na svom prozoru gledale svaki brod i jedrenjak koji je uplovljavao u zaliv, nadajući se da će na jednom od njih doploviti i kapetan Jerko. Vrijeme je prolazilo, sestre su starile, pa su napravile dogovor da će, kada jedna od njih umre, druge zazidati prozor. Tako bi i Jerko, kada se bude vratio, mogao da vidi da sestra čiji je prozor zazidan nije više živa i više ga ne čeka.
Kada je najstarija sestra umrla, ostale su zazidale njen prozor, jer više kroz njega nije imao ko da gleda. Zatim je i druga sestra umrla ne dočekavši svog mornara, a treća sestra je zazidala i njen prozor. Kada je umrla i najmlađa više nije bilo nikoga ko bi mogao da zazida i njen prozor, te je on ostao otvoren.
Jedan stih u pjesmi o Tre sorelle kaže: ”... Treći prozor ko da sluša šum dalekih okeana...” Prema istoj legendi, kapetan Jerko se nikada nije vratio, niti se ikada čulo bilo što o njemu. Do nedavno su na palati postojala tri prozora od kojih su dva bila zazidana, ali je neki od skorašnjih vlasnika otvorio jedan od njih.
Otvaranje zazidane gotičke monofore na glavnoj fasadi i postavljanje stolarije na svim otvorima, bez prethodno datih konzervatorskih uslova i saglasnosti nadležnih institucija kao i mnoge nedoumice usljed nedovoljne istraženosti njenog nastanka i sadržaja umanjuju njenu ukupnu vrijednost i važnost kao vrijednog kulturnog dobra. Tome doprinosi i njena nepristupačnost mnogobrojnim posjetiocima koji bi htjeli da je obiđu. Zaključana vrata i zapuštenost i nisu neka popularna pozivnica.
Danas ova palata predstavlja jednu od glavnih turističkih atrakcija i preporučuje se turistima u Crnoj Gori kao mjesto koje se mora posjetiti. Nažalost, nebriga vlasnika o neposrednom okruženju objekta, kao i nelegalni radovi na samom objektu umnogome umanjuju taj utisak ovog bisera crnogorske kulturne baštine.
Kolika je nebriga o ovom vrijednom kulturnom dobru možete vidjeti na naslovnoj fotografiji gdje je na kapeli koja je bila posvećena sv. Jeronimu i za koju se prema načinu zidanja i prelomljenom svodu, znalo da je savremenik palate, nikla terasa sa svim ugodnostima za ljetnji odmor. Kapele po svemu sudeći više - nema.
